Ja dolazim iz Zagreba. Dolazite ispred neke udruge? Ne, iz vlastitog osjećaja tuge, jada i bijede. Jel` vam neko ovdje poginuo? Nije, nije, nije, ja pripadam narodu koji je činio ove zločine, i zbog toga i dolazim ovdje, ja ništa ne okajavam, ali mi je tužno i tjeskobno kad se sjetim svega ovoga, kad pročitam, kad znam šta je bilo, kad upoznam ljude koji su izgubili svoje, onda im se moram pridružiti.
Ovdje sam iz sramote, jada i bijede. Bijesa što je mentalitet rulje koja je to izvodila još živ. Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike. A ovdje su mu korijeni. I zbog toga stižem, da se pridružim ostacima ovog pobijenog naroda. Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti… a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Evrope. Imamo, istina, dobre temelje u našem fašizmu, ali nam Evropa u svemu jako dobro pomaže – kaže Mandić.