Drugi pišu – Tragovi islamskog terorizma u BiH

Islamska deklaracija Alije Izetbegovića, mudžahedini u redovima tzv. Armije BiH, ritualna ubistva Hrvata i Srba tokom rata u BiH, teroristički napadi u Srednjoj Bosni kasnih devedesetih, slučajevi poput Jašarevića i Bosnića, odlasci bh. džihadista u Siriju te pravosudne farse i apsurdne kazne za domaće „ratnike“, dovoljno govore o tome da BiH jest sjedište modernog džihadizma, a pitanje je do kad će Evropa tolerisati takvu BiH koja sve više sliči na sultanat vezira Izetbegovića, piše Dnevnik.ba.

Iako već godinama brojni evropski zvaničnici i institucije upozoravaju kako BiH postaje uporište radikalnog islama i raj džihadistima, političko, medijsko i društveno Sarajevo takve procjene naziva „neprijateljskim“ i „nastavkom agresije na BiH drugim sredstvima“.

Upozorenja o radikalnom islamu – „nastavak agresije“

Nedavno je češki predsjednik Miloš Zeman istakao kako bi BiH, nakon ISIL-ovog poraza u Siriji, mogla postati baza džihadistima, potom predsjednica susjedne Republike Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović, te austrijski ministar vanjskih poslova, Sebastian Kurc koji je ocijenio kako se islam u BiH radikalizuje te da se „ženama u Sarajevu plaća da se pokriju“.

Nakon što je Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, izjave kolega iz Evrope ocijenio neutemeljitim, daleko od stvarnosti, nastavljena je polemika s Miroslavom Tuđmanom, povodom njegove nove knjige „Druga strana Rubikona: Politička strategija Alija Izetbegovića“. Tuđman je Aliju Izetbegovića nazvao začetnikom islamskog terorizma u ovom dijelu Evrope, a Bakir Izetbegović odgovorio kako je „Hrvatska izvršila agresiju na BiH“.

Međutim, dok Izetbegović evropske kolege i bh. javnosti uvjerava kako u BiH nikada nije postojao radikalni, nego isključivo, evropski islam, činjenice neumoljivo govore suprotno.

Svjetski mediji već niz godina BiH tretiraju kao „kolijevku modernog džihadizma“, a nedavno je i Stejt Department objavio kako u BiH živi veliki broj islamskih fundamentalista te da je Sarajevo grad visokog rizika.

SDA se nikad nije ogradila od selefizmaMeđutim, bošnjačko- muslimanska politička i društvena elita, „praktikante“ radikalnog islama, njihov broj, društveni i vjerski uticaj te na koncu njihova djela, uglavnom u javnostima ili negira ili relativizuje, ali u stvarnosti se nikada nisu ogradili od selefističkog pokreta u BiH.

Pravosuđe u BiH koje je pod izravnim uticajem Izetbegovićeve SDA, navodi kako su u posljednje tri godine, odnosno, od 2014. do danas, za terorizam i priključivanje ISIL-u odgovarale 23 osobe, a zatvorska kazna ukupno iznosila je 50 godina. Ministarstvo bezbjednosti BiH navodi podatke kako broj bh. džihadista s 226 smanjen na 115. Dodaju i kako se u BiH vratilo 50-ak ISIL-ovih boraca, a na sirijskim ratištima poginulo njih 46.

Sud BiH bh. džihadistima nudi novčane nagodbe

Iako Izetbegović, bošnjačka elita i pravosudni i obavještajni sektor u BiH iz dana u dan navode kako se „sprema obračun s terorizmom“ i najavljuju „nove optužnice za domaće ISIL-ovce“, Sud BiH u krivičnim postupcima protiv bh. džihadista uglavnom ponudi – novčanu nagodbu. Aktuelni primjer tog jest i postupak protiv Osmana Abdulaziza Kekića koji je negirao krivicu za ratovanje u Siriju na strani ISIL-a, tvrdio da je tamo išao turistički, a konzulat BiH u Turskoj mu je omogućio prelazak preko tursko-sirijske granice.

Najveću zatvorsku kaznu u posljednje tri godine dobio je Mehmed Tutmić, četiri godine za pridruživanje ISIL-ovim paravojnim formacijama, Mirel Karajić je dobio godinu dana zatvorske kazne, a Nedžad Mujić, jedna od finansijera odlazaka u Siriju, također godinu dana zatvorske kazne. Ibrahim Delić, jedan od bh.džihadista kojim se sudilo pred domaćim pravosuđem kazao je kako je u Siriju otišao “ujediniti Bosance koji su se borili protiv režima predsjednika Asada“. Upravo je Bakir Izetbegović, u zagrebačkom Globusu, takvo objašnjenje ponudio govoreći o Bošnjacima iz BiH koji su otišli ratovati na strani ISIL-a u Siriju.

Nepostojeći obračun Islamske zajednice s paradžemtima

SDA i Islamska zajednica u BiH nikada se nisu otvoreno i ozbiljno suprotstavili i obračunuli s radikalnim grupama, pa je tako problem paradžemata, koji je u prvom redu bio problem jedne vjerske organizacije, postao i problem BiH, a Deklaracija o osudi terorizma koji su potpisali bošnjačko-muslimanski lideri, od Izetbegovića, reisa Kavazovića, tek dokument koji ništa ne znači.

Ubrzo nakon toga, pompozno najavljeni obračun s paradžematima i njihovim paradžematlijama, preko noći je zaboravljen , a broj odlazaka u Siriju se povećao. Za to vrijeme reis Kavazović dočekivao je mudžahedine u svom kabinetu, poput Abu Hamze,’tekbirao’ na skupovima podrške sirijskom narodu u Sarajevu i nedavno zaključio kako je „genocid nad Bošnjacima počeo s pričom o cvjetanju fundamentalizma“. U međuvremenu je Izetbegović u Iranu posjetio obitelji poginulih mudžahedina u BiH. Šemusudin Mehmedović, pak, bio je omiljeni kum mudžahedinima u BiH za vrijeme rata.

Brojni teroristički napadi, smrt čak devetoro Hrvata u Travniku, ubistva policajaca i povratnika u Travniku i Bugojnu, miniranje tek obnovljenih crkava i zvonika, zastrašivanje i prijetnje, dugi su niz godina u tom kraju BiH, bili svakodnevica. Još nikada nitko nije odgovarao za ubojstva Ante Valjana, Perice Bilića, Joze Leutara, Joze Kafadara i drugih koji su bili direktne žrtve islamskog terorizma.

Sedma muslimanska brigada tzv. Armije BiH, upisana je zlatnim slovima u istoriju obrane Bosne, govorio je Alija Izetbegović na famoznom postrojavanju mudžahedina 1995. u Zenici.

I zaista jest, cvijet tzv. Armije BiH pokorio je Srednju Bosnu i širi potez oko rijeka Lašve i Bosne. Na sastanku, 1992. formiran je MOS na čelu s Ibrahimom Purićem u Mehuriću kod Travnika, nakon toga u Zenici, Novom Travniku, Visokom, Vitezu i Bugojnu.

Sedma muslimanska bila je sastavljena od hiljada mudžahedinskih boraca iz stranih zemalja, a ratovanje rukovođeno literaturom „Upute muslimanskom borcu“ čiji je autor hafiz Hasan Makić.

„Upute muslimanskom borcu“ hafiza Makića objavljene su u Zenici 1993. u izdanju kancelarije mešihata Islamske zajednice BiH, a prvi tiraž im je bio 50 hiljada primjera.

Kroz sure i ajete K’urana, pozivalo se na svetu borbu na Allahovom putu. Upravo su borci, Sedme muslimanske brigade tzv. Armije BiH, kojoj su se sve više i više pridruživali tadašnji bosanski Muslimani, počinili stravične zločine nad Hrvatima i Srbima u Srednjoj Bosni.

Njihov počasni komandant bio je Alija Izetbegović koji im se te 1995. zahvalio na ogromnom doprinosu za oslobađanje Bosne, a oni mu pjesmom zahvaljivali „Mi smo vojska Allahova“.

Prvi mudžahedinski kamp u BiH bio je u zaseoku Orašac iznad Mehurića gdje i danas postoji zgrada trospratnica koju su izgradili početkom 1992. za potrebe smještaja stranih ratnika. Na Orašcu je prvi put u BiH ritualno odrubljena glava srpskom civilu Dragoljubu Popoviću, ubijeno je nekoliko Hrvata, no do danas njihova tijela nisu pronađena.

Potez hrvatskih sela uz rijeku Bilu kod Travnika je za vrijeme rata nestao, pripadnici Sedme muslimanske svoje su ratne akcije počinjali i završavali ‘tekbirima’ i pokličem „Allahu Ekber“ u tim krajevima. Od Dusine kod Zenice, Kiseljaka kod Žepča, Ćukala, Miletića, Bajkovića, Bikoša gdje su strijeljali hrvatske civile, Rostova, Silosa kod Busovače, Guče Gore gdje je proučen ezan na oltaru franjevačkog samostana, pa sve do pojedinačnih napada na preostalo hrvatsko stanovništvo u dolini Lašve.

Crkve, nadgrobni spomenici, zvonici i sva arhitektura hrišćanske tradicije, oštećena je, uništena i devastirana.

Bio je to pokušaj, sistemske islamizacije određenog područja u BiH, baš kako je to sam Alija Izetbegović, vrhovni komnadant tzv. Armije BiH u svojoj Islamskoj deklaraciji i zapisao.

BiH – sultanat vezira Izetbegovića

Međutim, dokle god bošnjačko-muslimanska elita i političko Sarajevo, budu opravdavali, negirali i relativizirali činjenice o prisutnosti selefija u BiH, radikalizaciji islama te se naivno branili arugmentima o „genocidu i agresiji na BiH“ i dok su im politički narativi u svojstvu stvaranja „muslimanije“ u FBiH, pitanje je do kad će Europa imati strpljenja s BiH koja sve više sliči na “sultanat vezira Izetbegovića“.

Autor: Gloria Lujanović

Izvor: Dnevnik ba

Vezane vijesti:

Slobodna Dalamacija – Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine