OD PRVOG MASOVNOG KIDNAPOVANjA SRBA PROŠLO 16 GODINA

BEOGRAD, 20. JUNA /SRNA/ – Sudbina belaćevačkih rudara, koje su Albanci oteli u maju i junu 1998. godine, nije poznata ni 16 godina poslije ovog prvog organizovanog masovnog kidnapovanja Srba na Kosovu i Metohiji, saopštilo je Udruženje porodica stradalih na Kosovu i Metohiji.

Albanski teroristi su 22. juna 1998. godine organizovali i izveli otmicu
osam belaćevačkih rudara i jednog njihovog slučajnog saputnika, a
kidnapovanja su počela mjesec dana ranije, 17. maja, kada je otet vozač u
rudniku Belaćevac Žarko Spasić.

Predsjednik Udruženja stradalih na Kosovu i Metohiji Nataša Šćepanović
istakla je da je otmica belaćevačkih rudara sa njihovih radnih mjesta
označila početak egzodusa i etničkog čišćenja Srba na prostoru Kosova i
Metohije.

Ona je na konferenciji za novinare ocijenila da to što za otmicu ovih
ljudi do sada niko nije odgovarao, kao ni za ubistva, uništavanje imovine i
čitave jedne nacije, predstavlja višestruko kršenje ljudskih prava i
međunarodnih povelja i deklaracija koje ta prava garantuju.

Šćepanovićeva je pozvala sve nadležne institucije, i domaće i
međunarodne, da pokrenu zajednički mehanizam da nestali budu pronađeni, a
zločinci kažnjeni.

Pomoćnik direktora Kancelarije za nestale Vlade Srbije Vesna Bošković
rekla je da se na prostoru Kosova i Metohije oko 530 Srba i nealbanaca
vodi kao nestalo.

Boškovićeva je ukazala da se Kancelarija suočava sa velikim poteškoćama u
pokušajima ekshumacije srpskih žrtava na Kosovu i Metohiji.

Ona je navela da je proces ekshumacije lokacije na kojoj su, kako se
smatra zakopani belaćevački rudari, počeo 2008. godine – tek dvije
godine, nakon dobijene informacije.

Ekshumacija je prekinuta samo dva dana nakon što je počela, jer je došlo
do urušavanja i požara, koji je izbio pod neutvrđenim okolnostima.

Brat jednog od otetih rudara Milorad Trifunović rekao je da su porodice
odmah obavijestile i Međunarodni komitet Crvenog krsta i srpske vlasti
koje su u vrijeme otmice imale nadležnost nad prostorom Kosmeta, kao i
strane ambasade u Beogradu.

„Obratili smo se i Fondu za humanitarno pravo, ali smo tamo doživeli
velike neprijatnosti, posebno od Nataše Kandić“, rekao je Trifunović.

Izvor: