fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Džamija na zgarištu

Siptarski_zlocini
Albanci ubijaju srbskog seljaka na
Kosovu

Zapisi o arbanaškim zločinima nad Srbima. Za vreme okupacije oteto je više od 400 Srbkinja.

Muslimanska verska zajednica, u kojoj su apsolutnu većinu činili Šiptari, nije se tim povodom oglašavala. Deo sveštenstva bio je politički pasivan, ali se malo njih zalagalo za versku i nacionalnu toleranciju i izjašnjavalo protiv pljački i ubijanja. Imam Ram Zatrić, iz Istoka, u propovedima je pozivao vernike da ne učestvuju u napadima na naseljenička sela i da pomažu proteranim porodicama, Mula Ahmet, iz Tomanca, ostao je upamćen po podršci i pomoći koju je pružao Srbima. Primer Bujanca kod Lipljana.

(Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 5. avgust 2016. godine.)

Ovakvih slučajeva bilo je i u drugim situacijama, ali u celini malo i najčešće su bili svedeni na lokalne okvire, u odbranu komšija i suseljana. O odnosu prema drugim veroispovestima govori i primer sela Bujanca, kod Lipljana. Pošto su porodice: Radojčić, Roćenović i Samardžić, proterali sa njihovih imanja, kuće im srušili, seljani su od materijala naseljeničkih kuća sazidali džamiju. Vernicima i sveštenicima nije smetalo da se mole Bogu, na takav nepošten način, izgrađenoj bogomolji.

Za vreme okupacije, oteto je više od 400 Srbkinja, mladih žena i devojaka. Većina ih je prinudno preobraćena u islam, a takav postupak nije se mogao sprovesti bez učešća muslimanskih sveštenika. Nije poznat ni jedan slučaj suprotstavljanja ili osude ovakvih krajnje neljudskih postupaka. Zna se, međutim, da su bili podržavani, jer je otimanjem Srbkinja obezbeđivan porast broja Šiptara, što je, takođe, dokaz o ponašanju i odgovornosti muslimanskog sveštenstva.

Drugi svetski rat

U svim mestima Kosova i Metohije okupatorske vojske aprila 1941. godine su dočekani od strane Arbanasa sa pompom. Dolazak okupatora Arbanasi su smatrali svojim oslobođenjem iz kojih razloga su okupatorima u svim mestima pripremane pompe koje su organizovali nekadašnje age i begovi među kojima su bili islamski sveštenici, hodže.

Ovde treba istaći da su Arbanasi napali puk jugoslovenske vojske pre dolaska italijanske i nemačke vojske na ove prostore. Posle dolaska okupatora otpočinje i arbanaški privatni teror.Arbanasi su ubijali jugoslovenske vojnike, pljačkali civile, vršili ucene, palili srbska sela, proterivali Srbe sa ognjišta. Pljačkaju vojne magacine i državna preduzeća. Arbanasi isteruju Srbe iz kuća i odmah ih useljavaju otimajući svo pokućstvo, stoku, poljoprivredne alatke i sve što im dođe do ruku. Srbima se pljačka stoka, njihove radionice, dućani, otimaju se zaprežna kola, građa koja je pripremljena za gradnju, živina, jedino svinje nisu pljačkali iz verskih razloga. Ubijaju ljude u kućama, ubacuju bombe kroz prozore, vrše silovanja, otimaju žene i devojke od mesta do mesta. U svim arbanaškim selima organizuju se dobrovoljci, 10-15 ljudi, poznati kao vulnetari i naoružani do zuba na poziv svojih čauša polaze u pljačke i racije. Srbi su van zakona. Uvodi se Srbima 1/5 i 1/10. Arbanasi se odazivaju pozivu okupatora da mu priđu te iza njegovih leđa terorišu srbski živalj i progone ga za Crnu Goru i Srbiju. U svakom mestu ubijani su bivši jugoslovenski činovnici, učitelji, sveštena lica i viđeniji ljudi. Pale se srbske kuće, ubijaju se ljudi na kućnom pragu, na ulici, njivi, putu.

Italijanski okupator stvara 1941. godine fašističku Veliku Albaniju. Na Kosovo i Metohiju stižu članovi Kosovskog komiteta iz Albanije i raspoređuju se u organima vlasti po svim mestima u dosluhu sa balistima. Domaći Arbanasi i pristigli članovi Kosovskog komiteta, uz pomoć gospodara kuća, usmerili su pripadnike arbanaških plemena da masovno priđu okupatorima. To su prvi dani okupacije kada vlada anarhija i bezvlašće koje odgovara Arbanaškom mentalitetu.

Većina Arbanasa zbog verskog fanatizma, kačačkog mentaliteta i balista uspostavljaju uz pomoć okupatora fašističku vlast. Okupatori vlast predaju bivšim agama, begovima, gospodarima kuća.Na vlasti su polupismeni i nepismeni. Stvaraju se od Arbanasa, jugoslovenskih državljana, kvislinške oružane formacije: arbanaški žandarmi, arbanaška fašistička milicija, puk Ređimenta Kosova, jedinice arbanaške vojske, a kasnije 1944. godine, i po zlu poznata šiptarska „21.SS divizija Skenderbeg „.

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/stratista/ostala_stratista/siptarski-zlocini1.jpg

21.SS divizija Skenderbeg

Druga Prizrenska liga

Prva akcija ove divizije bila je u Prištini juna 1944. godine kada su njeni pripadnici uhapsili 310 Srba i desetak Jevreja. Uhapšeni Srbi i Jevreji odvedeni su u logore iz kojih se mali broj vratio.

Treba ovde istaći da posle kapitulacije Italije 1943. godine nemačka obaveštajna služba uz pomoć i inicijativu Džafer Deve stvara Drugu prizrensku ligu čiji je zadatak bio da služi Trećem Rajhu i radi odbrane Kosova i Metohije od srbskog oslobodilačkog pokreta. Treba istaći da je 28. jula 1944. godine Šiptarska „21. SS-divizija Skenderbeg“ pobila 428 ljudi, žena i dece u mestu Velika.

Devetogodišnjeg Tomislava Vučetića obesili su o stablo šljive i živog ga drali. Preko pedeset Srba spalili su u njihovim kućama. Neke su klali i dočekivali na bajonete. Tu je bilo i silovanja i drugih strahota i grozota. U svakoj jedinici „21. SS-divizije Skenderbeg“ nalazio se po jedan muslimanski sveštenik – imam.

Crkve kao zatvori

Arbanasi su neke crkve koristili kao zatvore. A najžešći progoni pravoslavnih sveštenika bili su posle kapitulacije Italije, odnosno kada su Nemci reokupirali Kosovo i Metohiju i Albaniju. Raško – prizrenska eparhija Srbske pravoslavne crkve nastojala je da dobije zaštitu od Sinoda novoformirane Albanske pravoslavne crkve, ali sva nastojanja su bila uzaludna. Albanska pravoslavna crkva nije htela da pruža nikakvu pomoć u spašavanju Srba i sveštenih lica.

Velika podrška

Nemačke okupatorske snage na Kosovu i Metohiji imale su dovoljno razloga za usklađivanje svojih postupaka prema muslimanskim vernicima i njihovim tradicionalnim običajima, pošto su za uzvrat dobijali podršku njihovog sveštenstva. Dokle je išla ta podrška može se videti iz izveštaja o radu ispostave Gestapoa i SD u Kosovskoj Mitrovici, za avgust 1942. Godine, u kome se kaže da su početkom meseca u svim džamijama održane molitve za pobedu nemačkog oružja. Odziv vernika ovim molitvama bio je izuzetno veliki.

Muslimansko sveštenstvo na Kosovu i Metohiji bilo je aktivno tokom Drugog svetskog rata u vršenju propagande kod svojih vernika za interese nacističke Nemačke. Naročito kada je trebalo pokrenuti arbanaška plemena protivu Srba ili radi regrutacije u kvislinške jedinice. Nemačke obaveštajne službe Gestapo, SD i ABVER su radile na okupljanju svih muslimana Bliskog i Srednjeg Istoka i postala bastion muslimanstva. U ovakvim uslovima muslimanskim sveštenicima su bile date sve mogućnosti da deluju. Otuda nije čudo što su stali uz okupatora, radili za njihove obaveštajne službe i vršili velike zločine nad Srbima. Veliki broj islamskih verskih zvaničnika nalazio se u kvislinškim organizacijama i vojnim fomacijama. Tako se u svim sreskim komitetima Druge prizrenske lige nalazile hodže. Takođe, hodže su bile u balističkim vojnim formacijama, fašističkoj policiji i u organima kvislinške vlasti.

U najvišim organima Druge prizrenske lige bili su imami – hodže: Šeh Zade i Šek Hasani. Mnogi od hodža za vreme rata sarađivali su sa italijanskim obaveštajnim službama SIM i OVRA. Hodže su se isticali u progonu Srba i pljački njihove imovine kao što je slučaj sa hodžom Šaipom Krasnićijem iz Gnjilana koji je prigrabio nekoliko naseljeničkih imanja. Takođe iz Gnjilana hodža Mula Idriz Hajrulahu javno je sarađivao sa okupatorima. Kada je Kosmet već bio oslobođen od okupatora komandovao je balističkim snagama u napadu na Gnjilane 1944. Godine. On je bio veoma svirep prema Srbima. Hodža Mula Mustafa je sa kuranom u ruci zahtevao od svojih vernika da se na kuranu zakunu da će se boriti protiv partizana dok je hodža Ismajil Maksuti bio i progonitelj srbskog stanovništva.

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/stratista/ostala_stratista/prnjavor/siptarski-zlocini3.jpg

Zločini

Starešine derviških sekti (šehovi) nalazili su se u rukovodstvima Druge prizrenske lige, balističkog pokreta i ostalih kvislinških i fašističkih organizacija. Tako su u balističkom rukovodstvu u Suvoj Reci, od ukupno sedam članova Sreskog komiteta, petorica pripadala derviškoj sekti  „Rufai“. Svi šehovi i članovi sekte dobijali su od Nemaca specijalno sledovanje namirnica. Nemačka obaveštajna služba sarađivala je i sa pripadnicima derviške sekte  „Kaderi“ koji su od Gestapoa dobijali specijalno i dopunsko sledovanje.

Zločini bez osude

Bilo je slučajeva da se ruše srbske kuće i da se od toga materijala grade džamije a hodže su taj zločin opravdale.

U periodu od dve godine oteto je 598 devojaka i žena Srbkinja koje su nasilno preobrađene u islam. A taj čin se nije mogao obaviti bez sveštenog lica hodže – imama. Nije poznat nijedan slučaj suprostavljanja ili osude ovakvih krajnje neljudskih postupaka.

Ovakve zločine, kao i zločine muslimanskih sveštenih lica, balista niko nikada nije osudio. Naprotiv, na Kosovu i Metohiji zahvaljujući trima amnestijama jugoslovenskih vlasti mnogi zločini su ostali nekažnjeni a njihovi počinioci su, nažalost, u posleratnom periodu zauzimali odgovorne funkcije u vlasti i partiji. Takvi su bili jezgro separatističke pobune 1944, 1968, 1981. I savremeni kačački terorizam na Kosovu i Metohiji.

Autor: Mr Pavle Dželetović Ivanov

Izvor: Srbsko Carstvo

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: