arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Oluja nas donela na Kosovo i Metohiju, sada nam preti nova! Prelomni dani za Srbe u Leposaviću

Trideset godina čekam da ponovo imamo svoju kuću, dva rata i tri mesta boravka su iza nas. Tri decenije života u jednoj sobi po kolektivnim centrima. Sada kada mi je dete konačno proslavilo rođendan u pravom domu, žele da nam otmu ključeve našeg stana u Leposaviću. Doma koji smo godinama čekali, koji nam je dala naša država. Nemoćni smo. Ovo za Sputnjik priča Dragana Adžić, izbeglica iz Gline u Hrvatskoj, koja od Oluje živi na Kosovu i Metohiji: „Lično je njihov predsednik opštine Ljuljzim Hetemi pretio, rekao je mojoj majci da izađe iz stana koji je dobila i preseli se kod nas, ili će mene izbaciti sa troje dece iz mog stana“. Porodica

Zoran Radosavljević

Avion Zorana Radosavljevića, MiG -29, prema zvaničnoj verziji, oboren je u širem rejonu Loznice, ali su olupina i telo pronađeni odmah uveče od 16 i 17 godina starih dečaka nedaleko od mesta Teočak kod Bijeljine u rejonu Majevice, na teritoriji Republike Srpske. Zoran Radosavljević je rođen 26. februara 1965. godine u Prištini. Budući da mu je otac Svetozar bio vojno lice pri Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji, i da je zbog potrebe službe često menjao mesto stanovanja, Zoran se zajedno sa majkom Radojkom i sestrom Snežanom često selio. Detinjstvo je proveo širom stare Jugoslavije, preko Skoplja, Kruševca do Beograda. Završio je Osnovnu školu „Starina Novak“ u Beogradu. Još kao dete, maštao je da bude pilot, nešto kasnije

Darko Ristov Đogo: Nema više bilo šta da se napiše

Prosto nema. Pišem ovaj tekst u nedjelju, 1.9.2024, nakon Svete Liturgije, suočen sa pritiskom sopstvene savijesti, nemoćan kao jedinka da bilo šta učinim, nemoćan da gledam konačne dane kosovske izdaje naše zavjetne zemlje i najhrabrijih od svih Srba – onih koji su ostali da žive na Kosovu i Metohiji. Pokušavao sam da živim dostojno kosovskog zavjeta. Da izrodimo Jelena i ja četvoro djece, svi rođeni na carski rez, svi – koliko smo znali i umjeli – vaspitavani u duhu svete vjere i zavjetnog Predanja, svi okrenuti oslobođenju i ujedinjenju svih srpskih zemalja a najprije Kosova i Metohije. Pokušavao sam – ponekad samo uspjevao da stignem i postignem, da pomognem riječju

GORAN LUČIĆ: SVIJEĆA ZA MILICU

Veče koristim da šetam Tašmajdanom. To mi je vrlo draga beogradska bašta, još se čvrsto vjeruje da su zapravo ovdje spaljene mošti Svetog Save. Ispod Tašmajdana su mreže podzemnih skloništa i tunela, ovdje su i njemačke trupe imale svoje zaklone tokom Drugog sv.rata. – Imate li upaljač? – izbaci me iz dubokog nutarnjeg lutanja momak sa sportskom torbom. Izgledao je kao da se vraća sa treninga. Kiša sipi a on pokisao na ulici djeluje malo čudno. – Ne pušim. – odgovaram hladno. Pun mi je princip ovakvih likova što duvan uživaju a vatru traže po ulici… Nosi frajeru ‘lulicu uz guzicu’, što bi se seoski dolje kod nas odbrusilo. Zaustavljam

NE MOŽE HAG DA PIŠE SRPSKU ISTORIJU: „Novosti“ istražuju – šta predviđa vodič za nastavnike i kako „kroji“ gradivo

Kada je u pitanju istorija, presude iz Haga svakako nisu dovoljan izvor za istorijsku građu. Istoriju ne pišu sudovi, niti politički moćnici kakvi su oni koji stoje iza haškog mehanizma. Ovim rečima istoričari i advokati koji su dobro upoznati sa suđenjima u Hagu, komentarišu program pod nazivom „Vodič za nastavnike istorije – kako koristiti arhivsku građu za podučavanje istorije o sukobima devedesetih“ koji je pokrenuo Mehanizam za krivične sankcije za bivšu Jugoslaviju. U Mehanizmu tvrde da je priručnik namenjen nastavnicima istorije koji žele da unaprede svoja znanja i veštine u korišćenju arhivske građe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kada pripremaju časove istorije o sukobima iz devedesetih. Za Zorana Živanovića

Milenko Pavlović

„Nećete vi da ginete, ja ću“: Godišnjica pogibije pilota Milenka Pavlovića, branioca srpskog neba

Na današnji dan, 1999. godine, komandant 204. lovačko-avijacijskog puka Milenko Pavlović je iz kokpita MiG-a 29 izvukao mlađeg kolegu pilota, i poleteo ka NATO avionima koji su bombardovali Valjevo. Leteo je pravo u smrt, znajući da je neprijatelj daleko brojniji i tehnički nadmoćniji. Sa Batajničkog aerodroma, vinuo se u nebo i odleteo u legendu. Njegov poslednji let, trajao je 12 minuta. Milenko Pavlović je rođen je 5. oktobra 1959. godine u Gornjem Crniljevu, opština Osečina. Posle vojne gimnaziju u Mostaru, završio je Vazduhoplovnu akademiju u Zadru. NATO agresija na našu zemlju je pukovnika Milenka Pavlovića zatekla na mestu komandanta 204. lovačko-avijacijskog puka. Uprkos spoznaji da sa, upola manjim dometom radara,

SRBI NIKAD NEĆE ZABORAVITI MILICU

Pre 22 godine od NATO bombi poginula je trogodišnja Milica Rakić. Majka je ćerku spremala za spavanje, ali umesto u krevet, otišla je zauvek. Te kobne večeri, 17. aprila 1999, oko 21 sat zvuk sirena zaparao je nebo nad prestonicom, što je značilo samo jedno – počinje vazdušna opasnost! Devojčica je poginula kada ju je pogodio geler u kući u Batajnici. Mala Milica spremala se za spavanje, majka ju je stavila na nošu i otišla u sobu da joj pripremi krevet za spavanje. Umesto odlaska u krevet, mala Milica otišla je zauvek… Raketa pogađa kuću porodice Rakić, a geleri lome staklo od kupatila u kome je sedela Milica. Vrata na

Košare simbol junačke odbrane od NATO sile

Godišnjica početka jedne od najvećih bitaka tokom agresije na SRJ 1999. godine. U žestokim okršajima poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije Izvor: Izvor: VEČERNjE NOVOSTI ; Autor: RADE DRAGOVIĆ/J. L./G. Ć. , april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U rano jutro 9. aprila 1999. godine, padinama Juničkih planina i Prokletija zagrmela je snažna minobacačka i artiljerijska paljba. Kiša granata koja se prosula po položajima na granici sa Albanijom označila je početak jednog od

Ovo su srpski vitezovi koji su NATO zlikovcima stali na put…

Jugoslovensko-albanska granica, 24. mart 1999. Tačno u 18,40 dežurni u operativnom centru jedne od jedinica VOJIN Vojske Jugoslavije dao je treću uzbunu u poslednja 24 sata. Dve minute ranije dobio je sve potrebne podatke putem automatizovanog sistema VOJIN, AS-84, kojeg su radari TPS-600 i S-600 na novim izmeštenim ratnim pozicijama nahranili svim podacima o dolazećim avionima i krstarećim raketama NATO-a iz područja severno od Krfa. Četiri holandska F-16 poletela su u tog 24. marta 1999. u 17,45 s aerodroma Amendola, Italija. Iznad Jadrana su imala prvo tankiranje gorivom, da bi zatim preko Albanije ušli u vazdušni prostor SRJ. Potpukovnik Jon Abma leteo je na čelu formacije od četiri F-16, kada

Posledice razaranja u Ćupriji, Foto D. Milovanović

Rajko Petrov Nogo: Nek pada snijeg Gospode

Spavajte moji umrli / Bez groba i bez biljega / Neka vas vjetar zagrli / Zavije pokrov snijega. Nek pada snijeg Gospode Iz sjećanja po očima Spavajte šumske jagode Sve moje s vama počima Spavajte moji umrli Bez groba i bez biljega Neka vas vjetar zagrli Zavije pokrov snijega I neka majku zbodenu I njenu crkvu jeliku Bijelim ruhom odjenu Za našu tugu veliku (Fejsbuk stranica Aleksandra Mirkovića) Izvor: STANjE STVARI

Zoran Saponjic

Zoran Šaponjić: Decu vam, ekselencijo, ne možemo zaboraviti

Ambasador SAD u Srbiji, gospodin Kristofer Hil, uveren je da kolektivno sećanje Srba ne seže duže od desetak godina,  par meseci, dva dana ili desetak minuta, uveren je takođe da je osećaj samopoštovanja u Srba zauvek izgubljen, zgažen, nestao, da ovaj narod nema više ni jednu jedinu crvenu liniju, pa  se Srbima može popiš… u brk i to u sred Beograda! A, šta drugo čovek da kaže pošto pročita današnji intervju njegove ekselencije jednom beogradskom nedeljniku u kome Hil veli „da Srbija mora da se okrene Zapadu i to zbog svoje dece i zbog dece svoje dece“, kao i „zbog svih drugih razloga“! „Mnogi mladi iz Srbije odlaze na Zapad,

Konačno spomenik herojima palim 1998. i 1999. u borbama sa NATO i šiptarskim teroristima

NA SPOMENIKU SU ISPISANA IMENA 470 PALIH A OTKRIO GA JE GENERAL BOŽIDAR DELIĆ, RATNI KOMANDANT 549. BRIGADE Konačno je podignut spomenik u slavu i čast herojima, pripadnicima vojske, policije i ruskim dobrovoljcima koji su 1998. i 1999. poginuli u borbama sa NATO paktom i šiptarskim teroristima. Nad spomenikom dominira tenk T-55, u kojem je 11. avgusta 1998. poginuo komandir Treće tenkovske čete – kapetan Željko Martinović. Idejno rešenje za spomenik dao je ruski dobrovoljac i predsednik Beogradskog odbora Pokreta Albert Andijev, koji je preminuo prošle godine od korone. Spomenik je otkriven 23 godine nakon okončanja NATO agresije. Tek kada su iz ličnih izvora prikupljena dovoljna sredstva za njegovu izgradnju.

KOŠARE (2): Rat na karauli je počeo 30. septembra 1998.

Do 24. marta 1999. godine nismo preduzimali nikakve posebne nove mere, jer smo ih preduzeli još 1998. godine, objašnjava pukovnik Duško Šljivančanin koga je početak NATO agresije zatekao u Đakovici Početkom 1998. godine dolazi do eskalacije sukoba u južnoj pokrajini Srbije. Nasrtaji na granicu su sve žešći, sukobi dobijaju obeležja ratnih okršaja. Vojnik Đula Dorni iz 74. graničnog bataljona Podgoričkog korpusa gine 7. maja 1998. godine. On je prvi graničar koji je nastradao u sukobima 1998/99. godine. – Otprilike u to vreme karaule „Košare” i „Morina” (susedna karaula) su blokirane i upravo tada se VJ prvi put angažuje unutar Kosmeta, i to zbog snabdevanja ovih karaula. Sećam se da je

KOŠARE (1): Jači od OVK pešadije i NATO avijacije

U borbama učestvovale mnoge jedinice Vojske Jugoslavije, ali su tokom prva dva dana napad neprijatelja zaustavili pripadnici 53. graničnog bataljona – mladići na odsluženju vojnog roka i nekoliko starešina Visoko u Juničkim planinama, na oko 1.000 metara nadmorske visine i oko 30 kilometara od Đakovice, nalazila se karaula „Košare”. Oko 500 metara iznad nje bila je jugoslovensko-albanska granica. Sama zgrada karaule izgrađena je sedamdesetih godina 20. veka, kada i druge karaule na toj granici. Uoči početka NATO agresije u njoj je boravilo oko 130 vojnika, mladića na odsluženju vojnog roka, osim komandira i njegovog zamenika, koji su bili podoficiri. Na današnji dan pre dvadeset godina počela je bitka na Košarama,

23 godine od zločina u Grdeličkoj klisuri

Danas se navršava 23 godine od neviđenog zločina u Grdeličkoj klisuri kada su avioni NATO alijanse na železničkom mostu preko Južne Morave pogodili voz pun putnika. Kod spomen- obeležja u pet do dvanaest, u vreme granatiranja voza, počeće komemorativna svečanost na kojoj će brojne delegacije položiti vence i cveće. Na drugi dan uskrsa 12. aprila 1999. godine avioni NATO-a granatirali su međunarodni putnički voz br. 393 pun putnika. Tačan broj poginulih nije utvrđen, drugi i treći vagon potpuno su uništeni. Zna se da je u vozu bilo najmanje 50 putnika. Identifikovano je 15 poginulih među kojima šestogodišnji Branimir Stanijanović i jedna trudnica. I posle 19 godina meštani Grdelice ne mogu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.