Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Hrvatska izvire iz ZAVNOH-a

Datum objave: sreda, 13 aprila, 2016
Objavljeno u Jasenovac
Veličina slova: A- A+
Jasenovac tragika, mitomanija, istina
Jasenovac tragika, mitomanija, istina

Dijelovi knjige Slavka Goldštajna ‘Tragika, mitomanija, istina – Jasenovac’: Današnja Republika Hrvatska ne bi postojala da 1943. – 1945., kad se krojila karta poslijeratne Evrope, nije bilo ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Najvjerovatnije bi bila skučena pokrajinska oblast pod žezlom dinastije Karađorđevića

U zadarskom ‘Hrvatskom tjedniku’ od 28. januara 2016. godine Igor Vukić napisao je tri stranice teksta (str. 33-35) kojem je sažetak grafički izdvojen u okvir i glasi: ‘Smirena rasprava i daljnja istraživanja pokazat će da NDH i Zavnoh u izvorišnim osnovama Ustava trebaju zamijeniti mjesto. U rečenici koja bi mogla glasiti da se, među ostalim, povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost očitovalo: u razdoblju Drugoga svjetskog rata u proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, nasuprot Zavnohu, ili još jednostavnije: u Ustavu Zavnoh uopće ne treba ni spominjati.’

Iako formulirana pomalo nespretnim rečenicama, ideja je vrlo jasna: totalna rehabilitacija ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Iz povijesnih temelja današnje Republike Hrvatske, zapisanih u njenom Ustavu, treba izbaciti ZAVNOH, a na istome mjestu ustoličiti NDH. Za takvu ili bilo kakvu promjenu ustavnog teksta potrebna je po članku 149 dvotrećinska većina glasova svih saborskih zastupnika, a u Saboru i u političkom životu Hrvatske takva konstelacija trenutno ne postoji i nije vjerojatno da bi se u dogledno vrijeme mogla stvoriti. Ipak, i samo spominjanje takve ideje u saborskim raspravama ili pojava takvog prijedloga u saborskoj proceduri Hrvatskoj bi nanijelo ozbiljnu štetu. Produbilo bi raskole u hrvatskom javnom životu i osnažilo nepovjerenje kakvo se u demokratskom svijetu već počelo pojavljivati prema Hrvatskoj nakon nekih postupaka i izjava iz redova naše nove vlasti.

Treće zasjedanje ZAVNOH-a u Topuskom, 1944.
Treće zasjedanje ZAVNOH-a u Topuskom, 1944.

U Jad Vašemu Jasenovac je upisan među 22 najveća stratišta genocidnog ubijanja u okupiranoj Europi. Na 21 stratištu organizatori i izvršioci masovne smrti bili su pripadnici njemačko-nacističkog SS-a, a samo je Jasenovac bio izuzetak: organizatori i masovni ubice bili su ustaše

U ideji da se današnja Hrvatska nadovezuje na NDH, a ne na ZAVNOH, sadržana je laž. Današnja samostalna Republika Hrvatska ne bi postojala da 1943. – 1945., kad se krojila karta poslijeratne Europe, nije bilo ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Najvjerojatnije bi bila skučena pokrajinska oblast pod žezlom dinastije Karađorđevića, s vlašću koja bi izrasla iz četničkog pokreta i kraljevske vojske pod komandom Draže Mihailovića. Ili bi, što je manje vjerojatno, cijelu Jugoslaviju, zajedno s Hrvatskom, 1944. – 1945. zaposjela Crvena armija, pa bismo poput Poljske postali plijenom Staljinova carstva i u kavezu Istočnog bloka tavorili skoro pola stoljeća u bespomoćnom zaostajanju za slobodnim svijetom. Ustavno-pravno današnja se Republika Hrvatska direktno nadovezuje na ZAVNOH. U stvari, izvire iz ZAVNOH-a i AVNOJ-a, iz niza ustava i ustavnih promjena NR Jugoslavije i NR Hrvatske, pa zatim i SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, koje su postepeno produbljivale autonomiju Hrvatske i svih ostalih federalnih jedinica Jugoslavije i dovele do slobodnih izbora 1990. godine, kad smo glasujući za zastupnike ZAVNOH-a de fakto izglasali samostalnu Republiku Hrvatsku, ma kakva ona bila. Granice zacrtane AVNOJ-em i ZAVNOH-om postale su i međunarodno priznate granice današnje Republike Hrvatske, dok po granicama NDH, potpisanima 18. maja 1941. s Kraljevinom Italijom, Split bi bio Spalato, grad na istočnoj obali Mare Adriatiko.

Ustaška NDH bila je čedo fašističke Italije i njemačko-nacističkog Trećega Rajha. Neposredno je nastala Hitlerovom Direktivom 25 od 27. marta 1941. i pravno je nestala s njemačkom kapitulacijom 8. maja 1945. Pune četiri godine ratovala je na strani Zla. Bila je apsolutno najvjernija Hitlerova saveznica u Europi koja je jedina nastavila ratovati na Hitlerovoj strani još i petnaestak dana nakon što se Hitler ubio. S vremenom, jasenovački logor smrti postao je ključnim simbolom za cjelokupnu NDH i nesavladiva je prepreka svakome pokušaju rehabilitacije ustaške države. To dokazuje i knjiga Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković ‘Jasenovački logori – istraživanja’: četiri marljiva autora zdušno su se trudili uvjeriti čitatelje da Jasenovac 1941. – 1945. nije bio logor smrti, da je to postao tek 1945. i kao takav trajao do 1951. – a proizveli su samo tvrdnje bez dokaza i providno skrivanje istine. Nisu se ni usudili spomenuti poraznu reputaciju Jasenovca u međunarodnim razmjerima: na tamnome dnu Dvorane sjećanja u jeruzalemskom Jad Vašemu Jasenovac je upisan među 22 najveća stratišta genocidnog ubijanja u okupiranoj Europi za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Posvuda, na dvadeset i jednom stratištu, organizatori i izvršioci masovne smrti bili su pripadnici njemačko-nacističkog SS-a, a samo je Jasenovac bio izuzetak: organizatori i masovni ubojice bili su ustaše.

U  februaru 1943. kardinal Stepinac napisao je Anti Paveliću: ‘Čitav Jasenovac sramotna (je) ljaga za NDH.’ Autori knjige o kojoj pišem ovu polemiku i ostali članovi Društva za istraživanje trostrukog Jasenovca na krivom su putu kad prikrivanjem istine o Jasenovcu misle da mogu isprati Stepinčevu i sve druge osude nad NDH. Još su više na krivome putu ako stanu iza ideje Igora Vukića, tajnika njihova Društva, da je današnja Republika Hrvatska sljedbenica ustaške NDH. Zaslijepljeni nacionalizam obično je najveći štetočina vlastitoj državi i narodu.

Hrvatski obraz od ustaškog je sramoćenja spasio sam hrvatski narod, aktivnim i pasivnim otporom ustaškoj državi i njenim nehrvatskim tutorima. Kao dječak, tri sam godine aktivno sudjelovao u tom otporu i ubrajam to među najbolje godine mog dugog života. Pobijedili smo, ali nažalost nismo znali biti dobri pobjednici. Među prvim sam bivšim partizanima koji je pored naših ratnih zasluga priznao i naše poslijeratne grijehe. O tome sam govorio u javnim istupima, novinskim člancima i intervjuima, u knjigama koje sam pisao sam i još više u suradnji s mojim sinom prof. Ivom Goldštajnom. To mi daje moralnu snagu da slijedim Spinozinu maksimu da je ‘istina cjelina’ i da to zahtijevam i od autora koji očiglednom neistinom vrijeđaju moj pijetet prema mojim bližnjima nestalima u Holokaustu i prema milijunima nedužnih koji su nestali s njima.

(Kraj)

Izvor: PORTAL NOVOSTI

 

Vezane vijesti:

O jasenovačkoj ‘trostrukosti’ (1)

Zločinačka svojstva ustaške NDH (2)

Posljednji dani logora smrti (3)

O poslijeratnom Jasenovcu (4)

 


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top