arrow up

Danas je 24. jun – Međunarodni dan sjećanja na Jadovno 1941.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve komleksa logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag 1941, određen je i obilježava se od 2010. godine. Incijativa a onda i odluka za određenje Dana sjećanja na Jadovno 1941, djelo je udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag osnovanog krajem 2009 godine. Toga dana, 24. juna 1941. godine, logori Metajna i Slana na ostrvu Pagu primili su svoje prve zatočenike. Istoga dana, logor smrti Jadovno na Velebitu dobija u smislu prostora koji zahvata i kapaciteta prijema zatočenika, svoje maksimalne granice. Datum za Dan sjećanja, na inicijativu osnivača udruženja Jadovno 1941, odredili su februara

Ako zaboravim tebe Jadovno, neka me zaboravi desnica moja.

Ne postoji ovozemaljska zapovijest, niti zakon koji može da nas odvoji od zavjeta koji smo dužni da ispunimo prema našim pretcima. Da njihova žrtva ne ostane zaboravljena, ostaje dužnost nama i našoj djeci, jer kakav im primjer damo u odnosu prema prethodnicima svojim, tako će se odnositi i prema nama naši nasljednici, ma kako okončali svoj ovozemaljski put. Ako zaboravimo na strah i prigrlimo ljubav, onda ćemo bez bojazni koračati napred i ispunjavati zadaću, i ljubav prema njima će nas ohrabrivati da ne klonemo dok zadaću ne ispunimo. Ljubavlju i nezaboravom pokidaćemo pečate tajni i skrivenih zlodjela sa grobova njihovih, a pravda vaskrsnuti mora. Istina i pravda nadvladaće laž i

Dođite do Šaranove jame u subotu 20. juna 2026, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Visokog Preosveštenstva, Mitropolita gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i pete godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. U subotu 20. juna 2026, nad Šaranovom jamom na Velebitu, sedamnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u periodu od 11. aprila 1941. do 20.

Olivera Šekularac: Zato je Jadovno moje ognjište, zato je bilo što biti ne može

U mojim rečima je samo tuga i bol, mržnju su imali oni koji su nedužne živote uzimali… Bilo je Jadovno i Lika, bio je Dušan i Grubišno Polje. Bila je Ognjena Marija Livanjska i Gordana, bilo je Livanjsko polje sa kricima i od‌jecima. Bila je liturgija, bio je parastos, bili su zagrljaji sestrinski sa Svjetlanom, koji ljubavlju dubokom odišu. Bili su ljudi koji su razumeli, osetili, pomogli… Bilo je poučnih reči, bilo je proze, stiha, suze… Bili smo svi sa svojima, svi u Hristu živi. Bio je Vasilije, nežan, osećajan, potomak Damjana Štrbca, sveštenika, svetitelja, mučenika iz jama. Bilo je fotografija tog već istorijskog Bastašića stola, bilo je očiju bližnjih,

Đuro Zatezalo: Logor Jadovno

Krajem maja i tokom juna 1941. godine, iz svih krajeva NDH je svakodnevno stizalo na stotine zatočenika u Gospić, pa je prostor kaznionice Okružnog suda ubrzo postao premalen. Zbog toga je u prvoj polovini maja Ministarstvo unutrašnjih poslova, na čelu sa Andrijom Artukovićem, zatim Eugenom Kvaternikom, ravnateljem Ravnateljstva za javni red i sigurnost, Jucom Rukavinom, ustaškim pukovnikom, Juricom Frkovićem, velikim županom župe Lika i Gacka, Stjepanom Rubinićem, šefom ustaškog redarstva u Gospiću, te Rudom Ricom i Dragutinom Pudićem Paralizom, u velebitskoj zabiti, daleko od očiju naroda, osnovalo logor Jadovno. On je u početku obuhvatao jedan šumski proplanak ograđen bodljikavom žicom. Prostor pod vedrim nebom nije bio duži od 50 i

U ratu je neprijatelj na pravdi Boga pobio stotine hiljada Srba. Mi smo ih mrtve u miru ubili još jednom.

Beseda Matije Bećkovića u Beogradu na premijeri filma “Krst nad jamom”. U ratu je neprijatelj na pravdi Boga pobio stotine hiljada Srba. Mi smo ih mrtve u miru ubili još jednom. Ne zna se čiji je zločin veći – onih koji su ih pobili žive ili naš koji smo ih pobili mrtve. I do dan danas ostavili u zabetoniranim jamama. Mrtvi umeju da se zahvale kao niko, ali znaju i da se ljute. Zbog greha prema svojim nevinim žrtvama, neizbrojenim, neimenovanim i ne-popisanim, doživeli smo da nas, žrtve genocida i fašizma, zovu fašistima i genocidnim narodom. Ne bi pogrešili ako bi nas tako zvali i žigosali zbog našeg odnosa prema

Spomenik koga više nema

Centralni spomenik žrtvama kompleksa logora smrti NDH Gospić – Jadovno – Pag, autora Vanje Radauša, podignut je jula mjeseca 1961. nedaleko pravoslavnog groblja u Gospiću. Uništen je u ratu 90-tih. Samo mjesto i ostatke spomenika locirala je ekipa udruženja građana Jadovno 1941, decembra mjeseca 2021. godine. Ovaj video zapis urađen je maja mjeseca 2023. godine. Prenosimo dio teksta dr Koste Popovića, posvećen spomeniku na Jasikovcu: “Obeležavanje stradanja žrtava na Jadovnu spojeno je sa dvadesetom godišnjicom ustanka i revolucije u organizaciji Saveza boraca NOR i održana je 27. jula 1961. u Gospiću. Pri tome je dominirala proslava ustanka i revolucije. To je uticalo i na obeležavanje spomenika stradalim žrtvama terora i

Bezdane jame stratišta logora Jadovno – Knjiga Jadovno 1.

Logor Jadovno i njegovi pomoćni logori bili su smješteni u predjelima Velebita, bogatim bezdanim jamama, karakterističnim za kraške oblasti. Od početka maja pa do kraja avgusta 1941. godine, te su provalije pretvorene u masovne grobnice Srba i Jevreja. Šaranova jama na Velebitu; FOTO: Dušan Bastašić, Maj 2006. Mnogobrojni problemi otežavaju istraživanja ovih jama, u koje je bačeno na hiljade nevinih ljudi. Njihovim istraživanjem se zapravo niko nije bavio, jer ni socijalistička vlast u vremenu od 1945. do 1990. godine nije bila naklonjena otkrivanju istine o monstruoznim zločinima koje su počinile ustaše na stratištima ovog prostora. Do većine jama se nije moglo ni doći. Neke od su njih ustaše već sredinom

Жitije Sveštenomučenika Save, Episkopa gornjokarlovačkog

Nadbiskup Alojzije Stepinac otvoreno je rekao vladici da mora da napusti “hrvatski” Karlovac, inače će biti likvidiran. Na to mu je vladika odgovorio “Glavu dajem, ali svoj narod ne ostavljam”! Ovaj smireni i skromni, ispunjen mnogim vrlinama, episkop Crkve, rođen je 6. jula 1884. godine u Molu od blagočestivih i pobožnih roditelja Stefana i Jelisavete Trlajić. Na svetom krštenju dobio je ime Svetozar. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mestu, a veliku klasičnu gimnaziju i bogosloviju završio je u Sremskim Karlovcima. Kao darovit i vredan učenik pokazao se i tokom studija, sa najvišim ocenama završivši Pravni fakultet u Beogradu i odbranivši Pravosudni ispit u Zagrebu. Poželevši da kao sveštenik posluži

Svjedočanstvo o zločinima u gospićkoj kaznioni 1941.

Ubijali su svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospića na Velebit, toliko su dovozili novih zatočenika. Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović iz Mušaluka, u Gospiću 6. jula 1952. godine.“ Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraček, prijatelj po idejama Jurice Frkovića, samo malo kasnije Velikog župana za Veliku župu Gacka i Lika sa sjedištem u Gospiću. Odmah još u aprilu uslijedilo

Na čelu kolone nošen je krst osveštan u Molu, rodnom mestu vladike Save (Foto: lična arhiva)

Boris Begović: Uzdizanje krsta nad Katinom jamom

Povodom godišnjice mučeničke smrti episkopa gornjokarlovačkog Save, udruženje „Jadovno 1941.” je na mestu njegovog stradanja postavilo časni krst iznad Brušana, podno Velebita. Sve počelo u nedelju, na Duhove, 19. juna 2016. godine u Molu, u Crkvi Svetog Save, kada je, posle svete liturgije, osveštan krst koji će hodočasnici izneti do Katine jame, iznad Brušana, podno Velebita. Ne, nije tada, već je sve počelo u Molu, kada se jula 1884. godine u porodici Trlajić rodilo muško dete kome su nadenuli ime Svetozar. Dete je raslo, Svetozar je postao mladić, završio bogosloviju u Sremskim Karlovcima, pa onda Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Odlučio se, međutim, da služi Bogu, ne pravu, i postao

Olivera Šekularac: E moj deda, aoj Liko

Opet suze sa prađedovskih izvora ličkih, pomešane žalosnice i radosnice. To su one duboke kad ponornice naše izbiju, onom bistrinom jasnoćom.. pa te bole večne stare rane, žedan pored svih izvora, srećan jer te dotaknu ljudi.. naučila sam od detinjstva da živim sa mojom bakom virtuelno, danju u ravnici – noću u Lici. Meni je to normalno, noću me svojom pričom našoj kući vodi, tu je kuću kupio moj deda kada se sa njom oženio, bila započeta, on je završio.. nisam srela ženu mudriju, niti takvu koja je tako poštivala svoga muža i živog i mrtvog.. nema dede a ima ga uvek, nema kuće a imali smo je, nema dedovine,

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Kroz logore prošlog rata prošlo je oko 26 miliona muškaraca, žena i djece, a od toga ih je ubijeno oko 10 miliona Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškom koncentracionom logoru Slana i manjem logoru (za žene i djecu) u Metajni na otoku Pagu koje su ustaše osnovali polovinom lipnja i rasformirali krajem kolovoza 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

Srpski Velebit

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je to, čini mi se, u godinama kasnog detinjstva ili ranog devojaštva. Piše: Gordana Dostanić U našoj kući, tata i njegov prijatelj pričali su o vremenu NDH u Sremu, pominjali Pokretni preki sud i imena pobijenih komšija, Srba, nikome dužnih i nizašta krivih. Bar ne svojom voljom. Onda je mama pomenula Jadovno. Ona je u svakoj prilici sve svodila na meru lepote i tuge doživljene u njenoj Lici. Tako i tada reče da je na Velebitu bio logor u koji su odvodili Srbe. Iz njega, tog logora, niko se nije vraćao. Mnogo ljudi je na Jadovnu pobijeno. Ona

NAJNOVIJE VIJESTI

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.