arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Ma kaži mi, molim te, šta znači maći

Da li je i zašto je važna „Tvrđava“?! Nasmeja me, al’ nekako i razneži pitanje koje mi pre neki dan postavi prijateljica, rođena Beograđanka. Znala bih otkud joj to i da mi nije objasnila. Seriju Tvrđava gledali su i oni kojih se tematika lično ne dotiče, oni koji domaće serije ne gledaju, što „iz principa“, što iz čiste nezainteresovanosti, ali i oni koji o Krajini, Kninu i koloni koja je odvela čitav jedan narod, ne znaju skoro ništa. Objasnih  prijateljici da je reč o detetu, najčešće  malom, ali da je bilo  i onih koje su roditelji, babe i dede, rođaci pa čak i prijatelji tako zvali čitavog života. Ostajali su „maći“

Olivera Šekularac: Prepolovljena je zemlja i prepolovljeni mi

E moj deda, procvetao mi je naš dren u tuđini. I njega sam krišom prenela, brat me je sa njim ispratio. Kažu da zemlja pamti. U osvit novog dana koji se lagano od noći odvaja, ovde na severu Holandije, gde su i jutra siva… Beli papir držim u ruci, svetliji od svitanja. Prvi dokument dedin, koji me svu noć suzama obavija… Smrtni list, deda i ja. Prvi put nešto opipljivo, njegovo. Javljam svima da sam to preko prijatelja dobila. Srećna kao da sam dedu zagrlila, a ne list hartije kao parče svetinje prigrlila. Pa ne znam vide li me oči njegove, neviđene. Sa smrti smo odrastali, uvek je bila blizu.

DA SE NE ZABORAVI MASAKR U MAŠIĆKOJ ŠARGOVINI: Kako su „zenge“ bez milosti ubijale Srbe, mučile zarobljene i spalile selo!

Dokumentaciono-informativni centar „Veritas“ podsetio je javnost na 34. godišnjicu stradanja Srba u selu Šagovina Mašićka kod Nove Gradiške, jednom od najtežih i do danas nekažnjenih zločina nad srpskim civilima tokom ratova devedesetih. Tim povodom, „Veritas“ je objavio detaljno saopštenje o događajima iz decembra 1991. godine, koje prenosimo u celosti, bez ikakvih izmena: „Noću 18/19. decembra 1991. godine, pripadnici 108. i 121. brigade Zbora narodne garde (ZNG) i specijalci iz grupe “Svileni”, ukupne jačine od 363 vojnika, izvršili su pješadijski napad na srpsko selo Šagovina Mašićka kod Nove Gradiške, smješteno na južnim obroncima Psunja, kojeg je branilo ukupno oko stotinak branilaca, pripadnika TO iz ovoga i susjednih srpskih sela i dobrovoljaca

Gordana Dostanić: SVETI NIKOLA

Branitelju čudotvorče i sjajni Hristov ugodniče, svetitelju Nikolaje, slavim te s ljubavlju… U svanuće palim kandilo, a misli se iskradaju na daleku, dedinu grudu gde samuje i ćuti sokak Babića. Samo sitan sneg provejava i ledi se na granama podivljalih šljiva i jedine dve nesasušene grane na krivom stablu jabuke, koju je pre više od jednog veka posadio tada mladi domaćin Miloš. Uvukao se sokak u svoju tišinu kao pod hladan pokrov. Odavno se ovde ni šapat nije čuo, ni korak lagan, mek od tankih opanaka, ni meket janjeta, ni dodir zamrznute grane na oknu malenog prozora, ni pucketanje vatre u toploj sobi… Kao da se sve zavetovalo da niko

Adam Pribičević

Adam Pribićević: Ante Starčević – prvi učitelj genocida u Evropi

Adam Pribićević (Kostajnica, 1880 – Windsor, 1957) je bio srpski političar i publicista, bavio se u emigraciji sa istraživanjem naše političke prošlosti, gde je objavio i ovaj studiozni članak. Priredio: Dušan Buković Uredništvo „Glasa Kanadskih Srba“ preštampavalo je izvesne studiozne i zapažene članke Adama Pribićevića iz svojih ranijih izdanja (u br. od 20 i 27 maja 1971).Članak je važan iz dva razloga: on će osvežiti naša sećanja i poštovanje prema milionskim i nevinim žrtvama novih srpskih mučenika u tragičnom HH stoleću, u isto vreme članak će upozoriti rodoljubive Srbe na nove opasnosti, koje nam prete od poltronskog beogradskog internacionlističkog i izvesnog zapadno-evropskog i američkog establišmenta, koji je u izvesnoj meri

Linta jedan od 26 narodnih poslanika koji je ponovo glasao da se dnevni red sjednice Skupštine dopuni tačkom Prijedlog Deklaracije o genocidu…

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je jedan od 26 narodnih poslanika koji je 16. decembra u Skupštini ponovo glasao da se dnevni red sjednice dopuni tačkom  Prijedlog Deklaracije o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Za dopunu dnevnog reda novom tačkom treba da glasa najmanje 126 poslanika od ukupno 250 poslanika koliko čini Narodnu skupštinu.  Ispod je izvještaj sa rezultatima glasanja. Linta  je bio jedan od 13 narodnih poslanika koji je i 25.novembra u Skupštini glasao da se dnevni red sjednice dopuni tačkom  Prijedlog Deklaracije o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata. Podsjećanja radi, Linta

AMNEZIJA SUDBINE JEDNOG NARODA ILI ZAŠTO ZABORAVLjAMO

Nisam sreo – a srećem ih svakodnevno jer su moj narod, moji, braća – Krajišnika koji je u negativnom pomenuo Srbiju. Međutim skoro svako od njih u negativnom pominje tadašnju političku vrhušku sa SDB kao produženom batinom iste. Piše: Nemanja Zivlak Baba Mara: „Ako o nekoj temi ne znaš dovoljno, ako nisi upućen ili nisi siguran –pitaj i slušaj! Nije sramota ne znati, sramota je ne pitati, srećo!“ Nisam slučajno za uvod u ovu kolumnu iskoristio savjet žene koja me je svojom mudrošću vaspitala za budući život. A evo i zašto sam ga iskoristio kao uvod. Naime, o seriji „Tvrđava“ koja je ovih dana izazvala buru emocija čuli smo i

Propao još jedan pokušaj da se Deklaracija o genocidu u NDH uvrsti u dnevni red Skupštine

Jučerašnja, četvrta sednica Drugog jesenjeg zasedanja Skupštine Republike Srbije zabeležila je još jedan neslavan rekord. Za ponovni predlog da se Deklaracija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata stavi na dnevni red dašnjeg zasedanja glasalo je 26 narodnih poslanika, od 168 koliko je bilo prisutno. Prema vesti RT Balkan, „Za“ Predlog glasali su: Mi snaga naroda (4 poslanika), Mi glas iz naroda (4), Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka (3); SNS Aleksandar Vučić (5); Narodni pokret, Novo lice Srbije (8), Srbija centar SRCE (1) i SPS Ivica Dačić (1 poslanik). Na prethodnoj, trećoj, sednici jesenjeg zasedanja (25. novembra) od prisutnih 179 poslanika, zeleni

Hrvatska na korak od priznanja Pavelićeve „pravoslavne crkve“ – ozbiljna opasnost za Srbe

U Hrvatskoj je u toku rehabilitacija ustaštva i u takvoj situaciji lako može da se desi da HPC koju vodi raščinjeni bugarski sveštenik dobije od hrvatske države i zvanično priznanje, kaže direktor Centra „Veritas“ Savo Štrbac. Ko god da je ovih dana video najavu da će za božićne praznike u Zagrebu u popularnoj dvorani „Lisinski“ nastupati pravoslavni hor iz Bugarske, pomislio bi kako, naizgled, Hrvati primereno paze na svoju pravoslavnu braću Srbe kao manjinsku zajednicu u ovoj državi — svako ko ne zna da je bugarski hor i božićni koncert upriličila tzv. Hrvatska pravoslavna crkva, koju je osnovao zloglasni Ante Pavelić i ustaška Nezavisna Država Hrvatska za vreme Drugog svetskog

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i zbjegovima po Bosni i vrletima snijegom zavijane Like. (Tekst je prenesen sa audio – zapisa, svjedočenja Bukva Kate (rođ. Trbojević, 1934.) koji je Kresojević Danica (rođ. Gabrić) snimila u Vojniću, 13. avgusta 2008. godine.) Zovem se Bukva Kata, djevojački Trbojević. Rođena sam 14.11.1934. godine. Četrdeset i prve, kad je pala Jugoslavija onda mi je otac otiša u vojsku. Već kad je to počelo i pala Jugoslavija otišao je u logor.  Mama i nas troje djece ostali smo sami. I ondak je mama vako s nami kad pobježemo, ona je nas vodla po šumi. Ustaše su bacali letke.  „Ko

Nacistički robovski logor za Srbe u rudniku Trepča 1941-44.

O koncentracionom logoru ,,Trepča”, u kojem je vršen genocid nad srpskim narodom, vrlo malo se zna. Kao da je nekom bilo stalo da se unište tragovi o postojanju logora. Istraživači u Memorijalnom muzeju holokausta su dokumentovali sve nacističke koncentracione logore, geta, mesta na kojima se odvijao robovski rad, kao i fabrike smrti koje su postojale širom Evrope. Dokumentovano je čak 42.500 lokacija. Brojka uključuje 30.000 kampova s robovskom radnom snagom, kao i 980 koncentracionih logora. Raniji podaci su pokazivali da je logora širom Evrope bilo oko 7.000. Istraživači smatraju da je oko 20 miliona ljudi umrlo ili su bili zatvoreni u logorima. Među mestima nasilja su bili i centri u

Sudbina Livanjskog polja u vreme NDH

„Krici i odjeci Livanjskog polja“ U jugozapadnom delu Bosne i Hercegovine, pod širokim obroncima Dinare i Cincara, otvara se Livanjsko polje – prostrana kraška ravnica, koja se pruža između Livna, Glamoča i Kupresa. Porodica Cvijetić, koja se u livanjsko selo Lištane doselila iz Dalmacije u 19. veku, generacijama je čuvala priče o svom poreklu i opstajanju na vetrometini Livanjskog polja. U vreme Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, u ustaškim zločinima stradalo su čak 54 člana te porodice. Porodično sećanje očuvala je Sava Cvijetić, koja je pukom srećom preživela. Iako joj je suprug u međuvremenu stradao, Sava je ostala u Sremu, gde se posle rata skućila. Uprkos opasnostima u ratnom vremenu,

Bojanić: Lobograd i Tenja nisu zaboravljeni slučajno… zaborav je obično poslednja faza zločina

Postoje mesta o kojima se malo govori, ne zato što su manje stradala, već zato što je bol koji nose suviše težak za površno sećanje. Lobograd i Tenja su upravo takva mesta. Bez velikih spomenika, bez školskih lekcija koje im posvećuju dužnu pažnju, ali sa hiljadama nedužnih života ugrađenih u zemlju i tišinu. Logor Lobograd, osnovan 1941. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bio je logor za žene i decu, uglavnom Srpkinje i Jevrejke. Ta činjenica sama po sebi ruši svaki pokušaj relativizacije ustaških zločina. Lobograd nije bio „radni logor“, niti „privremeno sabirno mesto“, već prostor sistematskog uništavanja kroz glad, bolesti, poniženje i namerno zapostavljanje. Istorijski izvori, uključujući svedočenja preživelih, dokumentaciju

Srpska Ramonda: Godišnjica stradanja Srba u Bjelovcu, Sikiriću i Lozničkoj Rijeci

Navršilo se 33 godine od masakra nad Srbima u bratunačkim selima Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka. Muslimanski zločinci iz Srebrenice predvođeni Naserom Orićem ubili su 14. decembra 1992. godine u ova tri sela 68 mještana, a ukupno tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata njih 109. „Tog 14. decembra 1992. muslimanske snage tzv. Armije BiH iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića u ranim jutanjim časovima izvršile su napad na srpska sela Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka, koja se nalaze na lijevoj obali Drine jedno pored drugog. Stanovnike ovih sela je probudila rafalna paljba i povici sa okolnih brda: „Ćetnici, sve ćemo vas poklati! Predajte se! Hvataj žive!…“, a koji su se čuli pri napadu

Kako su komunisti 1944. godine u Novom Sadu pobili Srbe, intelektualnu elitu Vojvodine

Piše: Đorđe Ivković „Javna tajna“ koju zna ceo Novi Sad je streljanje u Rajinoj šumi, u kojoj su 1944. godine oslobodioci likvidirali na stotine najuglednijih građana, optuženih da su bili simpatizeri četničkog pokreta đenerala Draže Mihailovića. Delimična istina izronila je marta 1991. iz peska na bačkoj strani Dunava, u vreme kopanja kanala za gradski vodovod. Na delove ljudskih skeleta nabasali su bageri, ali i obližnja krda krava, napasana u blizini izvorišta. Ukupno 250 pronađenih ljudskih kostiju, već skoro dve decenije, na „revers“ se čuvaju u depoima Gradskog muzeja u kartonskim kutijama, bez naznake o njihovoj daljoj sudbini. Ali, to je samo manji deo istine o Rajinoj šumi, jer pronađene kosti

NAJNOVIJE VIJESTI

Sol i škija

Teško je jesti i kolače. Koliko god su slatki, ipak se osjeća

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.