Odjednom stadosmo. Komandiri odjeljenja kažu da se okrenemo na lijevo i da je to naš borbeni položaj. Pojavi se komandir voda i odredi desnu granicu. Zatim ode na lijevo krilo. Vraća se otuda i raspoređuje svakog borca. Svi su uglavnom prilegli iza pojedinih voćaka. Nas bez pušaka rasporedio je u drugi red, isto iza voćaka. Mene je pripala neka tanka jabuka. Kako god se namjestim, mnogo mi je tanka. Par koraka desno od mitraljesca, koji je za orajom, ima deblja jabuka od ove moje. Razmišljam da odem tamo, ali se sjetim priče da minobacači gađaju mitraljesce. Pomislih – ako promaše njega, taman će u mene. Tako se smirim iza moje tanke jabuke pa kako bude. Obilaze nas komandiri. Eto, ide i komandant bataljona sa komandirom čete. To sad djeluje sve ozbiljnije, a moja jabuka sve tanja. Po mojim mjerama, ne može mi ona zaštititi ni glavu, a kamoli cijelo tijelo. Puške nemam, a onda mi opet dođe na pamet ono oko dodjele mitraljeza. Dodijelit će nam tamo gdje bude „tvrdo“. Kad bitka počne, ne znam da li je bolje da ležim potrbuške sa glavom uz jabuku ili porebarce. Premećem se ja tako iza jabuke već skoro sat, a ništa se ne događa. Nekako mi ne pada na pamet da bih mogao poginuti, ali sam svjestan da me jabuka ne može sačuvati od ranjavanja. „Pripremite oružje za borbu! Stavite metke u cijev! Važi i za puškomitraljeze“, oglasi se komandir voda. Isto ponoviše i komandiri odjeljenja. Ovo me ponovo uozbilji pred očekujuća događanja. Pritiskam glavu uz jabuku u položaju porebarce, pa se opet odmaram potrbuške. Iščekujem… Odjednom se pronese glas – banda se vratila, netko ih je obavijestio da smo tu. Kažu da je izviđač sa crkve vidio neku ženu kako je izišla iz Pitomače prije nego što smo mi došli. Ostajemo na položaju. Tu ćemo doručkovati. Dopremiše nam nekakav čaj, šerbet i kruh. Tu smo se poslije lijepo odmorili, a onda je nastupilo čišćenje oružja. Mi bez pušaka morali smo gledati kako se rastavlja, čisti i podmazuje puška. Prošlo je podne kad smo istim putem krenuli natrag. Na jednom od zastanaka saznali smo da opet idemo u Vukosavljevicu. Pred samim mjestom, opet dotjerivanje za dobar dojam pred narodom (s tim da ja nisam odapinjao kaiš puške). Stigosmo na isto mjesto razmještaja i na istom mjestu dobismo ručak pod večeru. Dan je lijep.
< Nadlijeću nas „štuke“ Sadržaj Bolesnik i „dezerter“ >