arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

Đurđica Dragaš: Znam da sam ponosna što si bio moj đido

E moj djede, koliko me bole ove ruševine i tvoj trud koji polako i sigurno nestaje. Znam da je bolelo i tebe, zato si i otišao prerano… I kako da te ne boli, kako da zaboraviš i zatvoriš ta vrata?! Gledam ove slike već danima….i razmišljam … Deda je bio stvaralac, majstor, stolar koji je svojim rukama gradio život i školovao decu. Svi prozori, vrata, sve drveno što je postojalo u ovoj kući i dvorištu, njegovo su delo, njegova muka i znoj. I ne samo to! Ostavio je moj vredni đido svoj pošteni i stvaralački trag i u selu… na kućama, štalama, u podrumima, na kacama (drvenim buradima) koje je

Gde je završilo krvavo blago Srba ubijenih u genocidu u NDH

Prema izveštajima američke obaveštajne agencije, u toku 1947. godine, blago koje su ustaše nakon genocida opljačkale od Srba i Jevreja u NDH su katolički fratri položili u Kartner Landes und hipoteken bank iz Klagenfurta. Autor: Rade Jerinić Ova banka, koja je postojala od 1897. godine, bila je finansijska institucija s kojom su dugo vremena sarađivali. Zašto je ova banka zanimljiva za nas? Iz ove banke će 1992. godine nastati Hipo Alpe-Adrija banka u Austriji, koja će se potom proširiti i na tržište Balkana. Naravno, prvu podružnicu otvoriće u Hrvatskoj 1994. godine. Bežeći iz Zagreba, krajem aprila 1945. godine, Ante Pavelić je sa sobom poneo ogromnu količinu zlata. Izveštaji tajnih službi

veritas2.jpg

VERITAS: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u Gornjim Grahovljanima 29.12.1991.

Krajem 1991, nakon povlačenja pripadnika teritorijalne odbrane sa šireg područja pakračke opštine, u strahu da im se ne ponovi 1941, većina srpskog stanovništva napustilo je svoja ognjišta sklonivši se u Srbiju, Bosnu ili dijelove pakračke i okučanske teritorije, koje su još bile pod srpskom kontrolom. U nekim selima, međutim, manji broj, uglavnom starijih mještana, odlučio je da ne napušta kuće, nadajući se da im niko neće nauditi jer nikome nisu učinili zlo ili kakvu nepravdu. Pripadnici Zbora narodne garde (ZNG), paravojske u to vreme još nepriznate države Hrvatske, 29. decembra 1991. u rano jutro ušli su u Gornje Grahovljane, opkolile selo i sakupili sve žitelje, njih 18 (16 iz Gornjih

Nadvili se sivi oblaci nad Jadovno

Crvenu zemlju ništa ne očisti od krvi u zvijerstvima prolivene. Spustilo se nebo,teško i olovno,Olujni vjetrovi duvaju sve jače. Nadvili se sivi oblaci nad Jadovno,Za srpskim življem,Bog kroz kišu plače. I zemlja sablasno zadrhti,Osluškujući žalosni poj. Posramljena što se logor smrti,Nalazi baš na njoj. Sa Velebita i dalje oblaci dolaze,Noseći hladnu kišu.Da sapere izmučene obraze,Poluživih, što za slobodom uzdišu. Al’ crvenu zemlju ništa ne očisti,Od krvi,u zvijerstvima prolivene. Riješeni su antihristi,Da pravoslavlje iskorijene. Uzalud se duge na istoku javljaju,Bespomoćni oblaci u daljinu hode.Mučenja i torture se nastavljaju,Miješa se krv sa lokvicama vode. Jauk odjekuje i poneki promukli glas,Priželjkuju mučenici sudnji dan. Da u smrti potraže svoj spas,Da utonu u vječni

Branko Medojević: Imamo li gene Slovena ?

Konačno je knjiga koju sam počeo da pišem 2019.godine izdata. Tema koja je obrađena u prethodnoj knjizi a tiče se naseljavanja naših prostora iz pravca Makedonije preko Albanije, produžena je i na početnu destinaciju – Ukrajinu. Prateći  ponavljanje toponima, haplogrupa i drugih pokazatelja, čak i onih koji čine ovdašnja prezimena, bez rezerve ostajem u uvjerenju da su Sloveni-Anti prelazeći donji Dunav i Bugarsku došli do Makedonije i Grčke i sa tog prostora naselili sjevernu Albaniju, okolinu Skadarskog jezera,  dolinu Lima, obalu i ostrva Jadrana, Hecegovinu… Ne osporava se naseljavanje i sa sjevera, preko srednjeg Dunava i Save, uvriježeno u ovdašnjoj istoriografiji kao jedino i nepobitno, sve se pozivajući na Porfirogenita,

Savo Štrbac: Šumovi na vezi između SANU i “Veritasa”

U tekstu “Neophodna istorijska distanca za naučni skup” (objavljen 9. jula 2024. na ovim stranicama), objavio sam odgovor Izvršnog odbora Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) na Inicijativu “Veritasa” da se u toj naučnoj ustanovi, polovinom iduće godine, održi Međunarodni naučni skup pod nazivom „30 godina po završetku rata na području RH 1995–2025”. Odgovor SANU objavio sam prvenstveno zbog stava njenog Odeljenja istorijskih nauka (OIN) da zbog “neophodne izvesne istorijske distance” i “selektivnosti dokumentacije” “u ovom trenutku nije moguće da se zadovolje naučne osnove ovakvog jednog naučnog skupa kako bi se SANU uključila u njegovu organizaciju”, očekujući reakciju i drugih relevantnih naučnih institucija i pojedinaca iz Republike Srbije (a i

Robert Pinkerton i njegovo izveštavanje o Srbiji i Srbima 1816. godine

Pinkertonov izveštaj 22. avgusta 1816. iz Beča, doprinos širenju Biblije u Istočnoj Evropi. Robert Pinkerton (1780–1859), bio je škotski misionar i istaknuti član Britanskog i stranog biblijskog društva (BFBS), bio je ključna je figura u širenju Biblije i hrišćanskih učenja na temelju Svetog Pisma  u Istočnoj Evropi. Njegova misija obuhvatala je brojne regione, ali njegovo izveštavanje o Srbiji i Srbima iz 1816. godine predstavlja posebno vredan izvor za razumevanje kulturnog, verskog i obrazovnog stanja tog doba. Ovaj dragocen dokument  prenosimo u celosti: „Uz Ruse, Poljake i Čehe, Srbi su najbrojniji narod slavenskog porekla. Nastanjeni su na velikom području južno od reka Dunava, Save i Kupe; zajedno sa svojim kolonijama u Mađarskoj

Krvavo kordunaško jutro

Kordun je to decembarsko jutro dočekao prekriven snegom, koji je te godine, po priči njegovih meštana, napadao kao retko do tada. Belinu brda i dolina prekidale su samo zbijene drvene kućice, raštrkane po raznim zaseocima kordunaških sela. Doručak na stolu u jednoj od tih zavejanih drvenih kuća je ostao da se hladi. Majka, u naručju noseći malo dete i za ruku držeći petogodišnjeg sina, potražila je spas duboko u šumi, bežeći od zveri u crnim odelima i sa potkovicama na čelima, koja su se tog prohladnog jutra probijala kroz zavejane seoske puteljke, krvožedno tražeći plen. Znala je da te potkovice nisu potkovice koje donose sreću, već naprotiv. Ostatak porodice to

I FILMOM SEJU LAŽI O ZLOČINIMA U LORI

Skandalozno ostvarenje hrvatskog reditelja Sedlara koje govori o zloglasnom logoru u Splitu. Piše: Jurica Kerbler, od stalnog dopisnika – ZAGREB Ako je suditi po nedavno premijerno prikazanom filmu poznatog reditelja Jakova Sedlara „72. bojna Vojne policije“, zločina u zloglasnoj splitskoj Lori – nije ni bilo. Nije bilo ni mučenja i ubistava Srba, zbog čega su suđeni i osuđeni pripadnici te jedinice. Jedan od aktera u filmu, Zlatko Čipčić, predsednik Udruženja veterana te jedinice otvoreno tvrdi: „Znam istinu, ratnog zločina u Lori nije bilo. Prekoračenja ovlasti da, ali ratnog zločina ne. Na svim područjima gde se vodio odbrambeni i oslobodilački rat, pripadnici hrvatske vojske osuđeni su za ratne zločine da bi

Svedočenja: Sestre Borisavljević

“Sloboda” od 10. novembra 2024. godine, broj 2253, objavila je dopis G. Miloslava Samardžića o sestrama Borisavljević Sestre Borisavljević nikada nisam lično upoznao. Ali ono što su uradile za mene, ostaće nezaboravno do kraja mog života. Bilo je to davno. Pre 66 godina. Ilegalno sam napustio Jugoslaviju. Preko Trsta i Milana došao sam u mesto Kremona na reci Po. U izbegličkom logoru bilo je 500 izbeglica. Najviše Hrvata. Četrdeset Srba i jedan Bugarin. Politički azil tražio sam u logoru 1. marta 1958. godine, na moj 24. rođendan. Verovao sam da više neću imati problema. Samo je pitanje vremena da dobijem vizu i da putujem u Ameriku kod stričeva Zdravka i

Knjiga pjesama, svojevrsni testament budućim generacijama

Dana 12. decembra 2024. godine, u Kući Milanovića u Banjaluci, održana je promocija zbirke poezije pod nazivom „Haj nabu“. Ovo je prva knjiga autora Pavla Pavlice i sadrži pjesme koje su nastajale u vremeskom rasponu od četrdesetak godina. Već u svom naslovu zbirka nosi zanimljiv anagramski kod koji u svom semantičkom razjašnjenju krije one tanane, suptilne, poetske strukture koje opredmećuju veći broj pjesama. Prvi ciklus – Lament nad Krajinom izdvaja se u vrstu autopoetičkog i poetskog iskaza čiji je epicentar tragedija podnevlja i ljudi nekadašnje Krajine. Drugi cikus pjesama – Tačka u vječnosti upućen je na religiozno-tradicionalne elemente srpskog pravoslavlja, dok je treći – Začarani krug u velikoj mjeri usmjeren

Zločin u selu Jošanica: Civili i djeca nisu preživjeli Nikoljdan 1992

Molitvenim sjećanjem na stradale srpske civile i borce i polaganjem vijanaca danas su obilježene 32 godine od zločina nad 56 svirepo ubijenih u Jošanici na Nikoljdan 1992. godine, a preživjeli su poslije tri decenije dočekali da počiniocima počne suđenje. Na dan kada je trebalo da slome krsni kolač, tada je mučenjem i odsijecanjem dijelova tijela muslimanska vojska iz Goražda zvjerski masakrirala više staraca, 21 ženu i troje djece. Milosti nisu imali ni za dvogodišnju Danku Tanović, Draganu Višnjić od deset godina i njenog tri godine mlađeg brata Dražena. Najstarija žrtva u ovom pokolju bio je devedesetogodišnji starac Rade Pljevaljčić. Parastos je služen kod spomenika u jošaničkom zaseoku Hodžići za 73

Neki pogubljeni pred očima roditelja: Među žrtvama rata u Hrvatskoj 87 d‌jece do 18 godina

Među žrtvama rata u Hrvatskoj, kao i u akciji hrvatske vojske u BiH u registru Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” vodi se 87 d‌jece do 18 godina, a posebno je potresno to što su neki pogubljeni pred očima roditelja, koji su potom ubijeni. Direktor “Veritasa” Savo Štrbac je rekao da javnost najviše zna o ubistvu dvanaestogodišnje Aleksandre Zec i njenih roditelja Mihajla i Marije u Zagrebu u decembru 1991. godine, ali da to, nažalost, nije usamljen slučaj. Osim porodice Zec u kojoj je otac bio Srbin, a majka Hrvatica, pogubljene su i četvoročlane mješovite porodice Kozbašić u Petrinji u novembru 1991, Čengić u Erveniku kod Knina u januaru 1992. i Olujići u Cerni kod

Ante Zemljar: Relativnost poznavanja konclogora Slana na Pagu

U prilogu objavljenom u listu „Novi Omanut“ br. 31/1998. (Novi Omanut – prilog židovskoj povijesti i kulturi, izdavač Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, Hrvatska), citira se broj mrtvih u logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu. Upisana je (samo) 791 žrtva. Marta mjeseca 1999. na ovu zapanjujuću neistinu reagovao je hrvatski antifašista, časni Ante Zemljar (1922—2004.), koji je istinu o strahotama logora na ostrvu Pagu 1941. objelodanio u svojoj knjizi „Haron i sudbine“, objavljenoj 1988. godine. Udruženje građana Jadovno 1941. je tek početkom januara 2018. došlo u posjed pisma koje je prof. Zemljar uputio redakciji časopisa Novi Omanut. Pismo objavljeno u Novom Omanutu br. 36/37 iz 1999. godine, objavljujeno

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.