arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Trebinju

U Muzeju Hercegovine u Trebinju, u subotu 01. marta 2025. od 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu

Bojan Vegara: DAN KOJI JE MIRISAO NA POBJEDU U RATU

Naši su napredovali i gledali smo kroz dvogled kao muslimani bježe onim Igmanskim putem u kolonama. Pričalo se, da nam treba 500 metara da se spojimo sa Đeneralom i da je to kraj rata. Mama samo što je izašla iz stana i otišla na posao, a mi ustali i molili se Bogu. Neko zalupa na vrata i prekidoh molitvu. Buraz osta u sobi da se moli, a ja otvorih vrata. Ispred stoji baba sva zapuhana i rekoh joj: -Odkud ti baba ovako rano? -Ma jutros naišle Munje, svratio Vlado da vidi đeda i odoše na Igman. Reče baba i prođe u hodnik i sjede sva uspuhana. Briše znoj i puše

Đurđica Dragaš: Zbog istine, zbog nezaborava i onih nevinih duša koje traže mir

Slučaj je hteo da mi baš istog prepodneva stignu poruke od dvojice poštovanih prijatelja sa Fejsbuka, dvojice istomišljenika i, na neki naš način, saborca. Predsednik udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić mi je prosledio mejl koji mu je stigao iz Danske. Poslao mu ga je sin Anđelke Dragaš koja je nekim čudom, kao dete u kolevci, preživela ustaški pokolj na padinama Trebevića. Čovek je, pretražujući internet, pronašao tekst objavljen na sajtu udruženja u kojem je opisan i od zaborava otrgnut zločin nad njegovom porodicom (Krstovdan porodice Dragaš). Zamišljam njegovo iznenađenje, radost, tugu, more pomešanih osećanja kad je pročitao ove redove. Mi, potomci čudom preživelih, najbolje znamo šta znači jedno takvo svedočanstvo.

PREŽIVEO SAM JER NISAM JEO OTROVANU HRANU: Svedočenje Bože Vidačkovića iz Gradiške, koji je preživeo mučenje u dečjem logoru Sisak

Samo ovako može se opisati prava istina svega što se dešavalo u logorima NDH, a što sada biskupi iz Zagreba relativizuju i negiraju. O patnjama u fabrici dečje smrti u Sisku za „Novosti“ je, 2018, dve godine pred smrt, svedočio logoraš Božo Vidačković iz Gradiške. To je bila njegova rana ceo život. Rođen je 1933. u potkozarskom selu Cimiroti, odakle je sa ocem, maćehom, te četvoro braće i sestara u novembru 1941. godine izbegao žestoku ustašku ofanzivu. U junu 1942. počeo je stravičan pokolj Srba na Kozari. Zarobljeni su i oterani u logor Stara Gradiška. Tu su ih ustaše tukle 15 dana, zatim su ih prebacili u Jasenovac. Na putu

Saopštenje povodom godišnjice likvidacije porodice Radosavljević u Daruvaru

Dana 25. februara 1992. godine u Daruvaru pripadnik Hrvatske vojske, tada dvadesetogodišnji Jožica Mudri, likvidirao je četveročlanu srpsku porodicu Radosavljević: Radeta (36), njegovu suprugu Jovanku (32) i njihove maloljetne sinove Dejana (14) i Nenada(10). Toga dana, oko 19.15 časova, u kuću Radosavljevića navratio je Jožica Mudri u uniformi vojnog policajca i u toku višečasovnog razgovora sa vlasnikom kuće, motivisan činjenicom da su Radosavljevići srpske nacionalnosti, izvadio pištolj iz futrole i iz neposredne blizine u njih ispalio 11 metaka pucajući im u glave. Pošto je Dejan i nakon pucnjave davao znakove života, Mudri mu je kuhinjskim nožem zadao još osam ubodnih rana po grudnom košu i stomaku. Zatim je tijela mrtvih Radosavljevića posložio po podu trpezarije jedno do drugoga,

Cvita Bošković

Cvita

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac najstarija je bila Cvita Bošković iz Donjih Rujana. Bilo joj tada četrdesetak godina. Preživjela pakao žive grobnice u njedrima Dinare, ali život učinio svoje. Stigle godine, stigle posljedice mjesec i po dana provedenih u bezdanici bez dovoljno vode i bez hrane, bolest slomila izmoždeno tijelo i ova hrabra, ponosna starica već bezmalo trideset godina više nije među živima.Zahvaljujući njenom unuku Božu Laliću iz Aranđelovca, gdje je Cvita provela svoju životnu jesen, njeno sjećanje i kazivanje o tom zlom ljetu 1941. godine ostalo je zabilježeno na magnetofonskoj traci kao živo svjedočanstvo i poruka da se zlo ljeto više nikada ne ponovi:„Vidimo mi da se

KO NAS JE KLEO NIJE DANGUBIO

Srbinu je grob svetinja i svi se boje da će im grobove najmilijih neko oskrnaviti te su se s toga odlučili da ih nose na svoju teritoriju. Piše Stanojević Zoran Stojim pred kućom kad nailazi Jovanović. Znam ga zajedno smo bili u bolnici. Dan sunčan ima i snijega koji se topi. Jovanović je sav mokar i umazan blatom. Priđe mi, kaže daj malo vode da se operem da ne idem kući ovakav. Pa gdje se tako uprlja pitam. Vodim ga do pumpe. Idem prijatelju sa groblja zamolili me da pomognem pri vađenju poginulih boraca. Muka živa druže moj, muka. Bolje u rat još godinu nego ovo raditi. Sahraniš pa opet

Vaše prvo i drugo ja

Ispred sebe imate generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Gošća RTS Radio1 je bila ekonomista Gordana Dostanić, koja slušaocima Prvog programa Radio Beograda poručuje: „Pratite svoju nit i pratite svoju misao. I da budete svesni da niste jedinka. Jeste jedinstveni, svaki čovek je jedinstven. Ne da budete deo stada. Ali niste jedinka zato što imate ispred sebe generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Znači da budete svesni veze između vekova pre i onih vekova koji će doći posle. Morate da pratite sebe i u poslu i u porodici i morate da budete spremni na

Gradonačelnik sa Udruženjem „Jadovno 1941.“: Pokrećemo inicijativu za izgradnju spomen-obilježja za žrtve Jadovna i Paga

Gradonačelnik Draško Stanivuković razgovarao je sa dr Dušanom Bastašićem, predsjednikom Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banje Luke, koji posvećeno čuva sjećanje na žrtve Jadovna i Paga. Kako je kazao, ovaj sastanak predstavlja još jedan korak u nastojanju da ne zaboravimo strašne zločine počinjene nad našim narodom i da sačuvamo istinu za buduće generacije. -Prošle godine Banja Luka je dobila Ulicu žrtava Jadovna i Paga, a sada idemo korak dalje – pokrećemo inicijativu za izgradnju spomen-obilježja, kako bismo dostojno odali počast svim nedužno stradalim žrtvama. Svake godine, 24. juna, na dan stradanja žrtava Jadovna i Paga, odavaćemo im počast i polagati vijence, kako bismo sačuvali sjećanje na njih i ne dozvolili da padnu

Ljiljana Bralović: U lelečju i bezrečju (deci logorašima, stradaloj u Jasenovcu)

Treba li da opet u našoj kući / srboseci otvore zaborav, / za jasenovčki košmar, / za jeme bezdanice, / za hiljade umorene dece, / za crne marame i leleka. Stoje li još stopice dečjetamo gde je lelečje i bezrečje,u blatu, kazamatu, čovekolomu,u domu za smrt i plačgde nož i mač, gde malj, gde gasgde su na nejač puštane zverida deci sude,a likom su podsećale na ljude. Po koji put u stosmrt nebeski Oče?Stradali da posvedočeda i Tvoja pravda ponekad zadocni.Kosci satanini u krvavom piruu strašnom miru, kao da naforu delekidaše nežne ručice bele,moriše već umorene.A ti Svevišnji,beše li bar u tišnji? Kliknite na sliku za uvećanje Te stope što

Vladimir Bursać: Šta za mene znači pojam Pokolj?

Zalaganje Udruženja “Jadovno 1941.“ da svoje aktivnosti na očuvanju i razvoju kulture pamćenja stradalih predaka i sunarodnika za vreme Drugog svetskog rata na teritoriji nezavisne Države Hrvatske, podigne na nivo naučne zajednice, zaslužuje veliku pažnju. Nažalost, svedoci smo koliko je tako nešto mukotrpno i naporno, i na koliko nerazumevanja, otpora ili jednostavnog zaobilaženja i prećutkivanja, od strane zvanične naučne zajednice, nailaze entuzijasti i vredni nacionalni radnici. Kao da samo po sebi već nije dovoljno horsko poricanje druge strane da zločina nije bilo, jer se zločini sistematski umanjuju, obezličavaju, stavljaju pod sumnju. Moramo priznati, da to vrlo uspešno, čine sve institucije, zvaničnici, naučnici, verski prvaci i javnost država koje su nasledile

Spomenik streljanim Srbima u vreme bugarske okupacije 1942. Foto: Jugmedija

Sećanja preživelih na klanicu u Bojniku

LESKOVAC/BOJNIK – Zvuk rafala, noža kroz ljudsko meso i krici žene i dece odzvanjaju u mojoj glavi i posle 72 godine, priča starina Svetozar Toza Krstić, jedan od malobrojnih koji su preživeli fašističku bugarsku klanicu u Bojniku. Na današnji dan 1942. godine na periferiji Bojnika streljano preko 500 civila – dece, žena i muškaraca iz te varoši i susednog sela Dragovac. Dovođeni su u kolonama pošto su im kuće zapaljene. Bio je to najveći zločin na jugoistoku Srbije. Svake godine ovde se obeležava Krvavi februar i čita Povelja živih. „Zavetujemo se da čoveku u životu bude pravi život, da čovek čoveku slobodno diše, da sloboda i život budu jedno, da hleb i ljubav

Nikola Milovančev, Foto : Jadovno

Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942. godine

Poslednjih godina učestali su pokušaju minimalizovanja broja žrtava u logorima na području Nezavisne države Hrvatske (NDH), posebno u logoru Jasenovac i u sistemu logora Gospić – Jadovno – Pag. Ovi falsifikati istorijskih činjenica idu do krajnje  besramnosti, čak i preko granice zdravog razuma – do tvrđenja da u Jasenovcu nije bio koncentracioni već radni logor itd. Tome se treba suprotstaviti širenjem istine i zato istinu treba iznositi, posebno mladoj generaciji. Piše: Nikola Milovančev Svakako treba osuditi zločine počinjene na svim stranama, bez obzira ko ih je počinio – neko od pripadnika našeg naroda ili nekog drugog naroda; svaki zločin je plod bolesnog mentalnog stanja pojedinca koji ga je počinio. Međutim,

Ubistvo jednog djetinjstva

U tom srpskom dijelu Čepina rijetko je tko tada bez posebnih razloga izlazio iz kuće i svoje avlije. Sokaci su bili sablasno pusti… Tih nekoliko mjeseci nakon proglašenja NDH prolazilo nam je, s poplavom rasističkih i nacionalističkih zakona u novinama, u atmosferi koju je teško opisati. Bilo je to poput kontinuirane mòre, piše Borivoje Dovniković Bordo u sjećanjima na događaje nakon uspostave NDH. Piše: Borivoj Dovniković Bordo (1930-2022) Borivoj Dovniković Bordo, karikaturista, animator, grafički dizajner, nagrađivani autor animiranih filmova i dugogodišnji saradnik Novosti u kojima iz nedjelje u nedjelju u rubrici „Bordoline“ objavljuje karikature, našem je tjedniku ustupio dijelove svojih memoara. Bordo je rođen 12. decembra 1930. u Osijeku i

Prof. dr Gideon Grajf

Gideon Grajf: Ustaše uživale da okrvave ruke, u Jasenovcu stradalo najmanje 700.000

U Hrvatskoj pokušavaju da relativizuju istoriju i smanje broj stradalih Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu, a istorija se zasniva na činjenicama, a broj ubijenih ljudi u Jasenovcu nije bilo manji od 700.000 naglašava dr Grajf U Jasenovcu je na najsvirepiji način ubijeno najmanje 700.000 ljudi, kaže profesor dr Gideon Grajf, glavni istraživač Instituta za holokaust „Šem olam” u Izraelu koji je radio studiju „Jasenovac, Aušvic Balkana”. Povodom toga što u Hrvatskoj pokušavaju da relativizuju istoriju i smanje broj stradalih Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu, Grajf naglašava da se istorija zasniva na činjenicama, a da broj ubijenih ljudi u Jasenovcu nije bilo manji od 700.000. „Brojke su važne, svaki

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.