Falsifikator među narodima

Datum objave: ponedeljak, 12 septembra, 2016
Veličina slova: A- A+

Unatoč skandaloznom filmu o Jasenovcu, Ministarstvo kulture i hrvatska ambasada u Poljskoj podržali su gostovanje predstave Jakova Sedlara o Ani Frank na jevrejskom festivalu u Varšavi

Dvorski redatelj – Jakov Sedlar Foto: Anto Magzan/PIXSELL
Dvorski redatelj – Jakov Sedlar
Foto: Anto Magzan/PIXSELL

Na HTV-ovim Vijestima iz kulture objavljeno je 30. avgusta kako je dan ranije predstava zagrebačkog Gradskog pozorišta Trešnja o Ani Frank gostovala na festivalu jevrejske kulture Singer’s Warsaw koji organizuje poljska Shalom fondacija. Gostovanje predstave o Ani Frank, čiji je dio i dokumentarac u kojem se pojavljuje Branko Lustig, preživjeli logoraš Bergen-Belsena, konclogora u kojem je Ana Frank umrla, na jevrejskom festivalu ne bi bilo nimalo čudno da njezin autor nije Jakov Sedlar, tvorac dokumentarnog filma ‘Jasenovac – istina’, opasnog istorijskog falsifikata koji umanjuje i negira ustaški genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima. Sedlar je tim filmom, prikazanim početkom aprila u Zagrebu, izazvao oštre reakcije predstavnika jevrejske zajednice u Hrvatskoj, pa zaradio i kaznenu prijavu koju je zbog negiranja genocida protiv njega podnijela Antifašistička liga. Unatoč tome, gostovanje njegove predstave u Poljskoj svojim pismom podrške podržalo je tamošnje Veleposlanstvo Republike Hrvatske, kao partner festivala, dok mu je Ministarstvo kulture Zlatka Hasanbegovića pomoglo sa 8175 kuna.

Ono što je Sedlar iznio u filmu o Jasenovcu, u kojem je negirao i umanjivao široko prihvaćene podatke o broju žrtava te, između ostalog, pokušao s ustaških uniformi skinuti krvave mrlje nastale sudjelovanjem u holokaustu, osudili su ne samo predstavnici jevrejske zajednice u Hrvatskoj, nego i izraelska veleposlanica u Zagrebu Zina Kalay Kleitman i direktor Centra Wiesenthal Efraim Zuroff, dok su brojni novinari i intelektualci razotkrili golemu količinu falsifikata i obmana kojima se poslužio. No kako vidimo, čak i nakon takvog skandala on još uvijek uspijeva dobiti pozivnicu na varšavski festival jevrejske kulture, i to uz pomoć institucija hrvatske države. ‘Novosti’ su organizatorima festivala Singer’s Warsaw uputile pitanje kako je došlo do realizacije gostovanja, upozorivši ih na sve reakcije koje su pratile prikazivanje Sedlarovog filma o Jasenovcu, no odgovor nije stigao do zaključenja ovog teksta.

Nije mi jasno kako osoba koja dolazi iz krajnje desničarskog tabora može uopće biti prijatelj Jevreja – kaže direktor Margelovog instituta Alen Budaj

Alen Budaj, direktor zagrebačkog Margelovog instituta koji se bavi praćenjem i suzbijanjem pojava antisemitizma, kaže za ‘Novosti’ kako je moguće da organizatori nisu ni od koga bili upozoreni na Sedlarov film.

– Ako je Sedlar htio imati projevrejske teme i afirmirati jevrejsku kulturu, nikako nije trebao napraviti takav film o Jasenovcu. To jednostavno ne ide jedno s drugim. Nakon tog filma i vrlo oštre reakcije izraelske ambasadorice nisam siguran kakvi su danas njegovi odnosi sa jevrejskom zajednicom u Hrvatskoj – kaže Budaj, dodajući da se Margelov institut, nažalost, nije dovoljno angažirao kako bi raširio informacije o tom filmu, kao što je svojedobno napravio upozoravajući na Marka Perkovića Thompsona, što je ovome zatvorilo vrata u mnogim državama. Budaj dodaje da ga Sedlarovo gostovanje u Varšavi ne iznenađuje jer su mu poznate njegove kulturne veze u Izraelu, iako su njegovi radovi dosta kontroverzni.

– Ipak mi nije jasno kako osoba koja dolazi iz krajnje desničarskog tabora i ima izvrstan tretman u desničarskim medijima može uopće biti prijatelj Jevreja. To mi nikako ne ide u glavu. To je isto kao kada je Anto Đapić išao u Izrael – kaže Budaj, pa navodi da je Sedlar i u njegovom, požeškom kraju, radio film o jevrejskom groblju i film o jednom od preživjelih požeških Jevreja Ivici Haasu i pravednicima koji su ga spasili, koji je realiziran u Izraelu.

– Bilo mi je još tada čudno da baš on radi temu pravednika među narodima, kao što mi je danas čudno da je baš on veliki prijatelj Jevreja, kada na tako grozan način pristupa Jasenovcu – kaže Budaj, dodajući da je poznato kako je Sedlar bio Tuđmanov redatelj od početka.

Đapićevo gostovanje u Izraelu, koje spominje Budaj, dogodilo se također u Sedlarovoj režiji, koji je tako pokušao oprati Đapićeve pravaše na sličan način na koji u filmu o Jasenovcu pokušava oprati Antu Pavelića i njegove ustaše. Sedlar je odavno uspostavio jake kontakte s izraelskom desnicom. Autor notornog ‘Četveroreda’ počeo je s projevrejskim filmovima još ratne 1991. godine, kada je, prigodno, snimio film ‘Nepoznati dio holokausta: Srbija 1941-1945’. Dva je filma snimio 1998., film ‘Jevreji i Hrvatska’ u kojem je narator bio njegov česti suradnik Martin Sheen i ‘Mostovi sjećanja’ o američkoj umjetnici Tamar Hirschl, koja je iz Hrvatske preko Izraela emigrirala u SAD. Taj holivudski glumac bio je narator i u filmu iz 2002. o pismu koje je jedna Jevrejka iz nacističkog logora Theresienstadt u Češkoj poslala svojem sinu, a koproducent je bila organizacija za očuvanje jevrejske kulture i religije iz New Jerseyja. Sedlar se 2004. okrenuo portretiranju očeva modernog Izraela, pa je snimio film ‘Petnaest do osam’ o osnivaču izraelske avijacije iz izraelsko-arapskih ratova Mordechaiju Mottieju Hodu. U koprodukciji s kućom Fimind iz Tel Aviva, koja je radila i kampanju Anti Đapiću, u tom filmu pojavili su se tadašnji izraelski premijer Ariel Sharon, bivši predsjednik Ezer Weizman i bivši premijer, koji će kasnije postati predsjednik, Simon Peres.

Sedlar je, kako je ispričao u jednom intervjuu ‘Večernjem listu’, tada u dugim razgovorima objašnjavao Sharonu kako Tuđman nije bio antisemit, usprkos svojoj želji da, inspiriran fašističkim diktatorom Franciscom Francom, u Jasenovcu pomiješa kosti ustaša i njihovih žrtava. Intimizacija je išla do toga da se Sharon rasplakao, a Sedlar konstatirao kako ga podsjeća upravo na Tuđmana. Godine 2006. snimio je film ‘Nema više heroja’ o bivšem šefu Mossada Meiru Amitu i dokumentarac ‘Yudith’ o jednoj preživjeloj logorašici iz Auschwitza , a 2011. napravio je dokumentarnu dramu ‘Caffe Auschwitz’ u kojoj glume Zrinka Cvitešić i Armand Assante.

Uz još neke uratke, zanimljiv je film ‘Jeruzalemski sindrom’ jer je u njemu Sedlar na jednom mjestu okupio Martina Sheena, Macaulaya Culkina, Božidara Alića i Alaina Finkielkrauta. Na kraju, sedam Sedlarovih videa na temu holokausta nalazi se u Yad Vashemu, a trenutno je u postprodukciji ‘Ciganka pravednica’. Ljubav Sedlara i Izraela je tolika da je i sam skandalozni film ‘Jasenovac – istina’ u februaru premijerno prikazao u Tel Avivu, doduše u dvorani koja dopušta prikazivanje bilo čega ako su uredno podmireni troškovi. Kada se razmotri što je sve godinama radio za izraelsku produkciju, pa i državu, čini se da je krivo što ga se etiketiralo kao Tuđmanovog ‘dvorskog redatelja’, a ne kao Sharonovog. A onda postaje jasnija i njegova konstatacija iz 2010. u ‘Jutarnjem listu’: ‘Bio bih sretan kada bi u Lijepoj Našoj bilo desničara izraelskog tipa. Onda se ne bih bojao da ono što je Tuđman u ratu stekao, ljevičari koji su došli iza njega neće prodati.’

Autor: Sven Milekić

Izvor: PORTAL NOVOSTI

 

Vezane vijesti:

Antifašisti tuže Sedlara zbog Jasenovca i NDH | Jadovno 1941.

Lažne istine i istinite laži | Jadovno 1941.

‘Rekao sam Izraelcima da mogu mirno spavati što se …

Hrvatska amnestira ustaštvo | Jadovno 1941.

Hrvatska istina o ustaškom logoru Jasenovac | Jadovno 1941.

Hrvatski Jevreji ogorčeni zbog filma o koncentracionom …




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Jedan komentar za Falsifikator među narodima

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top