Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Zvorniku
Pravdanje zločina onim što se dešavalo u bližoj ili daljoj prošlosti moglo bi da BiH uvede u nestanak brže neko bilo koja atomska bomba. Da li iko normalan može da zamisli situaciju u kojoj će svi početi da, prema svom nahođenju, namiruju istorijske račune?
Piše: Nenad TADIĆ
Teroristički napad na policijsku stanicu u Zvorniku nije samo ugasio život nedužnog policajca Dragana Đurića i probudio nikada zaliječene ratne strahove, već je u roku od svega nekoliko časova, u medijskom smislu, vratio BiH u 1992. godinu.
Ako se otvoreno šovinistička naslađivanja nečijom smrću na portalima u Federaciji BiH, naročito na bošnjačkim (uz povremeno uključivanje drugih strana), može pravdati skrivanjem iza opskurnih likova i anonimnom mržnjom, pisanje etabliranih federalnih medija nepogrešivo nas vraća u doba rata.
Osoba koja je sa više komada oružja i džepovima punim municije, uz vjerski poklič, upala u stanicu policije, u kojoj rade i policajci koji nisu srpske nacionalnosti, za tili čas postala je za pojedine medije „isfrustrirani mladi čovjek“ kome su „srpski zločinci“ ubili oca kada je bio mali.
Uslijedili su pokušaji ismijavanja svjedoka koji su opisali napad, uz opaske da se svaki „postratni sindrom“ kod druge (srpske) strane pripisuje vehabizmu …
Činjenica da je napadač Nerdin Ibrić imao tek godinu dana kada je počeo rat u BiH nije bila smetnja za početak opskurne medijske relativizacije ubistva i medijsku ratnu retoriku koji je planula za tili čas, kao da nikada nije ni prestajala.
Zanimljiva je činjenica da mediji u Federaciji BiH nisu željeli da prenesu informaciju da je i ubijeni policajac Dragan Đurić izgubio oca u ratnim sukobima devedesetih, u banovićkom selu Željova. Ubili su ga pripadnici tadašnje takozvane Armije BiH.
Da su prenijeli, propala bi opskurna i opasna, ali na ovim prostorima uvijek zapaljiva teza o „pravednoj osveti“.
Međutim, kako batina ima dva kraja, pravdanje jednog zločina onim što se dešavalo u bližoj ili daljoj prošlosti moglo bi da BiH uvede u nestanak brže nego bilo koja atomska bomba.
Da li iko normalan može da zamisli situaciju u kojoj će svi početi da, prema svom nahođenju, namiruju istorijske račune?
Za devedesete, za NDH i Jasenovac, za međureligijske zločine od Krajine do Drine…,pa sve tako do pada srednjovjekovne Bosne i dolaska Turaka.
Mogućnost da bilo koja fanatična osoba, spremna da vrši pokolje, mirno hoda po ulicama dovoljno je mračna, ali je isto toliko, ako ne i više, zastrašujuća medijska logistika koja je spremna da na najopskurnije načine opravda ubistva ili da ih relativizuje.
Ili sasvim precizno – Ako ubistvo policajca i ranjavanje još dvojice nije zločin već „osveta povrijeđenog čovjeka“, ako više komada oružja u njegovim rukama i fanatični napad nije terorizam već „izmišljanje islamizma“ i „politička poruka“ Republici Srpskoj – onda takozvane evropske integracije nisu pitanje svih pitanja.
U tom slučaju stanovnici Srpske imaju samo jednu dilemu (koja se lako i brzo rješava) – suverenizam ili vehabizam?
Ili još jednostavnije – ustav i zakoni ili šerijat u najavi.
Izvor: 
Vezane vijesti:
Zvornik: Teroristički napad – islamski terorista ubio …
GLAVNI CILj: ZELENA TRANSVERZALA I SPAJANjE SANDžAKA …
U GORNjOJ MAOČI SE VIJORI ZASTAVA … – Jadovno 1941.
MUDžAHEDINI NA BALKANU – Jadovno 1941.
