Godišnjica stradanja pripadnika JNA u Bjelovaru (29.09.1991)

Datum objave: ponedeljak, 29 septembra, 2014
Objavljeno u Bilogora
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat_novo/2014/Delije-i-Milan-Tepic.jpg

Ujutro u 7.20 časova, 29. septembra 1991, pripadnici Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske otpočeli su opšti napad na sve vojne objekte JNA u garnizonu Bjelovar, koji su već 15 dana bili pod totalnom blokadom.

Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, a nastala situacija na izmaku dana nije davala nikakvu šansu za dalju uspješnu odbranu, komandant 265. mehanizovane brigade, stacionirane u kasarni na Vojnoviću, pukovnik Rajko Kovačević, naredio je obustavu dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne, nakon čega su oko 19 časova pripadnici ZNG ušli u kasarnu iz koje se više nije pružao nikakav otpor.

Po ulasku u kasarnu, Jure Šimić, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bjelovara, naredio je da se zarobljeni vojnici i starješine skinu do pojasa, a potom je iz stroja izveo komandanta Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića, odveo ih pedesetak metara dalje od stroja i u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mjesta. Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara obilazili zauzetu kasarnu, u kojoj su bili izloženi leševi ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima.

Pored trojice pomenutih oficira u toj kasarni poginula su još šestorica pripadnika JNA (Zoran Krstić, Šukri Keljani, Ljubiša Lazić, Nedeljko Jovetić, Ejupi Bertoli i Goran Radovanović), a zarobljeno je 59 oficira, podoficira i građanskih lica na službi u JNA i oko 250 vojnika, koji su, nakon fizičkih i psihičkih zlostavljanja u logorima u Bjelovaru, razmjenjeni 9. novembra iste godine u Bosanskom Šamcu.

Šestorica zarobljenih rezervista JNA sa područja Bjelovara (Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Milorad Đorđević), izdvojeni su i zatvoreni u policijsku stanicu, odakle su ih, četiri dana kasnije, izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i streljali ih iste noći u šumi Česma, nedaleko od mjesta Malo Korenovo. Sa njima je bio i civil Savo Kovač iz Bjelovara, kojeg su dan ranije uhapsili u njegovom stanu pod optužbom da je “snajperista”, koji je, igrom slučaja, iako je zadobio tri prostrelne rane, preživio strijeljanje.

Dok je trajala borba za kasarnu na Vojnoviću, major JNA Milan Tepić, komandant skladišta borbenih sredstava „Barutana” u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara, s ciljem sprečavanja njegove predaje pripadnicima ZNG, digao ga je u vazduh sa 170 tona eksplozivnih sredstava, i tom prilikom su stradali i on i vojnik, devetnaestogodišnji Stojadin Mirković, koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda. Hrvatska strana je potvrdila gubitak 11 svojih vojnika, zbog čega su, posle predaje, iz osvete, streljali komandira straže na tom objektu, starijeg vodnika Ranka Stevanovića.

Porodica pokojnog Dragiše Jovanovića je u julu 1998. godine uputila zahtjev Haškom tribunalu za pokretanje službene istrage protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali Tužilaštvo toga suda nikada nije otvorilo službenu istragu.

Vojno tužilaštvo u Beogradu je 1992. godine podiglo optužnicu protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, koja mu je, preko Veća za ratne zločine u Beogradu, dostavljena u avgustu 2011. radi uručenja, što je isprovociralo Hrvatski sabor da, u oktobru 2011., donese Zakon o ništavosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije, koji je spriječio daljnje postupanje po njoj. Iako je predsjednik RH, već u decembru iste godine, zatražio, a Vlada RH, u martu 2012., podržala ocjenu ustavnosti ovoga zakona, Ustavni sud RH o tome još nije donio odluku.

Županijsko tužilaštvo u Bjelovaru, u maju 2006. godine, nakon što im je Haški tribunal ustupio dokumentaciju, zatražilo je provođenje istražnih radnji o ubistvima oficira JNA u bjelovarskoj kasarni protiv nepoznatih počinilaca.

Nakon što je 2006. godine na godišnjicu ovog događaja RTS emitovao snimke na kojima se vide zločini počinjeni nad pripadnicima JNA, i nakon što su video zapisi dospjeli u nadležne pravosudne ustanove u Srbiji i Hrvatskoj, Županijski sud u Bjelovaru je, po zahtjevu Županijskog tužilaštva u Bjelovara, protiv Jure Šimića, u novembru 2010., pokrenuo istragu “zbog osnovane sumnje na počinjenje krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika”. Istraga je još uvijek u toku, s tim da je u međuvremenu prebačena na delegirani Županijski sud u Rijeci, a osumnjičeni je, nakon 11 dana provedenih u pritvoru, pušten da se brani sa slobode.

Za ubistvo šestorice zarobljenih rezervista JNA i pokušaja ubistva jednog civila, Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, u septembru 2001., optužilo četvoricu pripadnika bjelovarske policije: Luku Markešića, Zdenka Radića, Zorana Marasa i Ivana Orlovića zbog krivičnih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Nakon šest suđenja, u desetogodišnjem trajanju, pred četiri različita suda, optuženi su presudom Županijskog suda u Zagrebu, iz novembra 2011., oslobođeni optužbe “jer djela za koja se terete (izmjenjenom optužnicom) po zakonu nisu krivična djela”. Na posljednju presudu žalba nije ni uložena, pa je ista postala pravosnažna.

Dakle, za opisane zločine nad pripadnicim JNA, u to vrijeme jedine legitimne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem sastavu je u to vrijeme formalno pravno bila i Hrvatska, još niko nije osuđen.

Predsjedništvo SFRJ je krajem 1991. proglasilo majora Milana Tepića narodnim herojem, posljednjim i jedinim u proteklom ratu. Njegovo ime danas nose ulice i kasarne u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, a u njegovu čast Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu. U Komlencu kod Kozarske Dubice, Tepićevom rodnom mjestu, svake godine se obilježava godišnjica njegove herojske pogibije.

Vojnik Stojadin Mirković – Cole tek je 31.12.1999. godine odlikovan “Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena”. Njegovi posmrtni ostaci su u julu 1995. sahranjeni u rodnom selu Donje Leskovce kod Valjeva, gdje mu je prošle godine otkrivena i spomen bista. Prije nekoliko godina grad Valjevo mu je dodijelio najveće priznanje “Septembarsku povelju” a i jedna ulica u tom gradu nosi njegovo ime.

U Bjelovaru se 29. septembar slavi kao Dan grada i Dan bjelovarskih branitelja.

U Beogradu i Banja Luci, 28.10.2014.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Izvor: Veritas

Vezane vijesti:

Održan pomen Narodnom heroju, majoru Milanu Tepiću

DVIJE DECENIJE OD ZLOČINA U BJELOVARSKOJ KASARNI

U ime časti – govor majora Milana Tepića


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top