17 GODINA OD IZLASKA IZ LOGORA U TUZLI I ZENICI

Datum objave: četvrtak, 23 maja, 2013
Objavljeno u Ostalo
Veličina slova: A- A+

DOBOJ, /SRNA/ – Članovi Udruženja ratnih zarobljenika

“Vijenac, Vozuća i ostali” sa sjedištem u Doboju obilježili su jučer
17 godina od izlaska posljednje grupe Srba iz muslimanskih logora u Tuzli i Zenici.

“Na današnji dan 1996. godine iz muslimanskih
logora u Zenici i Tuzli oslobođena je posljednja grupa od 200 Srba, zarobljenih u septembru
1995. godine na prostoru Vozuće i tog dijela Ozrena, od kojih 130 samo iz tuzlanskog
zatvora”, rekao je Srni predsjednik Udruženja “Vijenac, Vozuća i ostali”
Ninko Đurić.

Đurić, koji je u muslimanskom zarobljeništvu proveo
sedam mjeseci, od čega 139 dana u samicama u sedam logora na području Tuzle, kaže
da su zarobljeni Srbi bili podvrgnuti teškim fizičkim poslovima, psiho-fizičkim mučenjima,
premlaćivanjima, seksualnim i drugim zlostavljanjima.

Udruženje “Vijenac, Vozuća i ostali” imalo
je na evidenciji 370 članova-logoraša, od kojih je sada živo 340. Oni su tokom proteklog
rata bili zatvoreni u muslimanskim logorima u Tuzli, Lukavcu, Živinicama, Banovićima,
Zenici, Kaknju, Zavidovićima, Maglaju i Tešnju, te u mudžahedinskom logoru “Lavlja
jazbina” u Kamenici kod Zavidovića.

Đurić je podsjetio da se masovno stradanje srpskog
naroda na prostoru Vozuće i doline rijeke Krivaje dogodilo između 10. i 24. septembra
1995. godine kada je iz tadašnjih 30 srpskih naselja, bježeći od zločina muslimanske
vojske i mudžahedina, rodni kraj napustilo 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova,
koji sada žive u gradovima Republike Srpske i Srbije.

“Tokom četvorogodišnje odbrane Vozuće i ostalih
naselja u dolini rijeke Krivaje, kao i tog dijela Ozrena, poginulo je više od
300 boraca i civila sa tog prostora, kao i oko 400 vojnika iz jedinica Prvog krajiškog
korpusa”, rekao je Đurić na Skupštini Udruženja “Vijenac, Vozuća i ostali”.

Prema podacima Udruženja porodica nestalih lica u
Doboju, na širem ozrensko-vozućkom prostoru u proteklom ratu nestalo je 459 srpskih
boraca i civila, pronađeno je 282 tijela nestralih, među kojima 40 bez glava, a
još se traga za 177 lica.

Ovo udruženje, rekao je Đurić, ima dokaze da su pripadnici
tzv. Armije BiH i tadašnje Komisije za traženje nestalih lica Federacije BiH, čiji
je predsjednik bio Amor Mašović, radi prikrivanja zločina sa ozrensko-vozućkog prostora
izmijestili 12 masovnih grobnica sa 138 skeleta, među kojima je najveća u naselju
Kučice kod Zavidovića sa posmrtnim ostacima 64 lica.

Đurić podsjeća da je Udruženje 30. januara 1999. godine
podnijelo tužbu Haškom sudu koja još nije procesuirana, bez obzira što je obrazložena
izjavama logoraša, originalnim dokumenatima, fotografijama i video-kasetama o zločinima
nad srpskim stanovništvom Ozrena i Vozuće, koje su u ratnom i neposredno poratnom
periodu izvršili muslimanski vojnici i mudžahedini iz sastava tzv. Armije BiH.

Đurić je dodao da su tačnost navedenih podataka o
zločinima i priloženih dokumenata utvrdili haški istražitelji koji su krajem
1999. i početkom 2000. godine posjetili Udruženje i uzeli izjave od tada živih logoraša.

“Sa žaljenjem i ogorčenjem i danas upozoravamo
javnost i pravosudne institucije BiH da ni nakon 17 godina poslije stravičnih zločina
nad Srbima Vozuće i Ozrena u jesen 1995. godine, u zajedničkoj akciji tzv. armije
BiH, mudžahedina i NATO snaga za brza dejstva, još niko od tamničara i dželata nije
odgovarao”, rekao je Đurić.

On je podsjetio da je u procesuiranju donekle izuzetak
glavnokomandujući muslimanske vojske Rasim Delić, u čijem je slučaju smrt bila brža
od ruke pravde, dok su i dalje na slobodi generali i ratni komandanti po svim osnovama
u tzv. Armiji BiH, među kojima su Sead Delić i Mehmed Žilić, te potpisnik naredbe
o ofanzivi na Vozuću pod ratno-operativnim nazivom “Uragan 95” Sakib Mahmuljin,
kao i mudžahedinska “majka” na ovim prostorima Haris Silajdžić.

“O svemu tome su naši živi svjedoci dali više
stotina iskaza, kako predstavnicima haškog tribunala, tako i sudsko-tužilatkim organima
BiH koji su, kako smatraju živi srpski logoraši, svi okrenuli glavu nastranu i pričaju
pričine priče s ciljem planranog prikrivanja zločina izvršenih nad Srbima”, rekao
je Đurić.

On je dodao da je na Skupštini oko 180 prisutnih
logoraša, članova Udruženja “Vijenac, Vozuća i ostali”, konstatovalo da
nije ljudski ni humano da se logorašima umanjenjuje invalidnina, a jednom broju oduzima
status ratnog vojnog invalida.

Nakon završetka Skupštine prisutni logoraši prema
pravoslavnom običaju odali su poštu Srbima nastradalim u muslimanskim logorima,
kao i preminulim logorašima i obilježili svoju krsnu slavu – Blagovijesti.

 

 

Izvor: srna




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top