arrow up

Podijelite vijest:

MEĐUNARODNI PUCNJI U SRBE

http://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/pucnji-u-srbe.jpg

Srbi u Republici Srpskoj često su se poslije rata nalazili na meti “čuvara mira”, čija je bahatost znala da ide toliko daleko da pucaju i ubiju ili da iz oholosti napadaju stanovništvo, kao nedavno u Banjaluci, ali odgovorni nikada nisu kažnjeni.

Spisak žrtava je dug, a demonstrirana sila prema nedužnim ljudima uglavnom je pravdana – “samoodbranom”.

Prva žrtva SFOR-a bio je bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor Simo Drljača, koga su 10. jula 1997. godine ubili britanski vojnici pred njegovim sinom i šurakom. Drljača je tada bio na pecanju u mjestu Gradina kod Omarske.

NATO je poslije toga saopštio da je Drljača ubijen u “samodobrani”, iako su dokazi i svjedoci ukazivali da je riječ o klasičnoj likvidaciji.

Pripadnici SFOR-a nepune dvije godine kasnije ubili su karatistu Dragana Gagovića na putu između Ustiprače i Čajniča. Tragedija je mogla da bude i veća jer je u njega pucano dok je u automobilu vozio petoro djece koja su se vraćala sa priprema na Tari.

Gagovića su ubili francuski vojnici koji su mu prethodno napravili zasjedu na putu. Bez ikakvog upozorenja zapucali su na njegov automobil, ali, na sreću, niko od djece nije stradao. I ovo ubistvo SFOR je pravdao – “samoodbranom”.

Krstu Mićića iz Ugljevika ubio je američki vojnik u martu 1999. godine. Mićić se zamjerio njemu i kolegama jer su u jednom lokalu ismijavali, na engleskom jeziku, srpske djevojke. U njega je ispaljeno više hitaca, a multinacionalna divizija “Sjever” saopštila je da je jedan civil ubijen – “prilikom napada na četiri američka vojnika”?!

Čuvar na pruzi Beograd – Bar, na dijelu koja prolazi kroz Republiku Srpsku, Vidoje Tomić ubijen je u aprilu 1999, kada su pripadnici SFOR-a minirali prugu. Mještani su tvrdili da je ubijen pri pokušaju da spriječi rušenje pruge, SFOR-ova verzija bila je da je “došlo do razmjene vatre”, a srpska da iz Vidićive puške nije pucano.

Miniranje ovog dijela pruge, kako je navedeno u obrazloženju tadašnjeg portparola SFOR-a, uslijedilo je kao mjera predostrožnosti da bi se onemogućilo vojnim snagama SR Jugoslavije da uđu i prolaze kroz BiH. To je životom platio Tomić, kome su strani vojnici, prema više izvora, pucali u leđa.

Janko Janjić iz Foče ubio se u oktobru 2000. godine kada je SFOR pokušao da ga uhapsi u njegovom stanu.

Porodica srpskog sveštenika Jeremije Starovlaha na Palama napadnuta je 1. aprila 2004. godine kada su pripadnici SFOR-a sveštenika i njegovog sina Aleksandra brutalno pretukli u parohijskom domu. Poslije toga je trajala višemjesečna borba za njihov život, a nanesene povrede ostavile su teške i trajne posljedice.

Porodica Abazović iz Rogatice 5. januara 2006. godine zavijena je u crno. Vojnici italijanskog kontigenta SFOR-a ubili su Radu Abazović u porodičnoj kući u selu Bjelogrlci kod Rogatice, a teško ranili njenog 12-godišnjeg sina Dragoljuba i supruga Dragomira.

I u ovom slučaju, prema verziji SFOR-a, sila je primijenjena u “samoodbrani”, a poslije svega se ispostavilo da su se Abazovići greškom našli na meti.

U jesen 2004. godine pripadnici SFOR-a teško su ranili Neđu Samardžića iz Bileće kada su pokušali da ga uhapse. SFOR je i tada saopštio da je to učinjeno u “samoodbrani”.

Ovo su najdrastičniji primjeri bezobzirnosti međunarodnih snaga prema pripadnicima srpskoga naroda. Kada su domaće policijske službe preuzele obavezu hapšenja osumnjičenih za ratne zločine, prorijedile su se i brutalnosti pripadnika međunarodnih snaga. Ali, nisu prestale.

Dvojica pijanih austrijskih vojnika Eufora iz LOT tima u Tuzli nedavno su brutalno pretukli Stefana Brkića i Anu Ćurić. Portparol EUFOR-a Dejvid Kolin rekao je da je “navodni incident” predmet istrage.

Nisu rijetki primjeri u kojima su Sforovci učestvovali u tučama, opet sa srpskom omladinom, kao u Han Kolima kod Banjaluke 2004. godine, ili da su izazivali saobraćajne nesreće na teritoriji cijele BiH.

Ponašanje, slično onom u vestern filmovima, u svim normalnim zemljama bilo bi najoštrije sankcionisano, ali je u BiH uvijek prolazilo nekažnjeno.

Gagovića su ubili francuski vojnici koji su mu prethodno napravili zasjedu na putu. Bez ikakvog upozorenja zapucali su na njegov automobil, ali, na sreću, niko od djece nije stradao. I ovo ubistvo SFOR je pravdao – “samoodbranom”.

Priredila: Marija SIMIĆ BOGDANOVIĆ

Izvor: http://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/baneri/srna.png

 

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​