arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Prijeki sud Save Kovačevića: Porodicama žrtava zabranjivao da nose crninu

Na prostoru Trebinjske šume partizani su svoje „izmišljene neprijatelje“ ubijali i bacanjem u više kraških jama.… Ovi zločini bili su nastavak zločina – genocida koji su počinili Muslimani i Hrvati – ustaše nad pravoslavnim Srbima Trebinjskog sreza proljeća i ljeta 1941. godine. U oba slučaja žrtve su civili, često žene, djeca, starci i bolesne osobe. Ne pravi se razlika u godinama, ubijani su zajedno djeca i roditelji… „Pomiluj Svemoćni nevine što ginu…“ Ove početne riječi pjesme MOLITVA, velikog srpskog pjesnika Jovana Dučića, objavljene u Amerikanskom Srbobranu 17. septembra 1942. najbolje bi opisale stanje u kome se srpski narod Trebinja i Hercegovine našao 1941. i 1942. godine. U okupiranoj Otadžbini, nezaštićen,

Djeca u logoru u Sisku

Anđeli u paklu “NDH”: Stradanje dece u hrvatskim logorima tokom Drugog svetskog rata

Tokom četiri godine rata, od aprila 1941. do maja 1945. godine, više desetina hiljada Srbske i druge dece je stradalo širom NDH. Za 74.360 dece, popisanih imenom i prezimenom, a starosti od jednog dana do 14 godina, je utvrđeno da je stradalo na teritoriji koju je obuhvatala tadašnja Hrvatska država, kako navodi Dušan Bursać u svojoj knjizi „Anđeli u paklu“. Tokom drugog Svetskog rata, jedino mesto u svetu gde su postojali specijalni logori za uništavanje dece je bila Nezavisna Država Hrvatska. Ustaše su Srbsku decu klali, nabijali na bajonete, kuvali u kazanima, živu bacali u bunare, jame i pećine, gušili otrovima i sodom, uništavali glađu, žeđu i hladnoćom i na

Kad je Pag predan talijanskom okupatoru, logor je rasformiran, a većina logoraša pobijena – uvala Slana Foto: Davor Konjikušić

Slana, to je njeno ime

‘Novosti’ u paškoj uvali koja je bila dio šireg logorskoga kompleksa Jadovno – Slana – Metajna: Da je logor u kojem je za tri mjeseca 1941. ubijeno više od 8.000 ljudi još svojevrsni tabu, pokazalo je i lanjsko protjerivanje ekipe koja je o tome snimala dokumentarac. ‘Ljudi negiranjem žele zaštititi unuke, ali ne razumiju da će duhovi i dalje hodati među njima’ – kaže penzionisani profesor Dani Novak, čija su baka i tetka bile zatočene u Metajni Jesenska bura rastjerala je partijanere sa Zrća, kupače s plaža i turiste iz gradova. Ostrvom Pagom vlada zimski spokoj. Kamen upija sve zvukove i kroz tišinu hodamo kopnom prema uvali Slana ili uvali

Milica Tepić, Knešpolje, januar 1944.

Majka Knežopoljka, Milica Tepić

Simbol stradanja u Drugom svjetskom ratu Kozare i Potkozarja, kao i cijele Jugoslavije, svakako je fotografija Žorža Skrigina, načinjena na Kozari, januara 1944. godine. Na fotografiji se nalazi Kozarčanka, Knežopoljka, Milica Tepić sa sinom Brankom na leđima, i kćerkom Dragicom. Skrigin je slikovito opisao kako je nastala ova fotografija: „Januarsko zubato sunce diglo se dosta visoko kada smo dobili obavještenje da krenemo prema Knežopolju…Gostoprimivi Kozarčani htjeli su da nam olakšaju ovu ofanzivu, pa smo dobili čak i konje za jahanje…Zajedno sa nama kretao se i veliki zbjeg. Svi su oni bili natovareni stvarima potrebnim za duže vrijeme. I kada smo sišli u Knežpolje, vidio sam jednu ženu koja je išla

Simbol 27. marta: Slika rat preživala u podrumu

Na današnji dan pre 77 godina srpski narod ispisao istoriju, a jedna fotografija obišla svet. Motociklistu sa posadom snimio Milan Roglić. Dokument od istorijske važnosti   Postoje datumi u srpskoj istoriji koje narod „krsti“ kao sudbonosne, dane velikih iskušenja i odluka, često dramatičnih. Jedan od njih svakako je 27. mart. I u prošlosti i u savremenoj istoriji, na ovaj dan, srpski narod proživljavao je neke važne, čak i presudne promene. Usud ovog martovskog „broja“ u kalendaru, menjao je i tok istorije. Tek kada se pobroje sva „čuda“ koja su se desila baš 27. marta, upadljivo iskrsne njegova gotovo mistična snaga. Kako brojni istoričari tvrde, istoriju Jugoslavije i Srbije odredio je

Aleksandar Nećak: „Zaveštanje“ – film kao spomenik

Uobičajeno je da na spomenicima stoji tekst da su „tu stradali komunisti, antifašisti i rodoljubi od ruku okupatora i domaćih izdajnika“, a stradali su nevini ljudi i deca samo zato što su bili Srbi, Jevreji ili Romi. Ta jednostavna rečenica najbolje obezvređuje falsifikovanu istoriju. Zbog toga sam uveren da je film „Zaveštanje“ bio preko potreban. On je zapravo ta jednostavna rečenica, u filmu multiplicirana kroz kazivanja preživelih, rečenica koja ogoljuje ustaštvo i obesmišljava svaki pokušaj iskrivljivanja istorije Izvor: FB stranica filma „Zaveštanje“ Film „Zaveštanje“ (2017), u režiji Ivana Jovića, sa snimljenim svedočenjima onih koji su kao deca preživeli logore Nezavisne države Hrvatske, bio nam je preko potreban, jer samo sećanje nije

Foto: BN Televizija

Stari Brod – mesto velikog stradanja

Pre 77 godina, u kanjonu Drine kod Višegrada, u selima Miševići i Stari Brod, Crna legija Jure Francetića i Handžžar divizija su ubile oko 6.000 srpskog življa, izbeglog pred ustašama koje su pustošile istočnu Bosnu. O ovom se ćutalo decenijama, za zločine niko nije odgovarao, a tek je 2008.godine obeleženo mesto velikog stradanja u Starom Brodu. Zločin je zaboraviti zločin, poručuje skromno spomen obeležje i svedoče preživeli, koji su kao deca na ovoj obali, samo čudom izbegli smrt. „To se leševi izmešali, jedni kolju otud, jedni odvuda, ja među one mrtve padnem potrbuške i tako sam ti ostao“, kaže Risto Borovčanin iz Sokolca. Ljudi u zbegovima, prispeli od Sarajeva, Kladnja, Han

Spomenik u selu Strmenu, oskrnavljen 1995. godine (Fo­todokumentacija „Politike”)

„Četnici” kod Jasenovca

Saznanja o dešavanja u srpskim selima u blizini zloglasnog logora Ana Vila, majka četvoro dece i trudnica, našla se na skeli na reci Savi kojom su ustaše prevozile svoje žrtve u jasenovači logor. Oni su joj naredili da najpre baci jedno dete u reku. Dvoumila se. Možda će, ako baci jedno, ostalu decu sačuvati. Deca su zapomagala: „Mama, nemoj mene”, otimala su se iz naručja. Onda je naglo odlučila da ona skoči u vodu. Zločincima to nije bilo dosta nego su za njom bacili sve četvoro dece. Iz porodice Vila Drugi rat je preživeo samo njen suprug Dušan, a ukupno je stradalo osam članova. Događaj je zabeležio Nikola Turajlić koji

Jasenovac

ĐURĐEVDAN. Sarajevski „Đurđevdanski teferič“

Postoje oni koji ne veruju, oni koji se ne bore jer misle da ne mogu ništa da promene. Sa druge strane stoje oni puni vere oni za koje su problemi i prepreke samo deo života. Oni koji nikada ne odustaju, od njih se može uvek čuti da kako god je vreme sada na kraju ćemo pobediti. Naravno i jedni i drugi su u pravu biće im upravo onako kako veruju,kažu, misle i bore se. Svetosavci su uvek verovali, borili se i znali da će jednog dana za to biti i nagrađeni. Tako će i biti. Zlotvori su stavljali pred Srbe i nepremostive prepreke ali nikad nisu uspeli da izbrišu svetosavsku

Prebilovke na domaćinskom tečaju 1939

Mrtvima vječna slava, živi budite budni

Piše Vesna Kapor Dok Milanović ponovo vitla nad Prebilovcima, svet u Hercegovini međusobno će razmenjivati smokve i kajmak, med i krompir, šljive i grožđe, peći lozu i šljivu… i kako to obično i biva, nazdravljati i sahranjivati, zajedno, između svih naših „klanja i oranja“ Obucite bijele košulje. Ta rečenica dugo se protezala, potiho u Hercegovini, kao okidač, kao poenta, i kao vrhunski cinizam duge istorije komšijko-bratskih odnosa, posle Drugog rata. I niko baš, od onih koji su potiho čuvali sećanja nije zaboravljao ovu jezivu rečenicu da dometne u priču. Ovu nevinu, obećavajuću, svetlu rečenicu. Za Srbe, kako se ispostavilo, ukopnu. Tako su nove vlasti NDH države, uspostavljene odmah1941, pozivale svoje

Pozdrav iz Hrvatske

Na sramotu Kusićevog vijeća, donosimo 20 ustaških dokumenata potpisanih pozdravom ‘Za dom spremni!’ kojima su provođeni rasni zakoni i otpremani Jevreji, Srbi i Romi u smrt u koncentracionim logorima Pozdravom ‘Za dom spremni!’ završavale su brojne ustaške naredbe i drugi dokumenti NDH koji su se odnosili na provođenje fašističkih rasnih zakona i slanje Jevreja, Srba, Roma i komunista u smrt u koncentracionim logorima. Taj odvratni zločinački pozdrav iz Drugog svjetskog rata kao svoj slogan koristile su tokom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini paravojne jedinice HOS-a, koje je organizovala proustaška Hrvatska stranka prava Dobroslava Parage i Ante Đapića, otvorenih sljedbenika poglavnika Ante Pavelića. Usvajanjem ustaškog pozdrava te su paravojne jedinice, koje su se i nazivale

Stoja Karlica

„Šišali su nas do kože, krv je tekla“, sa 9 godina odvedena je u Jasenovac, njena sećanja na plač, dece, glad, strah, mrtve ne blede

Stoja Karlica, osamdesetčetvorogodišnja starica iz Novog Grada, mesta na samoj granici BiH i Hrvatske, nikada neće zaboraviti strahote koje je kao devojčica od devet godina preživela u ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac u Drugom svetskom ratu, gde su ljude ubijali i pre nego što su ušli u logorski kompleks. Ona je u izjavi Srni istakla da se zločini i sve ono što je doživela u jasenovačkom logoru ne mogu opisati rečima. Stoja, devojačko Rabat, rođena je 1933. godine u selu Pobrđe kod Kostajnice. Ofanzivu na Kozari 1942. godine dočekala je kao siroče sa još tri sestre i dva brata jer su im roditelji umrli pre ofanzive. Oni su sami pošli u

Mara Lalić, avgusta 1990. Foto: B. Simović

Od sudbine se ne može pobeći

Kao osmogodišnja devojčica mesec i po dana je provela u paklu jame u koju su ustaše na Ognjenu Mariju 1941. bacile 218 Srba iz sela sa ruba Livanjskog polja Na mesnom groblju u Banatskom Despotovcu, nakon dugog, 85-godišnjeg rvanja sa životom, večno je počinula Mara Lalić, udata Jurić, jedna od četrnaestoro velikomučenika preživelih u paklu jame Ravni Dolac na Dinari, u koju su ustaše na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941, bacile 218 Srba, uglavnom dece, devojaka i žena iz poddinarskih sela sa ruba Livanjskog polja, Gornjih i Donjih Rujana. I ona je, kao i njena starija, odavno već pokojna sestra Ljuba i još dvanaestoro njihovih rođaka i komšija (zanimljivo je

Kraj Korićke jame

Još kao mali čuo sam u pričama starijih kako negde na pola puta od Gackog ka Bileći postoji jedna jama koja svojim mračnim dubinama svedoči o prošlosti, i koja uklesana među stenama svedoči o jednom od najmonstruoznijih zločina. Prenosili su stariji glasove da je i ta jama tek jedan od deova mozaika koji pokazuje masovno istrebljenje Srba sa područja Hercegovine. Godine su prolazile i učeći istoriju zacrtao sam sebi cilj koja sva mesta moram obići. Jama o kojoj sam kao dečačić slušao bila je na vrhu liste prioriteta. Međutim i pored velike želje poseta toj jami mi je nekako stalno izmicala i gubila se u vrtlogu mojih misli. Sve do

Milorad Ćebić, Kapela na mestu zločina

Sakrili masakr 6.000 Srba zbog bratstva i jedinstva

Sećanje Milorada Ćebića, jednog od malobrojnih preživelih svedoka ustaškog pira u Starom Brodu u aprilu 1942.Zaklano i 72 Ćebićevih rođaka, najmlađi imao sedam dana. Devojke u samrtnom zagrljaju skakale sa stene Slika dugih devojačkih belih košulja koje se rascvetavaju u mutnozelenoj nabujaloj Drini kao cveće na vodenom grobu neprestano se vraća u sećanje Milorada Ćebića (83), jednog od retkih preživelih svedoka ustaškog zločina u Starom Brodu u aprilu 1942. godine. On i dalje čuje krike srpskog zbega u zamci između planine i reke koje je slušao kao desetogodišnjak. – Crna legija Jure Francetića je, prema nemačkim podacima, poklala 6.000 Srba, isključivo civila, a o tom zločinu se posle rata nije

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.