Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Kako je Ante Starčević od poniznog sluge i Srbina stigao do „oca ustaštva“

Datum objave: sreda, 28 novembra, 2018
Veličina slova: A- A+

“Čovjek koji je iz ličnih frustracija Srbe nazivao “sluganjskom pasminom”, sam se potpisao na molbi “ponizni sluga”.

Ante Starčević

U društvenom trenutku kada režimska „elita“, pa nažalost i dio opozicionog tijela poprima manir jednog ponašanja, a to je promjena ideologije, nacije, u zavisnosti od političkog trenutka, interesa, ambicija, ukazujemo ovom pričom, da to nije novina, da to nije karakteristika ovog nesrećnog vremena, da to je bilo, a bojimo se i biće, jer su i neki Srbi prije nas ponašali se slično, i postali najveći antiSrbi, postali svoja suprotnost, a takvi „bivši Srbi“ uvijek bijes usmjere i iskale baš nad Srbima i srpstvom.

Jedna od najupečatljivijih priča, svakako je kameleonstvo Anta Starčevića, koji se smatra začetnikom genocidne misli, „ocem ustaštva“.

Naime, dok je tražio posao, dok je želio da se zaposli u Beogradu, bio je Ličanin, bio je Srbin, tako je aplicirao, tako se potpisivao, čovjek koji je iz ličnih frustracija Srbe kasnije nazivao “sluganjskom pasminom”, na molbi za posao potpisao se sa “ponizni sluga”.

Ante Starčević rodom Srbin, postaje „otac Hrvatske domovine“

Ante Starčević je rođen 1823. u Žitniku pored Gospića od roditelja Srba. Majka Milica, rođena Bogdan iz Široke Kule je neposredno prije udaje za prvog muža prešla u katoličku vjeru, a otac Jakov je bio iz Pazarišta, sela pokatoličenih Srba, potomak hercegovačkih Starčevića o čemu postoje i pisani tragovi.

Obrazovanje je započeo u pučkoj školi u Klancu, a potom ga preuzima i obrazuje stric Šime Starčević. U školi su se sprdali s njim, i sigurno ne bez razloga, nazivali Vlahom. Navodno je bio izuzetno bistar, ali mu to ipak nije bilo dovoljno da upiše istoriju kao što je želio.

Nakon gimnazije u Zagrebu, upisao je teologiju u Pešti koju završava kao doktor filozofije. Iz nekog razloga nije želio da se posveti svešteničkom pozivu te podnosi molbu za mjesto profesora matematike na beogradskom Liceju (Gimnaziji).

Odbijen je i pored toga što je molbu sastavio na ćirilici i potpisao kao ”doktor mudroslovija”. Pokušao je da dobije i mjesto predavača na zagrebačkom univerzitetu, ali ponovo bez uspijeha. Oprobao se i kao pjesnik i satiričar, ali je i tu prošao poprilično nezapaženo.

Nakon toga se zaposlio u kancelariji advokata Šrama. Najzad je pronašao sebe u politici, osnivajući zajedno sa Eugenom Kvaternikom izrazito nacionalističku „Stranku Prava“ na čijem čelu je ostao do svoje smrti. Ne obazirući se na istorijske činjenice, zastupao je radikalnu ideju Velike Hrvatske od Alpa do Timoka, uključujući i sjevernu Albaniju.

Ante Starčević Ministarstvu prosvete – prijavljuje se na kurs za profesora matematike.

Iz molbe za posao Anta Starčevića

,,Što se tiče jezika, u kome se imaju znanosti predavati, držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin.”

Izvor: Mjesto čuvanja originala, Arhiva Srbije pod brojem : (Licej – L 1838-1863, P.981, od 30. VIII 1851)

“Čovjek koji je iz ličnih frustracija Srbe nazivao “sluganjskom pasminom”, sam se potpisao na molbi “ponizni sluga”

Molba Anta Starčevića beogradskom Liceju, da bude primljen za profesora matematike. Tada još uvijek nije bio Hrvat, čak ni politički, nego se izjašnjavao geografski, kao Ličanin. Nakon odbijanja molbe, postaje težak srbofob i na kraju začetnik ustaške ideje, te se slavi kao “otac Domovine” u Hrvatskoj.

Molba za posao pisana ćirilicom

Ante Starčević Ministarstvu prosvete – prijavljuje se na kurs za profesora matematike

Visoko Knjaževsvo Popečiteljstvo,
Na natečaj, koji je visoko Popečiteljstvo 23. srpnja t.g. za stolicu iz matematičkih znanosti na beogradskom Liceu razpisalo, potpisani, osećajući u sebi snagu, za moći službu s napomenutim mestom skopčanu dostojno obnašati, usuđujem se moju preponiznu molbenicu prikazati, i prositi, da bi mi visoko Popečiteljstvo to mesto podeliti dostojalo.
Razloga, na koje bi u tu svrhu, prošnju oslonio,ne imam izvan toga, da sam još god.1848. iz ovih znanosti stroge izpite podneo,što će visoko Popečiteljstvo uvideti iz proklopljenoga pod 1 ) prepisa doktorske povelje.1
Što se tiče jezika, u kome se imaju znanosti predavati,držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin i da sam u jugoslovenskom književnom jeziku u god.1849. za učitelja iz mudroslovja na Zagrebačkoj akademiji tako, da sam zboru mojih pismenih i ustmenih odgovora na predložena pitanja, na prvom mestu bečkom Popečiteljstvu predložen, što će visoko Popečiteljstvo iz svedožbe pod 2) uvideti 2. Rešenje ove stolice još ni sad nije došlo.

Znanosti druge, u odsek mudroslovni spadajuće i druge jezike, kojih pet znam,u ovu svrhu, suđinm da nije vredno pominjati.
Ako mi visoko Popečiteljstvo to mesto poveri, nastojati ću rečju i činom, da očekivanju Popečiteljstva odgovorim.
Međutim moju poniznu prošnju svesrdno preporućujuć, s dubokim iskrenim štovanjem ostajem
Visokog Popečiteljstva
ponizni sluga
Antun Starčević
doktor iz mudroslovja

Valja svakako napomenuti da je ova molba, ovo pismo pisano na ćirilici.

Nakon odbijanja on postaje najveći neprijatelj Srba, smtrajući ih bićima nižim od životinja, koje su samo za ubijanje..

U „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ srpski narod je bio stavljen van zakona, a ubiti Srbina ili opljačkati njegovo imanje postalo je ne samo pravo nego i „patriotska“ dužnost svakog Hrvata.

Po njemačkom istoričaru Karlhajnc Dešner ustaška nedejla su nezamisliva bez nadahnuća koje je pružio Starčević:

„Njihov otac i rodonačelnik, Ante Starčević, zastupao je gledište da Srba uopšte nema, a sve ono što se srpskim zove da mora isčeznuti, zbog čega su Srbi, kako je Starčević pisao, predmet klanice. Po toj doktrini, nastupiše sad ustaše protiv Srba, naroda koji na Balkanu stoji kulturno na najvišem stupnju, ali nije bio katolički…“ (K. Deschner: Abermals Kraehte der Hahn, Stuttgart 1962)

Pored formalne paralele između njemačkih i hrvatskih zločina, postoje i izvjesne razlike, barem ako bi se poredili stavovi Nemaca i Hrvata.

Dok se svi odgovorni Njemci danas ograđuju od Adolfa Hitlera i njegovih rasističkih ideja, idejni inspirator hrvatskog zločina protiv Srba, Ante Starčević, od Hrvata je bio priznat i slavljen kao „Otac domovine“ i prije, i za vrijeme, i posle genocidne orgije koje je njegovo učenje nadahnulo tokom Drugog svjetskog rata. On je to isto i danas, posle reprize te orgije u Hrvatskoj, devedesetih godina prošloga vijeka.

Bijes na Srpstvo

U nemogućnosti da ostvari svoje megalomanske ambicije, Starčević je tražio nekoga da svali krivicu za sve hrvatske probleme i nevolje. Krivca je našao u Srbima koji su kulturno i ekonomski napredni, nacionalno svjesni i jaki ,tada sačinjavali jednu četvrtinu stanovništva Hrvatske.

Razvijeniji srpski nacionalizam stvorio je snažne srpske političke stranke u tadašnjoj Hrvatskoj. Kao četvrtina stanovništva, Srbi su, razumljivo, bili i snažan politički faktor, koji nije imao simpatija prema pravaškim idejama Starčevića i kruga njegovih istomišljenika.

Starčević je našao rešenje okomljujući se na Srpstvo. Kao ni austrougarske državne ustanove, Starčević ni Srpstvo jednostavno — ne priznaje.

Na tipično svojstven način on „argumentiše“ da Srbi nisu nikakva nacija, jer nemaju dokumenta! Po Starčeviću, to bi trebalo da bude neka vrsta feudalne povelje. Prema tome, to nisu nikakvi Srbi (jer on tvrdi da takva nacija ne postoji) već je to mješavina Cincara, Vlaha, Martologa, Cigana, Arnauta i Grka, koji svojim prisustvom „oskvernjuju“ (skrnave) svetu hrvatsku zemlju.

Srbe su, tvrdi Starčević, stvorili Beč i Pešta da bi imali petu kolonu u Hrvatskoj i da bi spriječili stvaranje hrvatske države. Zato Starčević psuje Srbe kao „vlaški nakot,“ „posrbice,“ „služince,“ itd.

Od negiranja narodnosti kratak je put do negiranja ljudskosti. Starčević oduzima Srbima sve što je dobro i prisvaja Hrvatima.

„Starčević nastupa kao hrvatski nacionalni imperijalista,“ kazao je hrvatski istoričar Josip Horvat. „Starčević hrvatstvo proteže na cijeli srpsko-hrvatski prostor: i sam Dušan Silni za Starčevića je odvijetak ‘prejasne hrvatske dinastije Nemanjića, koji kroz vijekove kao kraljevi vladahu iztočno-sjevernih pokrajinah Hervatske’.“

Lišeni svojih nacionalno-kulturnih i istorijskih obilježja i vrednosti, Srbi u Starčevićevom nakaznom prikazivanju gube i ljudske karakteristike, postaju uljezi, nakot. Tako je Ante Starčević formulisao „filosofsku“ podlogu za zverstva ustaških koljača u tom modelu od „hrvatskog državnog prava,“ genocidnoj NDH.

Slavoserbska pasmina: Genocidna šifra za srpski narod

Ante Starčević, ta „najlucidnija hrvatska glava“ (Miroslav Krleža) naslanjao je svoje rasističke, antisrpske doktrine na pojam „slavoserbske pasmine,“ kojim je etiketirao cijeli srpski narod.

Za Starčevića, „slavoserbi“, odn. Srbi, niži su od životinja (najnižeg stupnja savršenstva), pa stoga nisu dostojni da se ubrajaju u ljudska stvorenja:

„Oni su sužanjska pasmina, skot gnusniji od ikojega drugoga. Uzmimo u čovjeku tri stupnja savršenstva: stupanj životinje, stupanj razbora i stupanj uma, duševnost. Slavosrsbi nisu potpuno dostignuli ni najniži stupanj, a iz njega ne mogu se dignuti. Oni nemaju svijest; oni ne znadu kao ljudi čitat; njih se nikakav nauk ne prima; oni ne mogu biti gori ni bolji nego li su; oni su, izuzev okretnosti i prepredenosti koje daje vježbanje, svi u svemu posve jednaki.“

Iz ovih „razmišljanja“ Oca Domovine sledi zaključak: istrebiti ove rasčovječene kreature nije grijeh; naprotiv, očistiti hrvatsku domovinu od njihovog prisustva je patriotska vrlina. Genocidno sjeme ustaštva, čiji su opaki plodovi procvjetali 1941 – 1945, posadio je Ante Starčević polovinom devetnaestog vijeka.

Ustaše su dobro upamtile Starčevićevu lekciju. U Starčevićevim „Izabranim spisima,“ štampanim u Zagrebu 1943. godine, ustaški ideolog Blaž Jurišić objašnjava pojam „slavoserbi“ na sledeći način:

„U pojam riječi slavoserb sabrao je Starčević sva najgora svojstva čovjeka, u prvom redu sužanjstvo, koje mu je najodvratnije. Izrazom slavoserb hoće Starčević da njihovu sužanjsku ćud prikaže kao pojačanu na drugu potenciju, jer latinske riječi „sclavus“ i „servus“ znače rob i sluga.

I tako je od poniznog sluge Starčević stigao do „oca Hrvatske domovine“

Izvor: IN4S

Vezane vijesti:

Koreni genocida – Ante Starčević i hrvatska genocidna misao

Frankovačka ideologija od Ante Starčevića do danas | Jadovno …

Adam Pribićević: Ante Starčević – prvi učitelj genocida u …


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top