Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Nisam te zaboravio

Datum objave: petak, 23 marta, 2018
Objavljeno u Srbija 1999
Veličina slova: A- A+

Piše: Spasoje Tomić

Pišem ti ove redove mnogo ranije nego inače, kao i svake godine posvećujem ih tebi, tebi koja ih nećeš moći pročitati ali se nadam da će ti anđeli prenijeti ovo što pišem, jer si ti anđele naš među anđelima, na boljem mjestu od onoga na kojem smo trenutno mi.

Ti si kao i mnogi naši mučenici postala simbol, simbol našeg stradanja, simbol našeg mučeništva, simbol našeg razapetog Kosova! Sa ovog svijeta si otišla kada si spremala za počinak ni ne sluteći anđele naš da ćeš otići na vječni počinak, a na taj počinak su te poslali krvoloci i ubice koji i dan danas žele da nas unište, samo što sada više ne koriste bombe za svoje namjere, nisu im više potrebne, dovoljno su nas zatrovali osiromašenim uranijumom, dovoljno su izgleda našli onih koji su za sitne privilegije spremni da tvrde da je taj i takav uranijum zdrav za nas samo što mi to ne znamo!

Mučenice naša, ima među nama i onih koji priznaše neko tzv Kosovo, pljunu ta pjestokupljevina na kosti stradalnika iz Murina, pa te molim ako su tu blizu tebe da ih zamoliš da nam oproste što se bolje i jače ne usprotivismo njima takvima, da nam oproste što nismo imali snage da to spriječimo, zamoli ih i premoli ih da nas razumiju, a znam da nam hoće oprostiti jer dječje duše su neiskvarene i one ne umiju da zamjere niti da mrze.

Moram ti ispričati još jednu sramotu koja pade na časno ime nekada junačke Crne Gore, zabranjuju nam rode mili i da obilježimo stradanja naših mučenika, neće  vele da se zamjeraju Natou, a to je onaj isti Nato zbog kojeg ti radosti roditelja svojih nisi više sa njima, kažu Milice moja mila da su nam oni koji su nas ubijali prijatelji, a da su nam oni sa kojima smo uvjek zajedno branili slobodu neprijatelji i okupatori. Kažu nam da ne smijemo razmišljati vodeći se emocijama, a zamisli kakvi bi mi bili ljudi kada bi isključili te iste emocije? Ne znam da le neko može da ih isključi, ali ja ne mogu, ne mogu ni da im zaboravim ni da im oprostim ni tebe Milice ni Juliju ni Miroslava, ne mogu da im zaboravim ni Skelane ni Bratunac ni Medački Džep ni Žutu kuću ni Jasenovac, a tebe posebno ne mogu da zaboravim jer ako bi se to nekada desilo znao bih da sam izgubio dušu, a to je najgore što čovjeku može da se desi, i to naši neprijatelji upravo i hoće, da nas dehumanizuju, da nam isperu mozgove, da nas pretvore u automatizovane mašine! E pa neće moći, obećavam ti anđele da ću uvjek svuda i na svakom mjestu ponavljati dok god budem mogao “Djecu vam neću oprostiti“

Oprosti ako sam ti poremetio vječni mir, tvoje rane su u Carstvu nebeskom zacijelile, a naše rane, rane na tijelu srpskog naroda zbog vaših zemaljskih rana nikada zacijeliti neće!

NISAM TE ZABORAVIO!

Izvor: IN4S

Vezane vijesti:

Dan kad je NATO ubio Milicu Rakić

Dan kada je „Milosrdni“ počeo da ubija anđele

Spomenik Milici, devojčici stradaloj tokom NATO agresije …


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top