Jadovno je preteča Jasenovca

English

Prvi logoraši Jasenovca, bili su preživjeli zatočenici kompleksa logora smrti NDH, Gospić-Jadovno-Pag.

Prije 73 godine, 23. avgusta 1941. godine, list Hrvatski narod objavljuje:
„..ovih dana završene su barake na Lonjskom polju, gdje će biti smješteno radništvo, koje će u najskorijoj budućnosti započeti radom.“

Među prvim logorašima Jasenovca, našli su se i zatočenici sa hrvatskog ostrva Paga, dijela logorskog kompleksa Jadovno.

Preživjeli Zlatko Vajler, logoraš Slane na ostrvu Pag, opisuje put od logora Slana do logora Jasenovac:
„Naši logori su likvidirani krajem avgusta kada je Italija po sporazumu stekla taj deo Jadrana. One u solani i u ženskom logoru su ubili, nas nisu stigli…poveli su nas na put. Bili smo ukrcani u vagone i krenuli smo prema Zagrebu…vagoni su prošli Zagreb prema istoku i došli u blizinu Jasenovca, gdje smo iskrcani…“

U svom svjedočenju Vajler govori i o vremenu prije rata, te navodi:
„..kao vrhunski sportaš često sam nastupao na raznim takmičenjima, gdje se od 1938. pa sve do 1941. godine, počesto moglo čuti: Udri Židova, ubij Židova…“

Dok ovo svjedočenje čitam, ne mogu a da se ne sjetim nekog novog zlog vremena u Hrvatskoj, gdje na utakmicama može da se čuje „Ubij Srbina“ i „Za dom spremni“ i ponestaje mi daha dok se pitam da li su ovo znakovi koje bi trebali da prepoznamo.
Da budu nam opomena.
Sjetim se i Stentonove skale „Osam stepena genocida“ (klasifikacija, simbolizacija, dehumanizacija, organizacija, polarizacija, pripreme, uništenje i negiranje).

Robert Farkaš, advokat iz Zagreba se nalazi od kraja juna od 20. avgusta 1941. godine u logorima Jadovno i Slana, te opisuje u svojoj izjavi 1946. godine životne ili bolje rečeno ne-životne okolnosti u logoru Slana:
„Uvala je bila sam kamen, te u toj uvali nije rasla niti trava, a niti je bilo kakvo živo biće, tj. životinja, već samo kamen i jedna baraka, u kojoj nas je bilo preko 400, dok je mjesta …moglo biti za možda 150….Vrućina je bila nesnosna, a hrana iz dana u dan sve slabija, tako da smo nakon boravka od 10 dana dobili jedan mali hljeb kruha, koji se dijelio na 16 dijelova, a kasnije i na 20, dok zadnje vrijeme uopće kruha nije bilo….Higijenske prilike nisu bile nikakove…Poslije kratkog vremena počela se pojavljivati dizenterija…Sa zadnjeg logora na Pagu odvedeni smo svi oko 20. avgusta 1941. I prebačeni, kako gore navedoh, preko Karlobaga, Velebita i Gospića za Jasenovac.“

Iz svjedočenja Nade Fojerajzen, logorašice na Pagua kasnije preživjele Drugog svjetskog rata, doznajemo:
„Krajem augusta ili početkom septembra krenuli smo sa otoka Paga preko Karlobaga za Gospić. U Gospiću smo bili ukrcavani u vagone. Čim bi se jedan vagon napunio, bio je odmah zatvoren i plombiran. Ja sam krenula sa prvim transportom.“
Nada Fojerajzen je transportovana u logor Kruščica kod Travnika.

Ovo su samo mali odlomci iz tri svjedočenja.

Zašto citiram preživjele tog vremena?
Njihova svjedočenja su dragocjena i trebamo ih čuvati. Trebamo snimiti svjedočenja još živih logoraša, svjedoka vremena.

Njihov glas ostaje nam opomena. Nama u amanet ostaje da te glasove sačuvamo od zaborava.

Piše: Mr. Mira Jovanović – Ratković, istoričar

Vezane vijesti:

Video: Kultura sjećanja i pamćenja – mr Mira Jovanović – Ratković

Mr Mira Jovanović-Ratković / Dragoslav Ilić: KAKO SE SJEĆATI JASENOVCA 65 GODINA KASNIJE

RTRS – PRESING – politički tok šou 07. FEBRUAR 2011. Urednik i voditelj: Biljana Knežević

BANjA LUKA – 19. JUN 2010. KONFERENCIJA ZA NOVINARE

Zločin i zaborav – (ne)kultura sjećanja!?