Zločin i kazna banjalučkog stožernika (5): Britanci izručuju Viktora Gutića

Dana 20. decembra 1945. godine u beogradskim dnevnim novinama „Borba“ i „Politika“ objavljena su saopštenja Državne komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (DK) kojima se jugoslovenska javnost obavještavala kako „ustaški dželat dr Viktor Gutić slobodno se šeta po Veneciji“. Uz ilustraciju sa već pomenutom fotografijom, čitaoci su mogli saznati sljedeće:

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 6.novembra 2017. godine.

„Komisija je utvrdila, da se Dr. Viktor Gutić nalazi u Italiji. Za to postoje nepobitni dokazi, pa čak i fotografija, na kojoj se vidi Gutić kako kao turista hrani golubove na Markovom trgu u Veneciji. Ipak do sada Gutić još nije predan našim vlastima. Naši narodi očekuju i s pravom zahtevaju, da se ovaj krvnik preda našem narodnom sudu, jer su Saveznici istakli načelo da ratni zločinci treba da budu izručeni onim zemljama u kojima su vršili svoje ratne zločine.“

Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva u Beogradu reagovala je protestnom notom upućenom Ministarstvu inostranih poslova (MIP) 15. januara 1946. godine, kojom se izražavalo nezadovoljstvo zbog saopštenja DK. Jugoslovenska diplomatska služba je, sa svoje strane, prekorila DK zbog takvog pisanja.

Ipak, MIP je u istom navratu tražio informaciju od Ambasade u Londonu, kada je i pod kojim brojem zatraženo izručenje Gutića, na šta je ambasador Leontić odgovorio da je izručenje od britanskog Forin ofisa (Foreign Office) traženo 3. januara tekuće godine.

Ubrzo zatim, dana 25. januara, DK je odgovorila na protest MIP-a, pri čemu je rečeno da britansku notu smatraju neosnovanom. DK, kaže se u obrazloženju, nema svoje delegacije u Italiji, jer joj i dalje nije odobren rad, pa je primorana da se oslanja na informacije iz privatnih kanala. Kroz jedan kanal su bili obaviješteni da se Gutić nalazi u zatvoru u Tarantu. Putem drugog su dobili fotografiju Gutića kao slobodnog čovjeka u Veneciji. Kako se stvar sa izručenjem nije pomjerila sa mrtve tačke, „to je dalo potvrdu drugoj vijesti“.

Iako je drugi zaključak bio potpuno spekulativan, DK se opravdano žalila na činjenicu da pri savezničkim misijama u Italiji, za razliku od istih u Njemačkoj i Austriji kao i kod Komiteta Ujedinjenih nacija u Londonu, ona nema svoje delegate. Za posljedicu, smatrali su, iz Italije nije izručen niti jedan domaći ili strani ratni zločinac. Ostaje da se nagađa da li je postupak DK ubrzao čitavu stvar, ali je očigledno da je odjek vijesti bio takav da je priča o Gutiću na slobodi u Veneciji ponovljena čak i u potonjoj optužnici.

U svakom slučaju, Foreign Office je 28. januara izvijestio Ambasadu u Londonu da se Vlada Ujedinjenog Kraljevstva saglasila sa izručenjem i da su date potrebne instrukcije vojnim vlastima u Italiji. Uzgred rečeno, postupak nije mogao obuhvatiti Vilka Butorca, jer je isti još u Veneciji uspio pobjeći iz pritvora, gdje je navodno podmitio stražare. DK je svakako nastavila sa istragama i u dva navrata – 5. marta 1946. i 14. aprila 1947 – oglasila Butorca za ratnog zločinca, pri čemu je utvrđena njegova odgovornost za niz nedjela, uključujući pljačku srpske i jevrejske imovine preko Hipotekarne banke, svojeručna ubistva u Jasenovcu, te sudska ubistva preko 90 Srba u Doboju putem prijekog suda. Butorac je trajno umakao kazni tako što je emigrirao u Argentinu.

Dan 11. februar 1946. na više mjesta se spominje kao datum kada je Viktor Gutić prebačen u Jugoslaviju. Datum bi trebalo uzeti s rezervom, jer je Smodlaka i krajem februara vodio prepisku sa izvjesnim brigadirom Karom u vezi sa Gutićevim izručenjem. Štaviše, sporno je nekoliko datuma koji se odnose na Gutićevu sudbinu tokom 1946. godine. U feljtonu Zdravka Kukrike iz 1965. godine, napisanom na osnovu dokumentacije i živih svjedočenja, navodi se 6. mart kao datum kada je Gutić iz Zagreba vozom dopremljen u Banjaluku. Navodno je već istog dana upućen isljedniku. Ali ondašnji „Glas“ izvještavao je Krajišnike kako je Gutić, „inspirator pokolja srpskog naroda u Bosanskoj Krajini i ubistava i progona svih poštenih Hrvata i muslimana“, u Banjaluku stigao 9. maja 1946. godine. Takođe je nejasan datum 18. septembar, kada je, prema nekim izvorima, Uprava državne bezbjednosti (UDBa) Gutića i njegov predmet ustupila Okružnom javnom tužilaštvu.

Saradnja

U nedjelju, 5. novembra, navršilo se pet godina saradnje između Arhiva Republike Srpske i „Glasa Srpske“. U tom periodu radnici Arhiva su objavili 255 tekstova, uglavnom iz istorije Banjaluke. Kao autori su se najčešće javljali Zoran S. Mačkić (86), mr Bojan Stojnić (47), mr Goran Đuran (27) i Verica Josipović (16).

Na stranicama „Glasa Srpske“ objavljeni su i koautorski tekstovi mr Bojana Stojnića i Verice Stošić (20), mr Vladana Vukliša, mr Marijane Todorović-Bilić i Verice Stošić (9), mr Bojana Stojnića, mr Gorana Đurana i Verice Stošić (9) i mr Vladana Vukliša i Verice Stošić (4).

(Nastaviće se)

Priredili: Vladan Vukliš, Verica M. Stošić

Izvor: Glas Srpske

Vezane vijesti:

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (7): Krivična odgovornost podžupana Neđelskog

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (6): Krivična odgovornost župnika Bilogrivića

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (4): Gutić uhvaćen u …

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (3): Komisije prikupljale dokaze protiv Gutića

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (2): Zavjerenici gospodari života i smrti

Ustaški zločini na području Banjaluke: Iz tame izašli, u tamu vraćeni

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (8): Stožernik Gutić pred isljednicima

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (9): Komunisti angažovani u istragama o Gutiću

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (10): Devet dana suđenja Gutiću, Neđelskom i Bilogriviću

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (11): Iz tame izašli, u tamu vraćeni