Komemoracija u Palančištu

Program aktivnosti Udruženja potomaka i poštovalaca civilnih žrtava rata 1941-1945 Veliko Palančište 20. oktobra 2012. godine povodom obilježavanja 70 godina od stradanja Srba u Velikom  Palančištu.

11.00 časova:

– Parastos u crkvi u Malom Palančištu;

12.00 časova:

– Polaganje vijenaca i paljenje svijeća na stradalnim mjestima;

13.00 časova:

-Sjednica Skupštine Udruženja u prostorijama Mjesne zajednice Veliko Palančište.

Pokolj u Palančištu

Pokolj u Palančištu je masakr koji su izvršile ustaše nad stanovništvom sela Veliko Palančište i Gornji Jelovac, u noći između 22. i 23. oktobra, 1942. godine.

10. juna 1942. počela je velika ofanziva fašističkih snaga na planinu Kozaru. Po fašističkim dokumentima, koja se nalaze u arhivi Vojnoistorijskog instituta, u kozarskoj ofanzivi učestvovalo je oko 72.000 neprijateljskih vojnika.

Fašističke snage su i u ovoj ofanzivi nasrnule na goloruki narod iako im je primarni cilj bio borba protiv kozaračkih partizana. Noću izmedu 22. i 23. oktobra 1942. godine ustaše su noževima, sjekirama i maljevima (bez vatrenog oružja) poubijale 650 stanovnika, među kojima je 200 djece u selu Palančištu i Gornjem Jelovcu, kod Prijedora. Ovo je jedan od najmonstruoznijih zločina koji je za vrijeme drugog svjetskog rata izvršen na Kozari.

Pod izvjesnim okolnostima komandant njemačke jedinice u Prijedoru naredio je zvaničnu istragu povodom pokolja u Palančištu, pa je tako ovaj masakr ostao zabilježen u službenom aktu 3. oružničke pukovnije u Banjoj Luci i zaveden pod brojem 1469 (tajno) od 1. novembra 1942. godine. U aktu, upućenom uredu opunemoćenog ministra Turine i Vrhovnom oružničkom zapovjedništvu, povodom pokolja u Palančištu, piše:

»Dana 23. listopada 1942. godine saznalo se je da su ustaše iz Prijedora noću 22/23. listopada 1942. poubijale mnogo pučanstva u selu Palančištu (5 km sjeverno od Prijedora) bez razlike spola i starosti.

O ovome je izvještena oružnička postaja Prijedor, zapovjedništvo njemačke vojske i feldžandarmerija u Prijedoru.

24. listopada 1942. godine radi istrage izašla je na lice mjesta oružnička ophodnja od 7 momaka pod vodstvom jednog njemačkog častnika.

Po dolasku na lice mjesta zvano „Brdo“ (pobliža oznaka nepoznata) doznala je ophodnja od jedne žene da su ustaše navedene noći poubijale sve pučanstvo u spomenutom selu i to sve one do kojih su kuća došli.

Tu u blizini ophodnja je došla na jednu njivu, gdje je po izjavi jednog njemačkog vojnika ubijeno 68 žena i djece, a mnogo veći broj muškaraca da je ubijen na drugom mjestu i pokopan.

Utvrđeno je da su sve osobe koje su od strane ustaša zatečene kod svojih kuća pokupljene sa namjerom da će biti odvedeni u sabirne logore. Pošto su pučanstvo pokupili, poubijali su odvojeno žene i djecu, a odvojeno muškarce.

25. listopada 1942. godine određena je ekshumacija leševa. U jednoj jami pronađeno je 62 leša žena i djece. Ubijanje je izvršeno sjekirama i noževima.

Ima nekoliko žena koje su sa bodovima izbodene i izmrcvarene i ostale u životu, od kojih se jedna nalazi u selu Orlovcu, a druga u Palančištu. Pomenute žene pronađene su od seljaka i odnesene njihovoj rodbini.

Njemački časnik utvrdio je koja je ustaška postojba izvršila pokolj i zapovjedio da se ista odmah razoruža.

28. listopada 1942. godine zapovjednik ustaškog sata koji je izvršio pokolj poručnik Batinić pokušao je izvršiti samoubistvo ispalivši sebi iz samokresa jedan naboj u usta. Naboj je ostao u glavi. Isti je prevezen u bolnicu u Banju Luku gdje se i sada nalazi. Istog dana izašla je ophodnja ponovo na lice mjesta da se iskopa i druga jama u kojoj su žene i djeca, a naknadno će se iskopati i treća jama u kojoj su zakopani muškarci.Feldžandarmerija i naše oružništvo i dalje vode istragu. Prednje se predaje s molbom na mjerodavnost. Broj žrtava i uzrok pokolja za sada nepoznat.

Zapovjednik pukovnik Viktor Novak«

Janez Mihelić

Impresioniran prizorom koji je vidio na licu mjesta, komandir ustaške žandarmerijske stanice u Prijedoru Janez Mihelić o ovom događaju u Palančištu izjavio je:

»Dana 24. listopada 1942. godine pošao je radi provjere na lice mjesta jedan njemački časnik, a kao pratnja sa njime je bio i potpisati sa 6 oružnika.

Ima nekoliko žena koje su sa bodežima izbodene i ostavljene žive. Od takvih se jedna nalazi u selu Orlovcu kod Slavka Butonje, a jedna u selu Veliko Palančište kod Munjize. Prva se zove Dara Banović, a druga Marija Milosavljević.

Potpisati je ispitivao što se je sve dogodilo, te sam ustanovio da je njemačka komanda preko svojih vojnika jednu rupu otkopala i iz iste izvadila 62 leša žena i djece koji su svi poklani, raznim mukama mučeni, u tijelo im drva zabadana, ženskinji sise rezane, oči vađene i drugim mukama ih patili. Nijedna u toj rupi nije ubijena iz puške, nego na ovakav način. Druge rupe Nijemci nisu otkopavali, ali se računa da su ih pobili 300 osoba. Ostalo se je sve razbježalo, niko za nikoga ne zna, selo je ostalo potpuno pusto i na sve strane se pljačka. Stoka kao i ostalo je bez ikakvog čuvara, te ista tumara. Juče su ustaše natovarile 6 vagona stoke i otjerali za Banju Luku svinje, ovce i goveda.«

(Arhiv vojno-istorijskog instituta 44/7-2,162)

Ustaški izvještaj

Podnoseći izvještaj povodom istrage, koju su Nijemci vodili o masakru u Palančištu i Gornjem Jelovcu, ustaški izvještavač pri 8. ustaškoj bojni Bolf zapisao je sljedeće:

»2. sat se nalazio na položajima na podnožju Kozare, kod Palančišta, od kako su svršile borbe na Kozari u kojima je takođe sudjelovao sa čitavom bojnom. 22. u jutro došao je Teklić (kurir-primjedba autora članka) jednom vodu 2. sata sa nalogom zapovjednika Einzot Zetafela (ustmenim), da je potrebno žurno likvidirati sa zarobljenicima, budući da je magla pa bi se zarobljenici kod možebitnog napadaja mogli razbježati. 13. ljudi 2. sata izvršilo je nalog zajedno sa pripadnicima E. S. Kasnije je samo 6 pripadnika 2. sata pomoglo pripadnicima E. S. pokopati lešine.«

(Arhiv vojno-istorijskog instituta 4-63,76)

Izvor:  VIKIPEDIJA

Vezane vijesti:

Dara Banović

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.