Frontal čestita Dan Vojske Republike Srpske!

Datum objave: subota, 13 maja, 2017
Objavljeno u Ostalo, Otadžbinski rat
Veličina slova: A- A+

Prije svega borcima svih činova i njihovim porodicama. Onda savremenicima koji znaju šta je to značilo. Najzad, onima koji su se rodili prije manje od 25 godina. Njih se ovo najviše tiče.

fotografija: Frontal.SRB/DHS
fotografija: Frontal.SRB/DHS

Četvrt vijeka oružane sile Srba sa ove strane Drine (ne i Une), danas je obilježeno u kasarni Kozara u Banjoj Luci. Bilo je to sve lijepo. Srdačno. Milo svima kojima ovaj dan izuzetno znači.

Ipak, ne više svečano od priredbi u čast svečane obaveze, koju su regruti vojske što je se sjećamo, davali nekad na istom tom stadionu. Zapravo, u slučaju zakletvi je bilo prisutno mnogo više neuniformisanih lica. Takorekuć građanstva.

A takav omjer snaga je porazan prije svega zbog onih koji su u uvodu treći u redu čestitanja.

Bilo je tu i djece, bilo je literarnih radova na temu 25. godine VRS, bilo je i likovnog vaspitanja. Ali malo je to. Neoduhovljeno. Otaljano. Ne dalje od priručnika na kojem piše Pravilo službe.

Sve po PS-u

Ma, nije loše. Da sad ne crnimo. I politički je to bilo sasvim dostojno.

Došao je komandant vojske, odnosno predsjedavajući fragmentiranog kolektivnog tijela, te ponovo postrojio vojsku sa srpskim oznakama na lijevoj nadlaktici. Ovaj put pristojno popunjenog travnjaka stadiona. Dosta ljudstva. Kao nekad za zakletvu. Ivaniću to valjda ovaj put neće toliko zamjeriti u Sarajevskoj nahiji, jer je slično sa ostacima tzv. Armije BiH nedavno šaptom uradio i junoša Izetbegović.

Došao je i komandant policije. Prošao ispred špalira i sjeo na svečanu binu. I dalje je ugodno vidjeti Ivanića i Dodika da se ne tuku i ne prepljuvavaju, barem na jedan dan. Ili par sati. Tu su, pod nadstrešnicom, već bili i srpski ministar odbrane (čitaj zamjenik) Boris Jerinić, predsjednik Boračke organizacije Milomir Savčić, potpredsjednik skupštine Nenad Stevandić, razni poslanici, savjetnici i ostali.

Samo je to sve nekako nedovoljno.

Vojska je stub države, a prema tom stubu, a posebno nekadašnjim ratnicima, država Srpska se baš maćehinski i nipodaštavajuće odnosi. Za početak, mislim da je to zato što se to ne smatra nekim posebnim prioritetom. Čak ni da se dovedu sva osnovnoškolska djeca, upali se par tenkova i transportera i izveze da to djeca vide i opipaju. Odrade selfi sa nasmijanim vojnikom. Popnu se, uđu, stave vojničku kapu ili šljem. Kao nekada što je radila JNA.

Ako za to treba opet politička kriza, a naši su tome neskloni za razliku od Sarajstana, može li jedan prijedlog?

Teoretska taktička vježba

Bi li bilo skupo u Gradu Banjoj Luci, tražiti od gradskih i republičkih vlasti neka crkavica da se na Banjolučkom polju, pokraj parka za pse, digne montažna višespratna hala, kao što su kancerogeno po pejsažnu arhitekturu nikli obližnji tržni centri gdje im mjesto nije? U nju da se stave oruđa i oružja Vojske Republike Srpske, koja sada rđaju na otvorenom oko Kluba VRS u kasarni Kozara?

Među eksponatima tog muzeja na otvorenom ima oklopnih vozila iz Drugog svjetskog rata, koje pokušavaju da kupe bogati zapadni muzeji. Što bi možda bilo i bolje, jer su kod nas svega pokriveni maskirnom mrežom i propadaju bez restauracije.

Praga

Stranci i onako, našopani Si-En-Enovom basnom o Olimpijadi u opkoljenom Sarajevu, misle da mi jedino ratovati umijemo. Što im to ne pružimo da obiđu u centru grada i uz odgovarajuće kustose, vodiče i multimediju; zadovoljimo turističku im znatiželju. Te nešto i zaradimo.

Vojska nas je održala – njozi hvala!

Otprilike su sve to govornici danas rekli, ne pominjući, naravno, svoju kvislinšku ulogu u utapanju te vojske u neodrživu novoJNA, koja bespotrebe jede budžetski novac. U slučaju bilo kakvog spoljnog agresora, izuzev iz svemira, raspašće se u sekundu. Zato djeci, omladini i starijima treba očuvati sjećanje na slavnu prošlost VRS. To bi bio jedan baš dobro opremljen muzej, turistička atrakcija, oduživanje duga palim borcima rješenje čijeg centralnog spomenika još niko nije ni vidio, a kamo li da su počeli radovi.

I onako nacistička bombardovanja, zemljotres i socrealistička vlast ne ostaviše puno kulturnoistorijskih cjelina za pogledati u Banjoj Luci. Zar ne?

Opet smo dočekali četvrt vijeka nečega. Bez spomenika. Bez muzeja. Bez dokumentarnog. Bez igranog filma. Bez ičega osim ručka u vojnoj menzi, gdje začudo nije bio pasulj. Da nema ovo folklornih društava iz predratnog perioda, ne bi ništa ni imali izvesti kao kulturnoumjetnički program…

A, da. Mnogo je lakše gledati da se na vlasti ne talasa, i da se kvazilegalno potkrada budžet, dok ne završimo u nekom albansko-argentinskom scenariju bankrota.

No, da ne kvarimo slavlje, sve je to lijepo bilo vidjeti. Vojsku, trobojke, dvoglave orlove. Čisto da se vidi po kojem šavu će pucati tzv. Oružane snage BiH, kada se nađu u situaciji kao Jugoslovenska Narodna Armija, čija zaostavština je sveprisutna i sveprimjetna oko nas.

Čini se nekad da ovi danas, kao što izreka kaže, stvarno ne mogu stići da prekreče, ono što su oni nekad sazidali.

Izvor: FRONTAL




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top