Majski pokolji Srba na Petrovoj gori

Jarak „Metaljka“ samo je jedno od mnogobrojnih stratišta na Petrovoj gori, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941.“.

U svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ Đuro Zatezalo navodi svjedočanstva o ovim zločinima.

Svjedočanstvo Đure Studena o masakriranju srpskih izbjeglica u Petrovoj gori u maju 1942. godine Zatezalo je zapisao 21. aprila 1961. godine. Tada je Studen imao 32 godine i trpio je teške bolove od zadobijenih rana ustaškim nožem.

„Svezane su nas ustaše povele preko luke Kalovi. Mislio sam, pa vode nas u Vojnić. Ali nas okrenuše opet u šumu u jedan jarak pod takozvanu `Metaljku`. Tek što smo sišli u taj jarak sjevnuli su ustaški noževi. Oni na rukama, malo zaokrenuti. Nastao je smrtonosni jauk nas djece i zapomaganje majki i baka“, svjedočio je Studen.

Ustaše su 13. maja 1942. godine poklale 28 žena i djece na Petrovoj gori, u predjelu Kalovi, na Kordunu.

Svjedočenja preživjelih o ovom strašnom zločinu objavljena su u knjizi „Kotar Vojnić u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji“.

U knjizi je navedeno da je preživjela Ljuba Mihajlović rekla da su 13. maja 1942. godine Srbi, zajedno sa ženama i djecom, izbjegli iz Kuplenskog u dijelove Petrove gore.

„Na jednom proplanku šume ustaše su uhvatile nas četiri. Moju majku Stanu su boli u oči i rezali joj vrat nožem kao jagnjetu. Klali su nas u jednom jarku, kroz koji protiče voda, koja je bila sva krvava“, svjedočila je ona.

Ustaše su zaklale i njenu osamnaestogodišnju sestru Milicu, dok su desetogodišnju sestru Anku strašno mučili.

„Ja sam tada imala 21 godinu. Imala sam gušu na vratu pa me nisu htjeli rezati preko nje nego su me boli nožem između lopatica po leđima i tukli me kundakom i cijevi po glavi. Kad su nas izmrcvarili i isklali, otišli su pjevajući“, rekla je Ljuba Mihajlović.

Izvor: