(spisak) Opis metodologije prema predhodnom spisku Uvod l. Opšte informacije Podaci u ovom prilogu zasnivaju se na istraživanjima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, koji od 1993. godine prikuplja dokumentaciju o stradanju Srba sa područja Hrvatske i bivše RSK u ratnom i poratnom periodu, odnosno od 1990. do 1998. godine. Atomizovanost i nedostatak sopstvene državne https://jadovno.com/wp-content/uploads/2010/02/13-1.jpgistracije uveliko otežavaju prikupljanje i sređivanje podataka o srpskim žrtvama na navedenom području u posljednjem ratu. Podaci u ovom prilogu prikazuju stanje Veritasovih istraživanja srpskih žrtava na području Hrvatske i bivše RSK (UNPA) u vremenu od 1990. do 1998. godine na dan 31. 10. 2011. godine. 2. Metode U prikupljanju podataka o poginulim i nestalim Srbima, koristeći sve

Sada se svim ovim gubicima nametnuo novi gubitak, ratom 1991. − 1995. godine: stradalo je više od 600 ljudi, od čega 200 civila u prostorima koji se nikad, poslije Drugog svjetskog rata, nisu mogli demografski oporaviti. Ne samo zbog direktnih i indirektnih gubitaka ratnih stradanja, pandemije tifusa, kolonizacije, urbanih zahvata, otvaranja poligona, brojnih procesa deagrarizacije i bijega mlađih naraštaja iz sela i poljoprivrede. Poznajem sela čiji je popisni krug iznosio 600 stanovnika, od kojih je 280 steklo fakultetsko obrazovanje, a danas, niti jedan od njih, ne samo da ne živi u selu i rodnoj općini, nego ne živi na Kordunu. A samo rijetki u RH. To je sa demografskog stajališta

  Audiatur…     Tom latinskom riječju započinje zahtjev univerzalnog prava: audiatur et altera pars − neka se čuje i druga strana. Čujmo glas Svetozara Livade, sociologa i historičara, neumornog istraživača koji se − po riječima filozofa Milana Kangrge − „založio čitavim svojim ljudskim bićem za otkrivanje istine o nama samima“. Livada vidi sebe najprije u ulozi „empiričara“ i promatrača „uživo“. Ali on je više od toga. Istodobno je sudionik, svjedok, tumač. Posvetio je značajan dio svoga opusa stradanjima koja su proživjeli naši građani srpske nacionalnosti i pravoslavne vjere, i ne samo oni. Zadobio je u mladosti toliko rana da su liječnici ostali „začuđeni“ kako je uopće preživio. Volja da

Dabogda te predstavljao prof. dr Milorad Pupovac   Iako sam pojeo, kako se kaže, s ovim gospodinom „oku soli“ stvarajući srpske institucije, ne znam kako da se prema njemu postavim. Da l’ da ga sažaljevam, prezirem ili osuđujem. Čovjek nije ono što o sebi primišlja, nego ono što o njemu (ne)djela pokazuju. Zato mi se čini da je najbolje da faktima o njemu progovorim. Kao oktroirani kvotni predstavnik Srba, nikad, ponavljam, nikada, nije preuzeo niti jednu odgovornu funkciju. Uvijek je rukovodio iz sjene, intrigama i zavjerama. Pristao je na usmenu kulturu, a profesor je. Uvijek nešto izjavljuje, demantira i osuđuje. Klasični zavjerenik vječno hvali državu, a razara društvo. Volio bih

Pročitao sam skoro sve što je Tuđman napisao ili javno izgovorio. Iz toga sam izdvojio preko 700 somnambulnih citata koji dokazuju da je bio nerazborit, neodgovoran i falsifikator povijesti sa jačom voljom nego pameti, uspio zaluditi narod u borbi za ostvarenje države, da ne bira nikakva sredstva protiv drugog i drugačijeg žrtvujući skoro osam posto stanovništva. Za duhovnu obnovu.bio mu je zadužen konfabulator, notorni fra Baković. Prvi predsjednik Sabora postao je osuđenik za zločine, drugi je bio u štabu za etničko čišćenje  osumnjičen za  ratne zločine s izjavom kada mi pobijedimo Srba neće biti, a ako se koji i pojavi ogadićemo mu život da sam nestane. Treći je za rat

Da vam navedem zašto Tuđman ne može imati spomenik   U kalendarima svetaca ima razbojnika i zločinaca kasnije oslikanih u crkvama. U spiskovima svetih otaca – papa – i to se ponavlja. U povijesti političara postoji obilje zločinaca koji su dobili trgove, ulice i spomenike. Revalorizacijom memorije – vrednovanjem to postaje prošlost. Valjda ne želimo da nam drugi povijest pišu. Tuđman je bio konvertita, revizionist – staljinist ekstremnog primjera. Organizirao je zločinački pokret u RH i BiH. Iza njega su brojni nevini leševi! Pođimo redom. Zašto ne bi smio dobiti spomenik. Lagao je da su mu partizani ubili oca i maćehu, da je prvoborac NOB-a. Falsificirao je doktorat, pokrenuo prenominaciju

2. Istinom protiv revizije[1] Dragi moji dugogodišnji drugovi, odnedavno gospodo, raduje me što sam s Vama. Međutim, ni taj plemeniti pojam „drugovi“ nismo mogli sačuvati, a on je izraz najvećeg prijateljstva, kao što su „moj radni, ratni, školski drug“ itd. Postali smo gospoda protiv naše volje. Porazile su nas fukare iz naših redova. Ne zato što su bili jači, nego što naše tekovine nismo organizirano branili. Svakom od nas postavio bih pitanje: Što si radio da ne dođe do rata? Kad je rat dogovoren i iznuđen, što si učinio da dođe do izmirenja čim prije? Avaj! Mi nismo imali ni mirovne pokrete. Što si radio, ili radiš, poslije oktroiranog mira,

Zašto Milorade – Brute, smjeni urednika „Novosti“ Radu Dragojevića, a to predsjednik Josipović od tebe nije tražio? A da i jeste! Dokle ćeš kositi i rušiti sve oko sebe drukčije misleće.[1] Dragojević je ne samo dobar novinar, nego i vrlo dobar urednik. Pa on je „Novosti“, kao urednik, izveo na tržište, a ne ti, i učinio ih ponajboljim tjednikom. Istina je, on je okupio bolje suradnike od sebe pa mu to može služiti na čast, a ti ga nezasluženo kažnjavaš i stigmatiziraš. Sumnjam da će naredni urednik htjeti sniziti rang slobode uređivanja i zašutjeti pred tobom. Milorade, Srbi u Hrvatskoj nemaju niti jednu instituciju osim okljaštrene Pravoslavne crkve na koju