Nova nada za preostale Srbe u Hrvatskoj

Datum objave: sreda, 29 juna, 2016
Veličina slova: A- A+

Stanje srpskog naroda u Hrvatskoj je očajno. Uoči Vidovdana u Zagrebu je osnovan Demokratski savez Srba, sa namjerom da takvo stanje promijeni.

Jovica Radulović
fotografija: DHS

Na Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu, stajao je prosti bijeli list formata A4, na kojem je u dnu crnim latiničnim slovima bilo otisnuto: ponedjeljak, 27. lipnja 2016. godine u 19 sati, Velika dvorana prvi kat.

Ove smjernice teško da bi vas asocirale na ono što piše iznad: Demokratski savez Srba, Osnivačka skupština. Kada u punoj dvorani pomenute ustanove vidite materijal ostavljen na stolicama za kandidate i goste, shvatite da je velika stvar što na ulazu ne piše: Osnivačka skupćina.

Srbi su i prije devedesetih u Zagrebu bili teško diskriminisani. Nakon otimanja konstitutivnosti i zbog toga otpočinjanja rata za njihovo etničko čišćenje, danas su potpuno svedeni na ugroženu vrstu. Preživjeli Srbi u Hrvatskoj se usljed progonjenosti i potčinjenosti, ozbiljno razlikuju od onih u Republici Srpskoj i Republici Srbiji. Njihove potrebe i razmišljanja su znatno drugačije. Zato su njima neke stvari kojima se mi čudimo – sasvim redovne. To je danak preživljavanju i zaboravljenosti od strane nas, koji smo u relativno boljem položaju.

Skupštinski sto

Primjera radi u skupštinskom materijalu ima poglavlje koje prenosimo u cjelosti (osim što je kod nas preslovljeno iz latinice):

BRIGA ZA OČUVANjE NACIONALNOG IDENTITETA SRPSKE ZAJEDNICE
1. poticati obrazovanje i odgoj u školama i vrtićima na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu,
2. obvezati državu na registraciju srpskih škola i osiguranje sredstava za njihovo financiranje,
3. pomagati osnivanje i rad vrtića na srpskom jeziku,
4. inzistirati na primjeni odredaba o službenoj upotrebi srpskog jezika i pisma,
5. poticati pravedniju raspodjelu sredstava za KUD-ove i udruge sa srpskim predznakom,
6. gajiti dobre odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom i tražiti njen ravnopravan status u financiranju te osigurati sredstva za obnovu i izgradnju hramova.

Toliko je, dakle, nakon 21 godine od agresije na RSK (ili zone pod zaštitom UN, kako vam je draže), srozana svijest srpskog naroda, da i jedna partija koja pokušava to da promijeni, zazivajući srpski jezik i ćirilicu, to na svojoj osnivačkoj skupštini čini sasvim suprotnim sredstvima.

Kako je do sada sve vezano za Srbe u Hrvatskoj moralo ići kroz dizgine jednog čovjeka, taj jedan i mora snositi odgovornost za to.

Poglavnik Pupovac
Tri ustanove na kojima je do sada počivalo nešto što se naziva “srpski narod” u današnjoj neovisnoj Republici Hrvatskoj, bile su SKD Prosvjeta, Srpsko narodno vijeće i Samostalna srpska demokratska stranka. Ovdje je izostavljena Srpska pravoslavna crkva, ali ne toliko iz sekularističkih razloga, koliko iz činjenice da je prve tri institucije u potpunosti posjedovao Milorad Pupovac.

Presjedavajući

Pupovac je pokušao upotrijebiti i crkvu za svoje potrebe, pa je njegovo krilo kandidovalo mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija, za direktora SKD Prosvjeta. Valjda bez bojazni u sukob interesa i preklapanje funkcija. To najbolje pokazuje u kolikoj je panici bio Milorad, te koliko mu je nedostajao bilo kakav svjetovni kandidat, koji bi imao bilo kakvog izgleda na izborima unutar jednog kulturnog društva. To potvrđuje i kandidatura Anete Popović, supruge protojereja stavrofora Slobodana Lalića, za potpredsjednicu. Ona takođe nije prošla, pa je možda to razlog izbivanja sveštenih lica sa osnivačke skuštine DSS.

Pupovac je počeo da paniči i prijeti Jovici Radmanoviću iz Rijeke do stepena da na početku koristi termin “ljudi koji su PUŠTENI u javni posao”, a u jednom snimku razgovora čujemo, “Onda ne bi ste čuvali svoju listu, nego vijeće koje trebate formirat, a ovako ga nećete formirat, bez obzira kakvu većinu imali. Možete imati sto puta većinu, ali sačuvati je nećete”. To “sačuvati je nećete” valjda znači da će mu ponovo pomoći institucije Hrvatske, kao što su mu pomagale za vrijeme Tuđmana?

No, bez obzira na brižljivo igranje na sentiment kakav kod Srba bude vjerski poglavari, Porfirije je sasvim neočekivano izgubio od zamjenika karlovačkog župana, Siniše Ljubojevića. No, to je gledajući sa strane. Na terenu su stvari očigledno sasvim drugačije i Srbima je dodijala dosadašnja politika. Prema Srbima tiranska, a prema Hrvatima servilna.

Pupovca znamo kao vjernog Tuđmanovog Srbina, koji je čitav rat proveo pod njegovim skutima u Zagrebu, da bi onom stanovništvu što je preostalo nakon agresije na Republiku Srpsku Krajinu, iskočio na ekran HRT i poručio “vidite da sam bio u pravu”. Preuzeo je politiku i organizacije Srba, koje su Srbi van Hrvatske prihvatili, jer nisu imali sa kim da rade. Nikog drugog Tuđman i njegovi nasljednici ne bi htjeli. To bi bilo kao kada bi Jovan Divjak ili Bogić Bogićević danas predstavljali Srbe u Dejtonskoj BiH.

Zanimanje Srbin

Novoosnovana politička organizacija Srba u Hrvatskoj, veoma istrajava na tome da lokalne podružnice partije imaju svoju autonomiju, te da koalicioni potencijal na lokalu iskorištavaju na način kakav njima odgovara. Sve to, jer je dosadašnja SDSS, bila upravljana u potpunosti iz centrale u Zagrebu. Sasvim ignorišući volju onih koji imaju uporište među biračima, te vraćala liste za lokalne parlamente precrtane i sa novim imenima.

To je i dovelo do pobune i brzopletog pokušaja izlaska na izbore kroz nezavisne liste. Unutrašnja politička nestabilnost i odsustvo većine u Saboru, dala je još jednu priliku da se na Pupovčevu politiku lažne zaštite onoga što je preostalo od nekad konstitutivnog naroda, konačno stavi tačka. Ovaj put na vanrednim izborima.

Osnivači

Ljudi van Hrvatske, pogotovo neupućeni u tamošnja politička zbivanja, često su skloni da imaju razumijevanja pa i simpatije za Milorada Pupovca, jer zbog njegove autokratske prirode i slijepe odanosti hrvatskim političkim interesima, za drugog predstavnika Srba ni ne znaju. Pogotovo ne znaju da Popovac preko Srpskog narodnog vijeća (SNV) godišnje iz budžeta dobije oko dva miliona evra. Od čega blizu polovine ode na “samostalni srpski tjednik” po imenu Novosti. U prevodu to znači da jedna uska elita političkog vođstva Srba, koji su tu instalirani voljom hrvatskih vlasti i obavještajnih službi, živi elitno dobro, a da zauzvrat žmiri na oba oka i dopušta sve veće i veće srozavanje prava onih koje bi trebali da štite. Posebno tako potičući njihovu asimilaciju u Hrvate, iz potrebe za pukim preživljavanjem.

U Novostima stara priča

Novosti su neka vrsta Feral Tribjuna za hrvatsku ljevicu, finasiranog iz budžeta Hrvatske, kad je već onaj pravi ugušen. Nekad konstitutivan narod danas ima list koji nema veze sa njegovim potrebama, te redakciju koja sa ponosom nosi titulu “tjednik za nacionalnu manjinu”.

Pri korištenju te titule, ne smeta im što ovaj sedmičnik tek na 14 stranici ima jednu štampanu ćirilicom. Od njegovih 33 stranice u posljednjem broju od “24. lipnja 2016.” samo je jedna (ta četrnaesta) stranica štampana ćirilicom. Ovo ako se ne računa dodatak po imenu “Kronika”, gdje je od osam strana pola ćiriličnih. Tako ukupna razmjera zaštite srpskog nacionalnog pisma u Pupovčevoj režiji iznosi na 41 stranicu – 36:5 u korist latinice! (???)

Novosti tjednik

Što se srpskog jezika tiče, ta inokosna 14 stranica nosi upravo simboličan naslov “Ništa nije slučajno”, odnosno u tekstu se usljed korištenja etimološkog pravopisa nesvojstvenog srpskom književnom jeziku, sreću primjeri kao “Donald Trump”, “reality show”, “Fuehrera – Vođu”, “Mark Cornelison/ Lehington Herald/; što je fenomen koji je Frontal već obradio kod kuće.

Sve ovo možda ne bi bilo toliko bitno, ili bolno, da osim toga što je Srbin isključivo po zanimanju, Milorad Pupovac nije i lingvista. Kao takav, više je nego svjestan značaja koji jezik i pismo imaju za identitet jednog naroda, te je ovakva politika i utrošak sredstava jasan znak njegovog čvrstog opredjeljenja za konačnu asimiliaciju i preostalog broja Srba, te njihovo pretvaranje u Hrbe, a zatim i u punopravne Hrvate.

Nešto se, ipak, mijenja

Preko toga, jasno se vidi da se nešto mijenja. Na osnivačkoj skupštini DSS je odslušana je i odstojana “Lijepa naša domovino”, ali isto tako je i odslušana i otpjevana “Bože pravde”. Isto tako, privremeni predsjedavajući skupštinom i kasniji izabrani sekretar DSS, Nebojša Manojlović, čita “zapadnog Srema”, bez obzira što u materijalu piše “zapadnog Srijema”.

On, takođe, ima na reveru srpsku zastavu, koju bi mu tamošnji srbomjeri zamjerili kao “zastavu Srbije”, budući da je Srbima u Hrvatskoj dozvoljeno javno (na svadbama, slavama, priredbama) isticati samo trobojku kakva je zvanična zastava Republike Srpske. Bez dvoglavog orla.

Kao jedini bez stranačke funkcije, prisutnima je pozvan da se obrati Dušan Bastašić, čitaocima Frontala već dobro poznati predsjednik Udruženja Jadovno 1941. Upravo zbog Pupovčeve neprestane politizacije Dana sjećanja na Jadovno, odnosno instrumentalizacije Srpskog narodnog vijeća, Udruženje Jadovno 1941. je odbilo da istog legitimiše suosnivačkom čašću. Upravo je pozivanje Stjepana Mesića (koji je Pupovca i odlikovao za vrijeme predsjednikovanja Hrvatskom) da nakon govora u Australiji, gdje izjednačava ustaše i partizane, govori nad jamama punim pobijenih Srba kod Šaranove jame na Velebitu, bila kap koja je prelila čašu.

Ove godine će na Jadovno umjesto Mesića i inih novoustaša, doći Mladen Ivanić. Konačno jedan visoki dužnosnik srpskog naroda u Dejtonskoj BiH. Prvi član predsjedništva koji je to ikada uradio i, što je posebno bitno, nije to uradio u organizaciji Pupovčevih prohrvatskih snaga. A to je velika stvar za srpski narod tamo.

Na sve ključne pozicije u DSS su izabrani mladi ljudi, ispod četrdeset godina. Predsjednik je već pominjani Jovica Radmanović iz Rijeke. Ima 33 godine, a politički se angažovao prošle, jer nije bio zadovoljan dosadašnjim predstavljanjem Srba.

Milaković Srđan, zamjenik gradonačelnika Vukovara je tridesetosmogodišnjak, nekadašnji šef Vukovarskog ogranka SDSS. Priča ekavski, kao i svi u Vukovaru, te kaže kako “imamo institucije koje ne rade, problemi se ne rešavaju”.

Već pomenuti Nebojša Manojlović je tridesetogodišnjak, i podsjetio je uoči Vidovdana osnivače nove partije na riječi kneza Lazara: Kakvi budemo danas, bićemo do veka.

Ovakva jedna partija ne bi loše došla ni Srbima u Federaciji BiH. Nadati se da će konačno i u Hrvatskoj doći do smjene fosilizovanih, “vječnih i nezamjenjivih” kadrova kakav je Pupovac, čije politike sve i da su najmudrije i najrodoljubivije (a nisu) treba malo provjetriti i osvježiti. U želji da to bude tako, Frontal će se truditi da u budućnosti posveti više pažnje ovoj političkoj opciji, jer mi koji živimo život bez diskriminacije zbog onog što jesmo rođenjem, teško možemo da shvatimo kako je nekome ko ni takva najosnovnija prava nema.

Ove što su Srbi po zanimanju, bilo da su prodavači imena u NVO-kuplerajima ili estradni srboljupci u državnim službama, vrlo dobro poznajemo i prepoznajemo.

Izvor: Frontal

 

Vezane vijesti:

Osnovan Demokratski savez Srba

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

4 komentara za Nova nada za preostale Srbe u Hrvatskoj

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top