BEOGRAD – Poslije presude hrvatskim generalima u Hagu i konstatacije da je akcija „Oluja“ bila udruženi zločinački poduhvat, nastupila je nova nevolja za Srbe koji su ostali ili se vratili u Hrvatsku, jer u toj zemlji nikada od „Oluje“ nije bilo izraženijeg govora mržnje, izjavio je generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir.
„Pitamo se može li se u ovakvim okolnostima izvršiti popis stanovništva i mogu li Srbi slobodno izraziti svoju vjersku i nacionalnu pripadnost? Posebno govor mržnje dolazi do izražaja kada se gledaju informativne emisije na Hrvatskoj televiziji. U tome ne prednjače samo gosti, na primjer penzionisani admiral Davor Domazet Lošo ili bivši ministar Jure Radić, nego i voditelji koji se nadmeću u mržnji prema Srbima“, rekao je Budimir za Srnu.
Prema njegovim riječima, Haški tribunal za njih je politička institucija koja je i osnovana „samo da napakosti Hrvatima“ i pokvari mišljenje o njihovoj „najsjajnijoj“ i „najčistijoj pobjedi“.
On je rekao da bi najbolji opis funkcije koju je obavljao Jure Radić bio da je on ustvari bio „ministar za etničko čišćenje“.
„Jure Radić kao hrvatski ministar obnove bio je zadužen za terensko izvođenje tzv. humanog preseljenja Srba i Hrvata. Poslije progona Srba, Radićevo ministarstvo preuzelo je svu njihovu imovinu, uz zadatak da im trajno onemogući povratak. Zakon je bio sročen tako da se izbjeglice u roku od 15 dana moraju javiti da potvrde vlasništvo -inače će im ono biti oduzeto“, podsjeća Budimir.
Da je ovaj zakon bio prava farsa, kako kaže Budimir, pokazuje i činjenica da je i onim rijetkim Srbima koji su ostali imovina oduzeta, kao i stanarsko pravo, samo zato što su bili Srbi.
„Otimačina je izvršena pod okriljem države, a izbjeglice su proglašene optantima tj. onima koji su dobrovoljno napustili Hrvatsku“, ističe Budimir.
On navodi da je Jure Radić uselio u srpske kuće i stanove ne samo izbjegle Hrvate iz BiH, nego i Hrvate iz drugih dijelova Hrvatske, a namjera je bila da se nasele i Hrvati koji su ranije otišli u Australiju ili neke druge zemlje.
„Nakon toga, Hrvatska je umjesto vraćanja stanova donijela Program stambenog zbrinjavanja i na taj način nastavila sa legalizacijoim politike koju je vodio ministar Jure Radić“, kaže Budimir.
On dodaje da Udruženje Srba iz Hrvatske, zajedno sa drugim udruženjima izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske, ukazuje da je akcija „Oluja“ zločin koji još traje, da se hrvatska politika nije promijenila kada je povratak u pitanju i da su još na snazi diskriminatorski zakoni koje je usvojio hrvatski Sabor.
Budimir naglašava da izbjegli i prognani Srbi očekuju da za njihov progon i etničko čišćenje odgovaraju svi oni koje je pomenilo Tužilaštvo Haškog tribunala, a među njima je sigurno i Jure Radić čije su dokazane „zasluge“ što nije došlo do povratka Srba ni do normalizacije odnosa.
„Ako Hrvatska želi u članstvo EU onda mora prihvatiti odluke Haga i iznesene kvalifikacije kada je `Oluja` u pitanju i prestati sa mržnjom prema Srbima koji su hrvatski državljani, te omogućiti njihov nesmetan povratak“, konstatuje Budimir.
On očekuje da će Hrvatska, kada prođe ova euforija, prihvatiti i zahtjeve koji se nalaze u Peticiji izbjegličkih udruženja i otvoriti novu stranicu saradnje u regionu.
„Tek ako pravda bude zadovoljena, može se očekivati i srećnija budućnost na ovim našim prostorima“, zaključio je Budimir.