Molitveni pomen zaklanih na žrtvenom polju Kosovu

Datum objave: ponedeljak, 9 februara, 2015
Objavljeno u Kosovo
Veličina slova: A- A+

Stradali_srpski_mucenici_na_Kosovui_i_Metohiji-eac10746Besjeda Njegovog Visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog Gospodina Amfilohija koju je izgovorio na Svetoj Zaupokojenoj Liturgiji i parastosu postradalima za vjeru i otačastvo na Kosovu i Metohiji od 1912. godine do naših dana, u Crkvi Svetog Đopđa pod Goricom, 16. januara 2015. godine, na dan posjete teroriste Hašima Tačija Crnoj Gori.

Otpjevasmo, draga braćo i sestre, između ostalih divnih pjesama, koje se pjevaju za pokoj onih koji su preminuli iz ovog prolaznog života u onaj vječni, i onu pjesmu: „Svetitelji Tvoji, Gospode, koji su propovijedali Jagnje Božje, zaklani bili kao jaganjci, oni uđoše u Život vječni. Sveti mučenici molite se Gospodu za oproštaj grijehova naših“. A prije ove pjesme služismo Svetu Liturgiju Božju i prinijesmo darove, hljeb i vino, preobražene i pretvorene u Tijelo i Krv Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji je Sebe prinio kao Jagnje za život i za spasenje svijeta. U tom kontekstu, Crkva Božja na Svetim Liturgijama pominje sve i sva od nastanka svijeta. Sjeća se Crkva Božja svih onih koji su se upokojili u vjeri i nadi na Vaskrsenje i Život vječni, i u vaskrsenje mrtvih. Posebno, međutim, ovoga dana, pomenusmo sve one koji su život svoj položili za vjeru i otačastvo, i zaklani bili, kao jaganjci, od 1912. godine do današnjega dana, na našem žrtvenom polju Kosovu i Metohiji. Pamtimo i sjećamo ih se, svjedočimo i, kao što svjedočimo i sve druge mučenike, stradalnike, da oni nijesu prošlost nego su sadašnjost i budućnost.

U ove dane, kada naše crnogorske državne vlasti, sa državnim počastima, primaju Hašima Tačija, jednog od zločinaca našega vremena, i to kada se, u isto vrijeme, događa masakr u Parizu, gdje je njih sedamnaest-osamnaest pobijenih od terorista, i kada su se sva Evropa, milioni ljudi, sabrali i nose onaj transparent „Je suis Charlie”.

Naša državna vlast, namjesto toga „Je suis Charlie” govori „Je suis Hašim Tači“. „Ja sam Hašim Tači“! Krvave su mu ruke do ramena. Mnogi od onih, koje smo mi ovdje molitveno pomenuli, plod su zločina njegovog, i njegove terorističke armije. Kažu nam iz vlasti Crne Gore, oni koji su nasljednici kralja i gospodara Crne Gore Nikole Prvog Petrovića, kažu nam da oni ne žele da se bave prošlošću i da je prošlost stvar koju treba zaboraviti. Dobro bi to tako bilo kad bi tako bilo. Ako se toga drži naša vlast Crne Gore zašto onda povampiruje jednog od glavnih zločinaca prošlosti na Balkanu i u Evropi, i danas mu dodjeljuje državničke počasti?

Imaju dvije vrste prošlosti. Ima zločinačka prošlost, ne samo kod nas, u istoriji našega naroda i naše Crkve. Ali ima i ona druga prošlost, sveta i čestita prošlost. Ove prve prošlosti tragovi smrde nečovještvom, i živi su, i uvijek ostaju ti tragovi. Iako su se dogodili u prošlosti oni su i danas prisutni i djeluju na drugačije načine širom svijeta. Ima i druga prošlost, koja je sadašnjost i budućnost. Mučenička krv je, davno je to rečeno, bila i ostala sjeme za nove hrišćane, za nove prave, časne i dostojanstvene ljude, za nove časne i dostojanstvene vladare, za nove časne i dostojanstvene narode zemaljske.

Oni koje mi ovdje pominjemo, nijesu oni prošlost. Oni su srce Crne Gore!!! Da li može biti prošlost, za biće ovoga naroda i ove Crne Gore, onaj ugarak podmetnut pod Pećku Patrijaršiju 1981. godine?!

Da li može biti prošlost onaj Đorđe Martinović, nabijen na kolac, kao nekada đakon Avakum i Pajsije, i mnogi drugi koji su nabijani na kolac u našoj prošlosti?!

Da li mogu biti prošlost one silovane monahinje, posle osamdesetih godina i oni grobovi dječji, prekopani, prije ovog velikog zločina,evropskog zločina, koji se dogodio 1999. godine? Taj zločin bi sad htjeli, nažalost, i naši glavari, da proglase za prošlost, povampirujući upravo zločin i zločince.

Da li može biti prošlost, da li smije da bude prošlost, jeromonah Stefan, koji je sa desetinom ljudi bačen negdje u Radavcu i do danas mu se ne zna ni groba ni mramora?!

Da li može biti prošlost glava monaha Haritona, koja je negdje satrula u jazbinama oko Prizrena, a ostaci, eno, pohranjeni u manastiru Crnoj reci?!

Da li može biti prošlost Marica Mirić, silovana od četvorice vojnika ovoga kome se danas ukazuju državne počasti?! Silovana i zaklana kao jagnje u Belom Polju! Ja sam je sahranio svojim rukama, obnaženu, pokrivenu samo ćebetom, eno, iza oltara Pećke Patrijaršije.

Da li može biti prošlost Bogdan Radević, evo supruge njegove Milene ovdje prisutne, i svi oni koji su zajedno sa njim pobijeniu Peći?! I ono desetoro djece pobijenih i zaklanih u onom pećkom kafiću?!

Da li može biti prošlost Mileva Vujošević?! Našli smo je zaklanu iza vrate njene kuće preko Pećke Bistrice. I nju smo sahranili, uoči Vidovdana 1999. godine. Sahranili smo je iza oltara Pećke Patrijaršije.

Mitropolit Amfilohije vrši opijelo nad ubijenim Srbima na Kosovu i Metohiji

Mitropolit Amfilohije vrši opijelo nad ubijenim Srbima na Kosovu i Metohiji

Kako je moguće da budu prošlost oni vojnici i policajci iz Crne Gore čija smo imena ovdje pomenuli, koje je poslala ista ova vlast na Kosovo i Metohiju 1998. i 1999. godine?!

Oni su prošlost, a Hašim Tači i ovi, koji su vladali i onda a i danas, oni su sadašnjost i budućnost?!

Da li može biti prošlost kralj i gospodar Crne Gore Nikola Prvi Petrović i njegovi vitezovi?! Ha stotine ih je poginulo za oslobođenje Kosova i Metohije! Znam jednu od grobnica, sedam stotina njih u Đakovici koji su tamo pohranjeni 1912. i 1913. godine, postradali za vjeru i otačastvo, poslani od kralja i gospodara Nikole Prvog da oslobode vjekovne svetinje svoga srpskog naroda i da povrate, poslije pet stotina godina, slobodu Kosovu i Metohiji! Je li to prošlost?!!

A Hašim Tači je sadašnjost i budućnost?!! I oni koji su njega utvrdili i ukrijepili iz Evrope, na čelu sa Klintonom, Blerom i Solanom, koji su krvlju mučeničkom, nevinom, posuli Kosovo i Metohiju, po ko zna koji put, i u ovo naše vrijeme, a u isto vrijeme zatrovali i zemlju, i vodu i vazduh svojim bombama i svojim uranijumom da danas, evo, mnogi od njihovih potomaka umiru.

Da li može biti prošlost časni i čestiti profesor Pećke gimnazije, prošle godine na Vaskrs ubijen na svom imanju pored Belog Polja, Stefan Cerović?!

Evo njegovog sina ovdje, sveštenika Petra Cerovića, koji mi kaže da je, evo, prije dvadesetak dana jedan od rođaka, Cerović, koji je otišao tamo da vidi šta je sa njegovim imanjem, pretučen, i to ovih dana. A evo i preksinoć, kod Kline, u selu Drsniku, gdje sam bio 1999. godine, i našao jedno pseto koje zavija i urliče do nebesa, vezano, jer su domaćin i domaćica bili zaklani u obližnjoj šumi. Nijesmo ni mogli da nađemo domaćina i domaćicu. A u tom Drsniku, ono što je dopratilo Hašima Tačija u Crnu Goru, jeste zapaljeni dom Milovana, čestitog povratnika, preksinoć se to dogodilo (14.januara 2015). Taj plamen ra je dopratio ovdje!!! Pa će on da kaže kako je, eto, sve na Kosovu demokratija i ljudska prava, svi imaju podjednaka prava, i svi će ući u NATO pakt, i svi će postati pripadnici Evropske zajednice.

Ta prošlost ne može biti izbrisana!!! Ta mučenička krv ne može biti zaboravljena! Kao što nije zaboravljena ni mučenička krv prolivena od vremena Miloša Obilića i Velikomučenika kosovskog Lazara, kroz svu istoriju svih onih koji su postradali na pravdi Boga, za istinu Božju, za Krst Časni i slobodu zlatnu. Ne mogu oni biti, i oni nijesu, prošlost! Oni su kamen temeljac ljudske istorije, ljudskoga bića, dostojanstva, ne samo našeg naroda, nego dostojanstva svih evropskih naroda i svih naroda ovoga svijeta. Oni koji su propovijedali Jagnje Božje i koji su zaklani kao jagnjad, a samo neke od njih smo ovdje pomenuli, oni nijesu prošlost!

Prošlost su bili i ostali oni koji su, kroz vjekove, bili uzročnici njihovih stradanja i nasilja nad njima. Prošlost su, pred Bogom i pred istorijom, i pred Svetim Petrom Cetinjskim, oni koji su slali vojnike i policiju Crne Gope da brane svoje otačastvo i granice ondašnje zemlje Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gope, a sada isti oni, evo ih ovdje, vidite ovu našu časnu policiju, ovdje su ih pripremili da brane… Od koga da brane? Da brane Hašima Tačija i da ovdje zaustavljaju ovaj narod časni, ove mučenike i stradalnike, da ih zaustavljaju ovdje da ne mogu da dođu da se molitveno sjete svojih otaca, svoje braće, svojih sestara.

Kao što će sada, vjerovatno tamo, ispred vile Gorice ako oni mučenici budu protestovali, i tamo će ih ograditi da ne mogu nigdje da priđu i da privire, i da se ne mogu sjetiti i proliti suzu za svojim roditeljima, svojom braćom, svojim sestrama.

Zločin, i to se odavno tvrdi, ostaje, i nikad ne postaje, prošlost. Jer ako se zločin zaboravi, sigurno je da će se on ponoviti bezbroj puta u budućnosti. S druge strane, mučeništvo i stradanje za vjeru, otačastvo, za pravdu Božju, za istinu, za ljudsko dostojanstvo, ni to nikad ne može biti prošlost, jer na tome se gradi ljudsko biće, ljudska istorija i ljudska sudbina.

Zato, pomolimo se još jedanput, da Bog oprosti, i vrati razum svima onima koji su doprinijeli tom velikom i strašnom zločinu, koji se nastavlja na Kosovu i Metohiji, i šire u svijetu. I nama Gospod da oprosti. A s druge strane, da Gospod upokoji i podari vječni život i Carstvo nebesko svima onima koji su život svoj žrtvovali za vjeru i otačastvo. Bog da im dušu prosti!

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije

 

Izvor: Časopis Pravoslavlje br. 1149

 

Vezane vijesti:

VLAST PRIMA ZLOČINCA TAČIJA

MITROPOLIT AMFILOHIJE SLUŽI POMEN KOSMETSKIM ŽRTVAMA

ŠTRAJK GLAĐU DO SMRTI AKO TAČI DOĐE U PODGORICU

U DEKLARACIJI O KOSOVU ZATRAŽITI OSLOBAĐANjE OTETIH SRBA

KOSOVO – JADOVNO




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top