Ustaše u zločinačkom pohodu U prvoj baraci, okrenutoj prema zapadu, bila je zloglasna bolnica II – B, „Ljudolovka”. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Pošto bi stjerali ljude na klanicu i „očistili” selo, pojavili bi se po kućama ustaški „ekonomi” i „skladištari” i tada bi započela prava pljačka. Upadali bi u kuće i pretraživali škrinje i ormare tražeći dragocjenosti za sebe, kao „ličnu” zaradu. Starijim bi se ženama, koje su još ostale kod kuće, grozili da će im poklati odvedenu djecu, ako neće reći gdje je skriven novac. Istom tada vadili su i odnosili odijela, haljine i ostalo što

Logor je imao i kožaru Sate i sate ubija se i malo i veliko, ćutke, iza ugla, gluvo i nemo, da niko ne oseti, ne uspeju ni da viknu. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 27. novembra  2015. godine. U veterinarskoj ambulanti bolničar je bio naš stari drug, seljak Vrančić iz Čazme, kojega sam još prije poznavao, a dolazio je nekoć i mojoj kući. On je trebao biti strijeljan, ali je ostavljen kao jedini veterinarski bolničar sve do konačne likvidacije Jasenovačkog logora, kad je i on bio likvidiran. Drug dr Ivo Dražančić, kao jablan visoki Dubrovčanin, obavljao je veterinarsku dužnost živeći zajedno s

Zatočenici u Lančari Komora za usmrćivanje otrovnim gasom i krematorijum nalazili su se u Gradini, u kući Puđe Milana, koja je imala nekoliko kratkih, dobro kamufliranih dimnjaka Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 25. novembra  2015. godine. Ničiporenko je bio uvjeren da će ostati u životu jer su ustaše poludjele za duhanskim kutijama i urezanim ornamentima u obliku „U” s njihovim imenima, poglavnikovim likom itd. Njegova je radionica radila dan i noć. On je izrađivao i čitave servise, a jedan je takav servis Ustaška radna služba svečano predala poglavniku. Njegovi su se radovi pokazivali u Zagrebu, s namjerom da se vidi kako zatočenici

Smrtnost zatočenika Ciglane bila je velika Glavni cilj logora bilo je masovno ubijanje ljudi. Ubijanje je samo trebalo da se, po mogućnosti, što bolje maskira. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 23. novembra  2015. godine. Jasenovački koncentracioni logor bio je organiziran po planu, koji su razradili nacisti za sve logore u porobljenoj Evropi još prije rata. Čitava su organizacija toga logora, način i tehnika istrebljivanja sasvim isti kao i u drugim njemačkim logorima smrti u Poljskoj, Ukrajini, Srbiji, Zapadnoj Evropi i u samoj Njemačkoj. Način i plan predali su na izvršenje ustašama, koje je kontrolirao mjesni Gestapo u samom selu Jasenovcu i SD (Sicher

Danijel Ozmo: Opljačkano seno ubijenih seljaka Isto toliko volim srpski narod kao i hrvatski. Nisam nikad pravio razlike. Mati mi je s mlekom ulivala ljubav prema srpskom i ruskom narodu. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 23. novembra  2015. godine. Dr je Špicer pitao: -Ima li bolesnih, mi smo doktori, došli smo da bolesne pregledamo i lijekove damo. Jesu li vam djeca zdrava? Šutjeli su i gledali na nas kao na izazivače, koji ih napastvuju. -Da, ovo je dijete bolesno! Zašto ne kažeš, ženska glavo? – opet će dr Špicer zapitati i htjede dijete uzeti za ruku, da mu vidi puls. Жena naglo

Ustaše su opkolile srpsko selo Crkveni Bok, uzele kola i natovarile ih žitom, haljinama, poterale stoku, upregle konje i poterale sav narod u Jasenovac Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Stigla je kolona kola i ustaše narediše da ih tovare sve redom, i žive i mrtve. Tako natovarena kola izgledala su užasno. Ispod golih mrtvaca živi su ljudi stenjali i upinjali se da se oslobode. Bili su bacani bez reda, i mrtvaci i živi. Mrtvi su sjedili ili ležali na živima, a neki su živi sjedili na mrtvima i na živima ispod sebe. Kola su bila brzo napunjena, i

Sib – Partizansko groblje Pomrlo sve, a ostalo se pri koncu smiruje. Niko više vode i ne traži, jer se samo vara, vode ne daju, hoće da pocrkamo, svedočioje Pero Vukić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 21. novembra  2015. godine. Pero Vukić pričao je o vožnji vlakom od Zemuna do Jasenovca: – Vlak stade. Čusmo u drugom vagonu jauk, vriska i lupanje o vagon. Počesmo i mi lupati. Kadli neko na našem jeziku, ali nekako po bosanski, vikne: „Ne lupajte, životinje, jer ako otvorimo, sve ćemo vas poklati!” Malo se narod k’o utiša, ali opet poče da lupa i viče: „Vode, vode!”

Pogled na logor sa Gradine Naroda mnogo, oko šest hiljada, a malo vagona. Strpaše nas, svi smo stajali, uprli jedan u drugog, disali, kašljali jedan drugom u lice, pričao je Pero Vukić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. novembra  2015. godine. Ljudi su zanijemili, zijevali su kao riba kad ju baciš na suho, jabučne su im kosti na licu iskočile, a ispod njih rupa utonula duboko u obraz, pa opet donja vilica reljefno se ispriječila, brada strši oštro, sljepoočice upale, čelo strši, iznad dubokih rupa, iz kojih se crne očne jabučice. Ljudi su prije umirali, ali ne tako strašno mršavi, osim u

Kuća Pere Vukića „Kuća sablasti“ Svuda ista slika: mrtvi već pri otvaranju vrata ispadaju iz vagona, a živi dižu suve, koščate blede ruke, zevaju, miču ustima, izbuljivši oči Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. novembra  2015. godine. Osjetih da mi se otraga neko približuje. Pogledam Paju, on mi klima na tog i kao da veli: „Šuti, ne razgovaraj!” Okrenuh se i spazih Matkovića i Ljubu Miloša. -Je li, doktore, šta bi trebalo najbrže, da se ovi ljudi brzo oporave, mislim, koja hrana, da se pridignu? Spazih, kako je Pajo pritrčao bliže k nama, tobože da previja, a u stvari da intervenira, ako

Pet dana nas po ovoj žegi voze u plombiranim vagonima, bez vode i bez hrane,jedva je izgovorio čovek Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 18. novembra  2015. godine. Nismo imali vremena za razgovor, a u stvari smo već munjevito skovali plan za bijeg, misleći da idemo na bojište, ali smo se grdno prevarili. Pred barakom se već poredalo deset liječnika u bijelim mantilima. – Brže, vi tamo, brže – dovikuje fra Sotona Majstorović-Filipović. On zove sve, mene uopće „ne vidi”, jer me mrzi, i traži zgodu da me likvidira. Znam dobro, što smišlja fra Sotona. Prođosmo kroz logor. Pred izlazom iz stražarnice ustaški

Naše muke će ostati večno i lutati svetom kao orkan, koji se nikad smiriti neće, dok se zločinci ne kazne Prva misa fra Tomislava Filipovića-Majstorovića (fra Sotone), kasnijeg najokrutnijeg koljača. Desno je fra Zvonko Lipovac, takođe ustaški koljač Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Duge minute šutnje su prolazile. Užasne minute. Sakrio sam lice rukama i počelo mi je nešto šaptati. „Svake sekunde, svake desetine sekunde jaukne smrtno ranjeno dijete, majka, i ona majka što pod srcem nosi čedo svoje. Svake sekunde vrisne smrtno ranjen mladić, starac. Svake sekunde prsnu desetine lubanja, sijevaju sjekire, noževi, bradve. Svake sekunde prskaju mozgovi

„Staza smrti” – preko Save je Gradina, a desno kuća Pere Vukića Ne upotrebljavaju vatreno oružje da se ne bi čulo. U tome su fašisti našli veću prednost za skrivanje strahovitih masovnih zločina Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. novembra 2015. godine. Ustaše su govorile seljacima: – Idete na zapis u kancelariju, dezinficirati se, okupati, na onda u selo. Eno, vidite tamo preko, a odande ćemo vas raseliti no Slavoniji. Preko Save je carevala grobna tišina i zaista su se vidjele kuće. Netko je udarao šakom no daščanoj pregradi. Prelazite! Što prije ovamo! Požurite! Znamo što to znači. Osjetismo neposrednu opasnost. Odmah

Ne možemo se oteti užasnom osećaju našeg strašnog poraza u Jasenovcu. Saterani iza žice, gledamo pokolj svog naroda i ne možemo mu pomoći Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. novembra 2015. godine. Iznad mog boksa „bubnjanje”. Kao u Africi i mi se ovdje sporazumijevamo „bubnjarskim” znakovima. Zovu me opet hitno u „Ljudolovku”. Već sam se zgurio, jedva hodam, ali kad bi ustaše znale, koliko je u meni izlivene žuči od mržnje, živa bi me pekle. Čini mi se da me još samo ta mržnja održava u životu i da me pokreće. „Da mi je samo dočekati i vidjeti obješene razbojnike!” Jami, bolan,