Spomenko Gostić – 27 godina od pogibije 15-godišnjeg junaka

Datum objave: sreda, mart 20, 2019
Objavljeno u Ozren - Vozuća
Veličina slova: A- A+
Spomenik Spomenku Gostiću
Spomenik Spomenku Gostiću

Dvadesetog marta ove godine navršava se 27 godina od kako je u odbrani rodnog sela Jovića na Ozrenu poginuo Spomenko Gostić, petnaestogodišnjak koji je odbio ponudu da se skloni od ratnih strahota i rame uz rame sa komšijama i prijateljima bio borac VRS. 

Mali heroj je danas zaboravljen, do seoskog groblja gdje je sahranjen može se doći samo pješice, šumskim putem, a ni jedna institucija nije se nikada sjetila da oda dužnu poštu dječaku koji je život ugradio u temelje Republike Srpske.

Spomenkov saborac Brane Milivojević sjeća se da je dječaku umrla  majka početkom 1992. godine, a već u septembru iste godine granata je pred kućom ubila baku sa kojom je živio. Ratni vihor ga je omeo i da nastavi školovanje, jer je bilo nemoguće iz Jovića ići u srednju školu u Doboju, pa se momčić privio uz vojsku, čiji borci su ga štitili, hranili i brinuli o njemu koliko su mogli. Spomenko Gostić je, sjećaju se rijetki saborci iz 3. Ozrenske brigade VRS, bio nevjerovatno hrabar, vrijedan i sposoban za svoje godine. Ništa mu nije bilom teško, znao je poslušati svakog, i osjećao se punopravnim borcem VRS, čak je i uniformu nosio. Uglavnom je nosio hranu borcima na liniju, konjskim kolima kojima je vješto upravljao i jednom je čak naletio na minu
ali je tom prilikom ostao nepovrijeđen.

Krajem 1992. Spomenko se pojavio i na televiziji, jer je reporteru RTS iskreno i neposredno ispričao svoju priču. Na ispovijest siročeta koje je silom prilika postalo ratnik, reagovala je porodica Srba koja je iz Francuske stigla na Ozren noseći humanitarnu pomoć. Ponudili su Spomenku da ide s njima Pariz, da ga usvoje, odgoje, pomognu da se spasi rata. Momak je odbio s riječima :”Neću da budem dezerter i da ostavljam svoj narod kad je najgore. Biću ovdje do kraja, dok ne dočekamo miri i slobodu, a onda, vidjećemo”. Spomenko Gostić poginuo je 20. marta 1993. od haubičke granate ispaljene sa neprijateljskog položaja na kotu Visić, kod Jovića, na Ozrenu. Na istom mjestu poginulo je još šest njegovih drugova. Momak je donio sledovanje hrane, žureći da stigne kući, gdje je u peći ostavio hljeb da se peče.

 

Danas se gotovo niko ne sjeća malog heroja iz Jovića. Posmrtno je odlikovan Medaljom zasluga za narod, i to je sve. Djeca u školama Republike Srpske ne znaju za svog hrabrog vršnjaka, nijedna ulica ne nosi njegovo ime. U Joviće se niko nikada nije vratio, a groblje opustjelog sela krije humke 15-godišnjeg heroja, njegove majke, bake, i sjećanja koja su ostala iza ove tužne priče.

Izvor teksta: BN TELEVIZIJA

 

Izvor videa: YOU TUBE  

Vezane vijesti: 

Spomenka Gostića svi zaboravili

ŽRTVA SPOMENKA GOSTIĆA ZASLUŽUJE POSEBNU PAŽNjU

Spomenka Gostića sahraniti u RS

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top