arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Podijelite vijest:

AMNEZIJA SUDBINE JEDNOG NARODA ILI ZAŠTO ZABORAVLjAMO

Nisam sreo – a srećem ih svakodnevno jer su moj narod, moji, braća – Krajišnika koji je u negativnom pomenuo Srbiju. Međutim skoro svako od njih u negativnom pominje tadašnju političku vrhušku sa SDB kao produženom batinom iste.

Nemanja Zivlak; FOTO: Fejsbuk stranica autora

Piše: Nemanja Zivlak

Baba Mara: „Ako o nekoj temi ne znaš dovoljno, ako nisi upućen ili nisi siguran –pitaj i slušaj! Nije sramota ne znati, sramota je ne pitati, srećo!“

Nisam slučajno za uvod u ovu kolumnu iskoristio savjet žene koja me je svojom mudrošću vaspitala za budući život. A evo i zašto sam ga iskoristio kao uvod.

Naime, o seriji „Tvrđava“ koja je ovih dana izazvala buru emocija čuli smo i čujemo stavove i mišljenja ljudi koji sa događajima i nemaju baš mnogo dodira, ali imaju stav. Nikakav ekskluzivitet o tome ne nosim kao Krajišnik, naprotiv, volio bih da se dešavanja iz serije nisu desila nikada i nikome i to zaista mislim, a kamoli mom narodu, mojim zemljacima, braći, roditeljima, meni lično!

Ne dozvoli, Svevišnji, nikad više i nikome!

A sad da se vratimo na bit! In medias res – rekli bi Latini. Na prvim višestranačkim izborima i Hrvatskoj pobjedu je odnijela HDZ i njen predstavnik Franjo Tuđman. Nakon tih izbora dolazimo do Božićnog ustava kojim se Srbi proglašeni nacionalnom manjinom. Počinju prva ubistva i progoni Srba. Slike vjerno dočaravaju 1941. godinu i zvjerstva ustaša. Zbog osjećaja egzistencijalne ugroženosti, slika koje su prijetile da vaskrsnu 1941. godinu i podivljalog ustaštva, Srbi odlučuju da ovaj put živote brane oružjem.

I to su uzroci i povodi rata u Hrvatskoj. Nema tu velikih nepoznanica.

Međutim, postoje nepoznanice o tamnoj strani rata. Strani rata koja je nedovoljno osvjetljena i koja se po prvi put pominje i prikazuje. A to je učešće SDB i njena uloga u tim događajima. Da se razumijemo, politički Beograd 1990. godine bio je sve samo ne srpski „Pijemont“. Čistom inercijom ljudskih emocija Srbi iz ostatka Jugoslavije su u tom Beogradu vidjeli svog volšebnog zaštitnika. Ostaci komunističke partije i ostale klike su razmišljali šta i kako da rade i eventualno da u raspadu zemlje što bolje i bezbolnije prođu a o brizi za sunarodnike s tim ljudima nije bilo riječi.

Lik kojeg tumači Ljubomir Bandović savršeno je donio i prikazao ono što se zaista desilo. Ali ja imam jedno drugo pitanje. Ako su već znali – a nije moguće da nisu – da su Srbi iz zaleđa Jadranskog mora osuđeni od velikih sila da od istog moraju biti odbačeni, zašto onda nisu inicirali refrendum? Samo jedno jedino pitanje! Da li želite ostati kao nacionalna manjina i živjeti u Hrvatskoj ili svojevoljno preseliti u Srbiju ili već gdje želite? Bilo bi to humano!

To se na kraju, ali uz ogromne žrtve i nimalo humano i desilo. Zašto su ohrabrivali lokalne šerife da će sva Hrvatska nestati kad je svima bilo jasno da je tako nešto nemoguće? Zašto je međunarodna saradnja, čitaj ratno profiterstvo, poprimala obrise čiste međunarodne trgovine u vrijeme kada su kupac i prodavac načelno dvije zaraćene strane? Zašto su ljudi sa margine društva dobili šansu da predvode jedan narod, a jednom intelektualcu ko što je doktor Jovan Rašković nije bilo dozvoljeno da napravi dogovor sa političkom elitom tadašnje Hrvatske ali i međunarodnom zajednicom?

Dogovor koji bi riješio srpsko pitanje u Hrvatskoj bez rata i žrtava, pa i po cijenu da živimo u toj i takvoj državi. Kakav – takav, ali samo da ne gubimo glave uzalud. Zašto, zašto, zašto…

Hiljadu pitanja!

Ali na sva ta pitanja ima jedan univerzalan odgovor. Nisam sreo – a srećem ih svakodnevno jer su moj narod, moji, braća – Krajišnika koji je u negativnom pomenuo Srbiju. Međutim skoro svako od njih u negativnom pominje tadašnju političku vrhušku sa SDB kao produženom batinom iste.

I ova kolumna nije upućena protiv Srba i Srbije, naprotiv ovo je obračun sa ostacima rigidnog sistema koji nije shvatio da je jedna država propala i da joj povratka nema, te je na grob te države sasvim svjesno žrtvovao dio naroda kome nominalno pripada ali ideološki smo bili dva svijeta. Na našu veliku žalost, mislim na Srbe s obje strane Drine, ostaci tog sistema su živi i danas i kao što vidimo njihova ideja je još uvijek živa. No, kako god bilo Srbija će Krajišnicima biti majka i tu nema dvojbe!

Politička elita koja – kao svojevremno dahije – vedri i oblači u Beogradu ponekad je srpska a ponekad ne, zavisi kako se prohtije strancima, prije svega Englezima, Amerikancima a i našim vjekovnim „partnerima“ Švabama.

Dodaću i ovo, ako su političke elite sve to unaprijed znale, a prosto je nemoguće da nisu, onda jedna jedina riječ opisuje sve te događaje – izdaja! I to ne izdaja od strane Srbije, ne izdaja od strane naroda koji je istovjetno bio napaćen i izmučen nestašicom i sankcijama, nego izdaja od strane ljudi koji su na mjesto petokrake stavili dvoglavog orla i time se odjenuli patriotizmom i napravili čudesan štit. Štit koji ih štiti od bilo koje kritike, jer bilo ko ko se osmjeli da napadne njih ispod štita je automatski označen kao protivnik srpstva.

Ali, prevarili ste se, gospodo! Ova kolumna upravo to radi, skida kape, jer u vrijeme koje pamtim po mrtvačkim sanducima i kukanju matera, vi ste – posredno – ratnim profiterstvom i saradnjom sa dušmanima skidali glave. Srpske glave!


Od istog autora:

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

Nemanja Zivlak: Tužna poema

Nemanja Zivlak: Popadija

Nemanja Zivlak: Metastazirani autizam elita


Vezane vijesti:

NAJNOVIJE VIJESTI

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja Uvod

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora i

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu knjigu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​