Jadovno 2012: Iznošenje krsta na mjesto logora Jadovno 1941.

Krenem ja napajati krave, kad u varošu poče pucnjava – rafali, puške, ali

Marijana nema. Vjerojatno je ostao kod šefa jer i oni se u ovoj

U dvorištu kuće niže Vecka stoji stražar, neki Živkov rođak, pa smo mu

Čujem komentar: „Ima dosta plijena“. Bunkeri pred našom crkvom presijecaju cestu, svaki polovicu

Izađem ja van i vidim da je plot između đedove bašče i našeg

Neugodno i iznenada, grubim drmusanjem za rame, probudi me mama: „Diži se! Joj,

Nešto prije ručka, navrati k nama Kata Gašparevića, bila je u varošu. Ostala

Prođe tako još nekoliko uobičajenih dana. Možda baš i ne uobičajenih, ali ipak

Jednog dana oko podne odjednom je počela strašna pucnjava negdje u pravcu Dioša

Kroz Stalovicu smo prošli uglavnom šuteći. Na prozorima i plotovima nema nikoga. Valjda

Odjednom vrisnu Bara, nastavi da glasno plače i ode kući, a konja-ždrijebe ostavi.

Nas trojica smo preskočili kanal pa idemo prema mjestu gdje se obično krmačamo.