Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Nažalost, nema više takvih ljudi

Datum objave: subota, 3 novembra, 2018
Veličina slova: A- A+

Svako turbuletno vrijeme uzima svoj danak. I tad kada je najteže, pokaže se ko je vjera, a ko nevjera. Prenosimo vam istinitu priču koju je jedan čitalac iz Rogatice poslao BN portalu. Možda u sljedećim redovima prepoznate i današnje vrijeme kada je, nažalost, sve više onih koji lako izgube obraz i čast.

Foto: BN TV

“Sa šesnaest godina ode u četnike. Ubrzo zarobi njemački mitraljez. Niko se i ne usudi da ga zatraži od dječaka-gorostasa, visokog skoro dva metra. Gdje on zalegne tu neprijatelju prolaza nema.

Na Sutjeci, četrdeset treće, skoliše ih partizani. Sve da ih pobiju. On saznade gdje su Rogatičani i predade se njima. Neka svoga i u ratu neprijatelja.

Drago i Milisav prepoznaše ga odmah. Nadvisio sve četnike. Lijepo ga primiše, ne dadoše nikome da ga dira. Rekoše da će mu sve oprostiti ako im se pridruži. Sačuvaše mu glavu. On ih odvede do jednog krivog bora, iskopa ispod žila sakrivene uniforme i oružje, obuče ih i naoruža od glave do pete.

Njemačka ofanziva odnese ih dalje. On iskoristi prvu priliku i ponovo klisnu četnicima.

Bog dade pa sva trojica preživješe rat.

Negdje pedeset i neke banuše Drago i Milisav kod njega na imanje. On ustavi volove, izvede ih iz oranja, stavi pred njih sijena i sjede na povisoku odoricu sa nenajavljenim gostima.

Ponudiše ga cigaretama marke “Sućeska”. On duboko udahnu, pa omirisa jednu i stavi je za uvo. Drugu oliza jezikom po šavu, uze je u usta, izvadi iz džepa čakmak i povuče njime po kremenu. Trud planu, a on priždi cigar na plamenčić. Poteče i razgovor. Gdje je ko, ko šta radi, kako su kućna čeljad…

Drago je sad visoki oficir JNA, potpukovnik, a Milisav sekretar opštine.

Kroz razgovor pretresoše rat od čet’eres treće do čet’eres sedme. Tek tada se Dule predao OZNI. Ispriča im i kako mu je Radomir Nešković poslije Sutjeske svint’o šamarčinu da mu je uvo zvonilo tri dana. Poslije dužeg razgovora gosti mu rekoše i što su došli.

– Jebemga Dule, ti znaš kako ovo sad ide. Svaka sića sa dva svjedoka da je bio u partizanima dobije jal dobar pos’o, jal boračku pemziju… kad posvjedoče provjereni članovi Partije niko se ne usudi da porekne. Milisav i ja smo se dogovorili da posvjedočimo da si ti bio u partizanima na Sutjesci, nećemo ništa ni slagati. Pomoći ćemo ti i da te prime u Partiju i da te Bog vidi, i tebe i svu tvoju čeljad. – reče mu Drago.

– Tjaaah… – odgovori Dule, izvadi onu cigaru iza uva, priždi je na bezec, pa povuče nekoliko dobrih dimova prije nego progovori.

– Fala vama visoko, koji ste se mene šjetili. Milo mi je čuti da dobro živite u Titovini. Vaša stranka pobijedi i treba da dobro živite. Živim i ja… nekako. Nismo ‘ljeba gladni. Vi ste ze borili za Tita i Partiju, ja za Kralja i Otadžbinu, vaše je pobijedilo, moje izgubilo. Ja se za to nisam borio, ‘vako je pravo, drukčije ne bi valjalo.

Bez pozdrava ustade i uvede volove u brazdu. Zviznu kandžijom kroz vazduh i podviknu na dešnjaka. Zaškripa posna zemlja pod lemešom. Zamirisa prerezani orašak. Muknu, ili jeknu, šaronja. Uplaši se vrana i uzleće sa obližnje kruške.

Ja… moj brate, a vidi ti sad ovo… nema više takvih ljudi, to majka više ne rađa!”

Izvor: BN TV




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top