arrow up
Slobodanka Tanović

Pridvoračka žrtva Boško Šakota i stravično stradanje jednog porodičnog stabla

O sudbini 13 Srba, koje su u noći između 23. i 24. juna 1941. ustaše mučki ubile na Pridvoračkoj jami kod Trebinja, ćutalo se više od 70 godina. „Moja Hercegovina“ pokrenula je pitanje njihove neobilježene zajedničke grobnice u trebinjskom groblju u Podgljivlju, u kojoj još uvijek leže posmrtni ostaci nekih od njih, a sada vam donosi feljton o pridvoračkim žrtvama, kako njihovo stradanje i životi ne bi nezasluženo pali u zaborav. Tema naše prve priče je Boško Šakota (1896-1941.), porijeklom iz sela Kozice kod Stoca, koji je od 1930. godine radio kao komandir Gradske policije u Trebinju. Njegov otac Jovo(1845-1906.) nije dočekao Drugi svjetski rat, dok majka Stoja (djevojački Glibo,

Sjećanje na zločin u hercegovačkom selu Korita, početkom juna 1941.

Kod Korićke jame u selu Korita, opština Bileća, u koju su ustaše – muslimani iz Fazlagića Kule pod vođstvom ustaškog povjerenika Hermana Togonala i gatačkog hodže Muharema Glavinića, mučki ubile i bacili u jamu više od 130 Srba mještana ovog i okolnih sela, svake godine početkom juna mjeseca, služi se pomen i obilježava godišnjica od ovog strašnog zločina. Zločin u Koritima dogodio se u noći između 4. i 5. juna 1941. godine, a kosti korićkih stradalnika izvađane su 1953. godine, kada je na osnovu 180 pronađenih lobanja ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći. Najstarija žrtva te strašne noći bio je osamdesetogodišnji Jevto Svorcan, dok je najmlađi bio

Ratko Dmitrović

Zaboravljena zadarska „Kristalna noć”

Ovih dana u centru Zadra možete naići na poruku Srbima koja podseća na daleku prošlost toga grada, na jednog čoveka koji je u Zadru udario temelje mržnje prema pravoslavlju, ali i na događaj od pre samo dvadesetpet godina koji je bio repriza nacističkog divljanja desetog novembra 1938. godine Napomena: Prilog je objavljen 2011. godine. Postoji u Hrvatskoj nekoliko mesta gde Srbi žive od dobre volje većinskog stanovništva. Ako nisu ljuti na nekoga kod kuće, na Haški tribunal, na Engleze koji Hrvatsku – Zagreb je u to ubeđen – koče na putu u EU, Hrvati će pronaći drugu zanimaciju, ali u slučaju i najmanjeg zatezanja nacionalnih žica, diranja u „svetu hrvatsku stvar“ (ima ih

krst-pomen.jpg

Istina skrivana u trnju 62 godine

Potomci onih koji su, ovdje na ovome mjestu, 27. aprila 1942. godine, pobijeni pa zapaljeni ili čak živi zapaljeni, okupljaju se svake godine da pomenu nevine žrtve ustaškog zločina. Tako je bilo i 2014. godine. Zapaljene su svijeće, položeni su vijenci, popijena je po rakija-dvije za dušu stradalih. Potomci nevinih i potomci potomaka nevinih žrtava, prisutni đaci, imali su priliku da čuju šta se to tačno ovdje dogodilo prije 72 godine; lekciju koju u udžbenicima istorije, nažalost, nisu imali prilike pročitati. Jer nikad nije ni napisana. Oni koji su pažljivo slušali mogli su čuti i da vlasti više od pola vijeka nisu dozvoljavale da se ovaj zločin pominje, a kamo

zagreb-slike-17.jpg

Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNJICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA, APRILA 1945. GODINE

Postavka Jasenovca na Cvjetnom trgu u Zagrebu u režiji SNV – događanje se vezuje za datum proboja jasenovačkih logoraša aprila, 1945.godine. Ne mogu da shvatim, a vjerujem da me autori, organizatori i pokrovitelji tih događanja ne bi mogli uvjeriti u potrebu, da se nekakva proizvoljna i nekritička improvizacija logora Jasenovac postavlja van Jasenovca. Ne radi se ovdje o prezentaciji dokumenata pravne regulative NDH, o osnivanju, funkcionisanju i po njima o svrsi postojanja i djelovanja toga logora. Napomena: Ovaj prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb , aprila mjeseca 2012. godine Ne radi se o prikazu – izložbi koljačkih noževa, maljeva, željeznih šipki, macola kojima su službene „postrojbe NDH“ kroz

Gospava Cijetić, udata Bošković, zvana Prndža: "Da prostiš, ja sam bila u drugom stanju kad me bacilo u jamu..."

Prndža

I ovaj zapis datira iz ljeta 1990. godine. Жivot joj je ponajviše prošao u samotinji i čamotinji. Sad samuje u Čaprazlijama. Suva kao grana i laka kao perce, a još se ne povija pod bremenom od sedamdeset i pet godina. Жivi od dolaska do dolaska sina kojeg je život odavde ispod Drine odveo i udaljio. Krivo joj što unuka ne može češće viđati, ali se ne žali — navikla na patnju i odricanje. Dok govori, stalno je zagledana nekud u daljinu, dolje niz Livanjsko polje, niz samo njoj znane i vidljive drumove niz koje su toliki njeni, dragi i bliski, nepovratno otišli i nestali u krvavim tminama i životnim magluštinama:

MARKO – MARKICA BOŠKOVIĆ

Osveta Marka Boškovića

Ono što ustaškim pokoljima u livanjskom kraju daje posebnu težinu i tragičnost jeste činjenica da je među žrtvama bilo ponajviše djece. Mnoge porodice su zatrvene do posljednjeg izdanka, a u onima u kojima je neko od roditelja i uspio nekim čudom da se spasi, obično se vraćao u prazan dom. Svi oni koji su poslije svega ipak smogli snage da iznova založe ugašena ognjišta, da iznova sviju porodična gnijezda, obično su, iz velike tuge i želje da izgubljenoj djeci barem ime ne pogine, a možda i iz nekog očajničkog prkosa i inata, spominjali i ponavljali imena poginulih. Tako su djeca koja su se kasnije rađala po pravilu dobijala imena onih

Drska i sramna revizija istorije

„U HRVATSKOJ DRЖAVI 1941-1945. NIJE IZVRŠEN GENOCID NAD SRBIMA“ Ovoj apsurdnoj tvrdnji nastoji da pribavi „legitimitet“ disertacija nemačkog istoričara Aleksandera Korba, nagrađena najvišom ocenom na berlinskom Univerzitetu „Humbolt“ Mladi nemački istoričar Aleksander Korb je na berlinskom Univerzitetu „Humbolt“ uspešno odbranio svoju doktorsku tezu pod naslovom: „U senci svetskog rata. Masivno nasilje ustaša nad Srbima, Jevrejima i Romima“ i dobio najvišu ocenu summa cum laude.  Profesor Baberovski piše u obrazloženju svog predloga najviše ocene, pored ostalog čak i: „Korbova disertacija je jedan izvanredan prilog istraživanju genocida i nasilja. Niko više neće moći da ubuduće piše o ovoj temi na do sada uobičajeni način.“ Šta je to, što je revolucionarno novo u Korbovom

DUŠAN NINKOVIĆ: prošao kroz pakao jame Bikuše

Puče kundak a ne kičma

Već sutradan, nakon prvih ustaničkih pušaka ispaljenih 27. jula 1941. godine u Crnom Lugu, iz Livna se uputila ustaška kaznena ekspedicija da nauči pameti drznike koji ne haju za silu i oružje Nezavisne države Hrvatske, koji ne zarezuju poglavnikove naredbe o vraćanju oružja i vojne opreme. Ustanici su se nadali odmazdi i ustašama pripremili lijep doček. Nakon višesatne borbe ustanici su zaplijenili jedan autobus kojim su se ustaše dovezle, a bez limuzine je ostao i logornik Urumović koji ih je predvodio. Sa više ranjenih i bez desetak koji su zauvijek ostali na bojnom polju kaznena ekspedicija je pobjegla natrag put Čelebića i Livna, čvrsto riješena da odmah pristupi ostvarenju paklenog

deca-iz-jasenovca.jpg

Ustaški zločini po svedočenjima njihovih saveznika

O Lazi M. Kostiću Lazo M. Kostić jedan je od najznačajnijih Srba dvadesetog veka. Čuveni pravnik, rodom iz srbske Boke, posle Drugog svetskog rata našao se u emigraciji, gde je, služeći se uglavnom najuverljivijim stranim izvorima, pokazao i dokazao istinu o svom narodu. (Njegova Sabrana dela nisu se, na žalost, pojavila u izdanju Srbske akademije nauka i umetnosti, koja je donedavno patila od recidiva titoizma, a danas, osim časnih izuzetaka, od sklerotičnog autizma i nemešanja u sudbinu svog naroda. ,Objavila ih je Srpska radikalna stranka 2000. godine). Kostić je svoja dela u emigraciji štampao uglavnom o svom ruhu i kruhu, i uz pomoć svesnih Srba – pojedinaca, i ostavio nam

Tarčin

Srpski zatočenik logora „Silos”: Molio sam da me ubiju

Slavko Jovičić Slavuj, jedan je od srpskih zatočenika sa najviše dana u logoru: “Silos” je bio laboratorija za testiranje ljudske izdržljivosti. Logor “Silos” u Tarčinu kod Sarajeva zatvoren je 27. januara 1996. godine. Tog 19. januara 1996. godine Slavko Jovičić Slavuj, razmenjen je zajedno sa drugim zatvorenicima zloglasnog sarajevskog logora “Silos”. Posle 1.334 dana provedena u sarajevskim logorima, popularni Slavuj je ugledao slobodu. Psihički i fizički slomljen, sa 40 kilograma manje nego kad je uhapšen i zatvoren, Slavko se našao na slobodi. Logor “Silos” u Tarčinu kod Sarajeva zatvoren je na današnji dan 1996. godine. Iako je prošao golgotu sarajevskih logora, ostao je da živi u Sarajevu. U politiku je

Zaboravljeni srpski mauzolej: Jindrihovice

Za ostrvo Vido i vojničko groblje na Zejtinliku gde su sahranjeni srpski ratnici svi su čuli, ali za Jindrihovice malo ko zna. U šumi nadomak ovog mesta koje se nalazi na samoj granici Češke i Nemačke počiva 7.100 srpskih vojnika, oficira i civila.  …Postali ste strašno nezahvalni. Tako vaš glavni grad, Beograd, nekada grad mučenik, ni dan – danas, deset godina nakon oslobodilačkog rata, nema ni najmanji krst, ni najmanji kamen koji bi čuvao sećanje na žrtvu onih koji su vas oslobodili. Mnogi među vama su veoma bogati i nemilice troše da bi se istakli i iz zabave, ali kad valja pokazati zahvalnost prema onima koji su se žrtvovali, ništa

Istina o Jasenovcu – Ratko Dmitrović

Govor Ratka Dmitrovića na tribini, ”JASENOVAC-prećutani genocid” u organizaciji Pokreta Srpske Dveri u Čačku, 11. marta 2013. godine. Ratko Dmitrović, prvoklasni poznavalac srpsko-hrvatskih odnosa, njihove svakodnevnice, hrvatskog života, hrvatske kulture, novinar i kolimnista „Pečata‟, rođen u blizini Jasenovca. Govorio je o stradanju srpskog naroda, fenomenu ustaškog ubijanja, o pojavi Srba konvertita, njihovom učešću u zverskim ubijanjima pravoslavne braće kao načinu uklanjanja svedoka sramote odricanja verskog i nacionalnog identiteta; o tome kakva je hrvatska država i zašto je takva, ali i da Srbi ne stvaraju iluzije o bratskim odnosim sa onima koji im nikada nisu bili prijatelji. Po njemu, Jasenovac je najzloglasniji logor u svetu, jer niko nikad nije ubijao svoje protivnike

PRNJAVOR: Pokolj Srba kod gradskog groblja-grobnica “Radulovac 1941”

4. decembra 2019. godine navršava se 78 godina od stradanja Srba u masovnoj grobnici “Radulovac 1941.” pored prnjavorskog gradskog groblja. Piše: Bojan Milijašević, SOZ Prnjavor 4. decembra 1941. godine oko podneva, oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana u selu Lišnji, tačnije na imanju Nikole Čornog, hvataju veći broj Srba koji su se tu zatekli jer su to jutro došli cijede ulje iz sjemenki upravo kod Čornog. Srbi nisu slutili nikakvu opasnost. Zarobljenike tada sprovode do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti. Nakon kraćeg razgovora

Holokaust, zločin urezan u gene

Najnovija naučna studija otkrila je da se trauma žrtava Holokausta epigenetskim naleđem prenela na naredne generacije Piše: Sanja Zrnić Holokaust, najstrašniji zločin protiv čovečnosti savremenog doba, ostavio je večni ožiljak u istoriji jevrejskog naroda. Жrtve koncentracionih logora koje su preživele Drugi svetski rat usmeno su prenosile svedočenja o traumama urezanim duboko u pamćenje, ali prema novom naučnom istraživanju – one su urezane i u gene. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8 . oktobra 2015. godine. Rejčel Jehuda, jedna od vodećih naučnica u oblasti posttraumatskog stresa, sa svojim timom iz njujorške bolnice Maunt Sajnai sprovela je istraživanje na trideset dvoje Jevreja koji su u koncentracionim

NAJNOVIJE VIJESTI

Zavet i ispovest

Uzrastanje bez zaveta, mora stvoriti slabe, perverzne i koristoljubive ljude. Narcise i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.