ĆUTE ALBANCI, ĆUTE MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE, ĆUTI BEOGRAD…

Datum objave: nedelja, 22 februara, 2015
Objavljeno u Kosovo
Veličina slova: A- A+

Porodice_nestalih_Srba_sa_Kosova_i_Metohije-3fce23a2U Retimlju i Opteruši zločinci su iz srpskih domova odveli sve što nije bilo ženskog roda i dečjeg uzrasta. Nije odveden samo jedan starac – navodi predsjednik Udruženja kidnapovanih, nestalih i ubijenih Srba iz Orahovca Negovan Mavrić.

Priredio: Neđeljko ZEJAK

Kidnapovanja Srba na Kosmetu i dalje su van domašaja pravde – o tome više ne priča ni javni tužilac za ratne zločine Srbije, upozorava predsjednik Udruženja kidnapovanih, nestalih i ubijenih Srba iz Orahovca Negovan Mavrić.

U oktobru 1999. godine kidnapovan je Negovanov brat Mlađan Mavrić na očigled bivših komšija Albanaca u centru Orahovca, dvadesetak metara od punkta KFOR-a.

Srbi su tada povjerovali da dolaskom KFOR-a i UNMIK policije na Kosmetu dolazi i smirivanje situacije, ali su se prevarili – te jeseni je samo sa područja Orahovca kidnapovano i u nepoznatom pravcu odvedeno četrdesetak Srba.

U Orahovcu nema porodice koja nije u crno zavijena.

Pokušavali su Srbi iz Orahovca da upozorenjima i molbama UNMIK-u i KFOR-u skrenu pažnju da nisu bezbjedni, da prijeti raseljavanje i da će, ukoliko se nastavi sa zatiranjem tragova, pravda i istina ostati zauvijek obavijene velom tajne.

“Tražili smo da deo moći iskoriste u odbrani Srba i pronalaženju zločinaca, ali, umesto toga, videli smo saglašavanje stranaca sa zločincima i njihovim naredbodavcima, kojima je meta bio svaki viđeniji Srbin” – kaže Mavrić za Srnu i precizira:

“Bio je dozvoljen lov na Srbe. To je istina sa kojom će se kad tad suočiti, ako ni pred kim drugim – ono pred Bogom, pripadnici UNMIK-a i KFOR-a”.

Trećeg decembra 1999. godine pred patrolom KFOR-a kidnapovana su trojica Srba. Jedan je uspio da umakne. Imena ostale dvojice su na spisku u crno zavijenih srpskih porodica.

“Nebojša Pavlović i Mlađan Manitašević nisu ubijeni već izmasakrirani”, svjedoči Mavrić.

Ljubiša Manitašević uspio je da umakne, ali je i on, kao i porodice ostalih stradalnika, morao da bjekstvom iz Velike Hoče spašava svoju i glave ostalih ukućana.

Mavrić podsjeća da su još u junu 1998. godine dva srpska sela zbrisana sa geografske karte u napadima Albanaca.

“U Retimlju i Opteruši zločinci su iz srpskih domova odveli sve što nije bilo ženskog roda i dečjeg uzrasta. Nije odveden samo jedan starac.

Na licu mesta ubijen je Anđelko Kostić. Odvedeno je 14 Kostića i dvojica Nikolića. Među njima i Nemanja Božanić, koji je imao samo 15 godina. Zločinci, komšije koje su Srbi hranili, pretvorili su se u zveri”, ističe Mavrić.

On napominje da se svaki zločin dogodio u prisustvu svjedoka.

“Zna se po imenu i prezimenu ko je kidnapovao, a ko ubijao. U svim slučajevima postoje svedoci, ali to nije bilo dovoljno istražiteljima UNMIK-a da makar jedan jedini slučaj rasvetle”, navodi on.

Mavrić napominje da o zločinima u Retimlju i Opteruši ćuti čak i javni tužilac Srbije za ratne zločine.

Za optužnicu u slučaju ubistva Albanca dovoljno je pokazati prstom na bilo kog Srbina, kaže Mavrić, dok su slučajevi kidnapovanja i ubistava Srba obavijeni “velom tajne”.

On ne očekuje pomak u istragama ni od najavljenog Specijalnog suda za ratne zločine.

“Uvereni smo da se će opet ispostaviti da `nema svedoka`, jer su desetine njih ubijene, a da su dokazi – hiljade strana pisanih izjava, fotografija i drugih materijala – navodno nestali”, ističe Mavrić za Srnu i zaključuje:

“Svi oni će, na kraju, kao i uvek, biti oslobođeni”.

 

Izvor: tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat_novo/2014/srna.png

 

Vezane vijesti:

DANAS 14 GODINA OD ZLOČINA NAD SRBIMA U LIVADICAMA

OTVORENO PISMO NIKOLIĆU, VUČIĆU I DAČIĆU




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top