Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Parastosu, u organizaciji Udruženja porodica nestalih i poginulih „Suza“, prisustvovali su izbjegli Srbi iz Hrvatske, te predstavnici udruženja porodica žrtava, koji su došli da se pomole za duše nevino ubijenih u hrvatskoj akciji „Bljesak“.
Predsjednik Upravnog odbora Srpske koordinacije porodica nestalih lica Dragan Pjevač rekao je Srni da je među ubijenim i 57 žena i devetoro djece, ali da pravde za srpske žrtve do današnjeg dana nema jer niko nije osuđen za te zločine.
„Hrvatska danas slavi. Šta slavi? Slavi protjerivanje 15.000 stanovnika srpske nacionalnosti, slavi ubistvo 22 civila u selu Medarje od kojih devet žrtava porodice Luković, od toga troje male djece, slavi ubistvo 20 civila u selu Paklenica“, rekao je Pjevač.
On je istakao da Hrvatska slavi ono što slaviti ne treba, jer pokazalo se, 24 godine nakon rata, da protjerani Srbi do danas nisu dobili pravdu, a tamo gdje je trebalo moliti ljude da ostanu, Hrvati su protjerali, što nema veze sa zdravim razumom.
Pjevač je rekao da iz Hrvatske ljudi i danas bježe, te dodao da je njegov brat za protekle vaskršnje praznike bio u Hrvatskoj i kaže da Srbi nikada kao sada nisu bili součeniji sa ponižavanjem na svakom mjestu.
Podsjetivši da je Hrvatska 2000. godine donijela deklaraciju o domovinskom ratu, gdje je navela da je to bio pravedan, oslobodilački rat, legitiman i odbrambeni, Pjevač je istakao da činjenice, ipak, govore drugačije.
„Ova takozvana oslobilačka akcija pod nazivom `Bljesak` je samo bila uvod u akciju `Oluja`, gdje je definitivno, po njihovom /hrvatskom/ mišljenju, riješeno srpsko pitanje protjerivanjem Srba“, dodao je Pjevač.
Dušanka Kojić, koja je izbjegla iz Okučana, rekla je da sa sobom iz Hrvatske, 1. maja 1995. godine, nosi strašna sjećanja, jer joj je poginuo muž, a ona je 2. maja sa djecom izbjegla prvo u BiH, a potom u Srbiju.
Ona je rekla da su se sirene oglasile ujutro u 5.00 časova, ali da se niko nije nadao da će biti tako strašno.
Kojićeva je dodala da je osjetila potrebu da napusti svoje ognjište jer je vidjela da Srbi nisu bili poželjni i zbog toga nisu mogli da ostanu da žive u Okučanima.
Ona je rekla da Srbi ni sada nisu poželjni u Okučanima i da je odnos sve gori, a Srbima sve teže, te da nikada nisu dobili poziv od hrvatskih vlasti da se vrate.
Prvog maja 1995. godine, za samo 36 časova, hrvatske vojne, paravojne i policijske snage, pod rukovodstvom Franje Tuđmana, protjerale su 15.000 Srba. Tada su ubijena ili nestala 283 lica.
U vrijeme napada, područje zapadne Slavonije bilo je u sastavu Republike Srpske Krajine i pod zaštitom snaga UN.
Generale hrvatske vojske Antu Gotovinu i Mladena Markača haški sud je prvo proglasio krivim za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio da tokom i nakon operacija „Oluja“ i „Bljesak“ prisilno i trajno ukloni srpsko stanovništvo iz Krajine, da bi drugostepenom presudom bili oslobođeni svake odgovornosti za počinjene zločine.
