fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Napadi na Miloševića — neko mora biti gori od Pavelića

Pošto posle jezivog iskustva Holokausta u modernoj Evropi čitav jedan narod nije mogao da bude proglašen za remetilački, iako je mnogo toga učinjeno i u medijima i nauci da se Srbi satanizuju, setili su se jednog čoveka. Pritom im je Milošević tokom dužeg razdoblja bio saveznik, kaže istoričar Čedomir Antić.

© REUTERS/ Fabrizio Bensch
© REUTERS/ Fabrizio Bensch

Hrvatski premijer Andrej Plenković, u pokušaju da se „izvadi“ za blamažu na prijemu Srpskog narodnog veća povodom Božića, pojasnio je da nije rekao „velikosrpska“ nego Miloševićeva agresija, i po ko zna koji put u novijoj istoriji potegao argument protiv Srbije simbolizovan u liku i delu bivšeg predsednika.

Iako je Milošević mrtav već više od decenije, a Srbija je i zvanično raskrstila sa njegovom politikom 5. oktobra 2000. godine, bivši predsednik Srbije i SRJ je i danas je izgovor i ključni argument u svim raspravama u kojima se Srbija „udara po ušima“.

„Umereni“ šovinisti

Istoričar Čedomir Antić, docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kaže da su za Hrvatsku, ali i za Bošnjake i Albance sa Kosova, a u izvesnoj meri i za Crnu Goru i Makedoniju, devedesete godine prošlog veka bile vreme osnivanja nacija. Za Hrvatsku je rat, u kojem su imali podršku velikih sila i u kojem je njihov predsednik Tuđman imao sporazum sa Miloševićem, iskorišćen da postane „osnivački mit“, smatra Antić. „U suštini, Milošević je njima dobrodošao, jer im je bio potreban neko ko će na neki način nadmašiti Pavelića i Hitlera. Milošević je za njih neka vrsta babaroge, đavola koga oni potežu uvek kad se treba ’obračunati‘ sa Srbima, ali, što je češće slučaj, i utvrditi nacionalno jedinstvo“, kaže Antić za Sputnjik.

On dodaje da kad neki šovinista poput Plenkovića hoće da se pokaže kao umeren političar onda on počne da govori o Miloševiću, dok većina napada Srbe i Srbiju.

Milošević i Sadam — paravan za Holbruka

„Da je Milošević dočekao kraj suđenja u Hagu, bio bi po svemu sudeći oslobođen po optužnicama za Hrvatsku i BiH, pošto su svi njegovi neposredni potčinjeni — Perišić i Simatović i Stanišić — oslobođeni“, smatra Antić. Istoričar dr Aleksandar Raković sa Instituta za noviju istoriju Srbije kaže da je Slobodan Milošević od početka devedesetih do danas služio hrvatskom i svim drugim secesionizmima, kao i zapadnom imperijalizmu, koji je razbijao Jugoslaviju, „kao opravdanje za nedela koja su počinili nad našom zemljom i narodom“. Kampanja protiv srpskog naroda i države sprovođena je najčešće kroz demonizaciju predsednika i on je tada bio „lice zla“ protiv koga se trebalo boriti svim sredstvima. U tom pervertovanju činjenica, čovek koji je bio žrtva prikazivan je kao lice zla, a prikrivala su se „mnoga druga i istinska lica zla, kao što su Holbruk, Madlen Olbrajt, Bil i Hilari Klinton“.

„Milošević je postao simbol zla u Evropi, kao što je to bio Sadam Husein na Bliskom istoku, sa kojim se trebalo obračunati svim sredstvima“, kaže Raković za Sputnjik.

Gluposti

Milošević je stradao i zato što je čuvao Jugoslaviju, koja je bila međunarodno priznata zemlja, kaže Raković i podseća da su Srbi iz Republike Srpske i Krajine doneli odluku da ostanu u Jugoslaviji, a ne da prave neku „Veliku Srbiju“ na koju se danas Plenković poziva. „Milošević je nudio bošnjačkim i makedonskim liderima da ostanu u Jugoslaviji i te priče da je bio velikosrpski nacionalista su obične gluposti“, ocenjuje Raković. Sve to, i uprkos činjenici da je Milošević već neko vreme politička prošlost, ne smeta mnogima da ga koriste kao argument kad treba „čupati uši“ Srbiji, tako da su svi politički lideri Srbije u ovom veku, od Đinđića i Koštunice do Vučića, po potrebi optuživani da su manje ili više naslednici njegove politike. Kad se srpskim liderima spočitava da nastavljaju politiku Slobodana Miloševića, preti im se, zapravo, i njegovom sudbinom, smatra Raković.

Pretnje sudbinom saveznika Zapada

„Ljudi kada im se preti sudbinom Slobodana Miloševića treba da budu svesni da kao lideri naše zemlje u nekom istorijskom kontekstu mogu da završe na sličan način, a znamo kako je on završio“, ocenjuje Raković. Potrebu na Zapadu da se Milošević satanizuje treba tražiti i u slabostima EU, smatra Antić. Evropski projekat koji su započeli činovnici, devedesetih godina je postao apsolutno uspešan i tada su neki od njih poverovali da su veliki državnici i neko ih je uverio da je došao „kraj istorije“, dodaje on. „U toj iluziji jedino ih je remetio srpski narod. Činilo se da sve mirno i glatko ide u pravcu zacrtanom njihovim ideološkim dogmama, osim naroda koji se nije mirio sa obespravljivanjem i koji je tražio slobodu i državu. Pošto posle jezivog iskustva Holokausta u modernoj Evropi čitav jedan narod nije mogao biti proglašen za remetilački, iako je mnogo toga učinjeno i u medijima i nauci da se Srbi satanizuju, setili su jednog čoveka. Pritom im je Milošević tokom dužeg razdoblja bio saveznik. Tako je on bio sasvim poželjan, u odnosu na kasnije, čak idealan negativac“, objašnjava Antić.

Uz to, pošto je danas neprihvatljivo tvrditi da je jedan narod rasno ili verski inferioran, na Zapadu su počeli da tvrde da su Srbi „kulturno inferiorni ili defektni“, odnosno da je srpska kultura nesposobna za modernizaciju i napredak. O tome čitamo i slušamo i danas, dodao je Antić.

Kultur-rasizam demokratskog Zapada

Činjenica je da već 30-40 godina postoji stanovište koje je na Zapadu rasprostranjeno, suštinski zasnovano na kultur-rasizmu, po kome postoje takozvani „kulturni“ i „nekulturni“ narodi, a Srbi nisu jedini svrstani u tu drugu kategoriju, objašnjava Antić. U tom kontekstu, Alternativu za Nemačku niko ozbiljan ne dovodi u vezu sa nacistima, iako s njima ima više dodirnih tačaka nego što imaju lideri Srbije od 2000. godine sa Miloševićem. „Prema ovom viđenju, Nemačka je nacija kulture i nauke i kad joj se dogodi Hitler onda je to jedan izuzetak, pa je Holokaust tako tumačen kao posledica patologije pojedinca i niko neće reći ’nemački logor Aušvic‘ nego ’nacistički‘, što je tačno. Ali kad su u pitanju Srbi, onda tu više nije reč o patologiji pojedinca. Milošević je prema tom uverenju posledica kulturnog defekta srpskog naroda koji počinje sa Svetim Savom, a završava se sa Aleksandrom Vučićem“, zaključuje Antić.

Prema Rakovićevom mišljenju, dvostruki aršini Zapada su konstanta i reč je o konceptu koji se može podvesti pod dva pojma — rusofobija i srbofobija.

„Zapad ne podnosi pravoslavnu civilizaciju upravo zato što su zapadna i pravoslavna civilizacija jako bliske jedna drugoj. Zbog toga što su bliske, zapadnjacima nije jasno zašto mi ne prihvatamo da budemo deo njihove civilizacije i zbog toga se prema nama najradikalnije ponašaju“, zaključuje Raković.

Autor: Vladimir Sudar

Izvor: SPUTNIK

Vezane vijesti:

Linta: Izjava Plenkovića o velikorpskoj agresiji na božićnom prijemu nova provokacija

Linta: Plenković zna da je Tuđman izvršio agresiju na Srbe …

Ljubojević: Izaslanik Božović se samo postavio zaštitnički u ime Srbije kao svaka majka prema svome čedu

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: