Probijen je Sremski front
Jedino slobodno vrijeme nam je dok slušamo radio-vijesti i nedjelja. Poslije jednog ručka, Stevo nam je gromkim glasom saopćio da je probijen Sremski front. Iz svih naših grla prolomilo se: „Ura, ura, uraaaa“, a tanjuri su odskakali od stola koliko smo lupali. Radosti nigdje kraja. Vijesti su uvijek o Crvenoj armiji, o saveznicima, o partizanima u Bosni i Slavoniji, ali su sadržaji interesantni. Nekad se svojima sa položaja javljaju domobrani i ustaše. Svaki put su ti položaji dalje prema zapadu. Sve bliže Beču. Sad se na radiju priča samo o proboju fronta, o tome kako naši napreduju, kako su time počele završne operacije za oslobođenje zemlje... Jedno vrijeme, nekoliko dana, ustaše i domobrani javljaju se sa položaja iz Zrinske i Bubana. Spiker komentira da se ogorčene borbe vode na liniji, opet, Buban i Zrinska. Već se par dana ljutimo – kako to da nikako ne padnu? Negdje u aprilu mjesecu bilo nam je polugodište. Iako nismo dobili ništa napismeno, svakome su pročitane ocjene. Sutradan nismo imali škole jer su svi profesori bili zauzeti oko organizacije drugog polugodišta. Dan smo iskoristili za posjetu drugovima iz drugih internata. Ja sam otišao do Išpanovića. Pitaju me za ocjene, a onda prigovaraju Paji jer on ide u redovni treći razred, a ima slabije ocjene. Kad sam se predvečer vratio u internat, čujem pjesmu u daruvarskom dijelu pa produžim do njihovog haustora. Vidim, svi su valjda u kolu, pjevaju i jure u krug. Ima i naših. Pada mrak i zovu ih kuharice na večeru pa odosmo i mi kući. Za večerom se živo raspravlja o druženju sa Daruvarčanima. Neki su našli cure. Tamo ih ima puno. Raspravlja se i o ocjenama, o profesorima. Kad je došla večera, uglavnom svi zašutiše. Sutradan su nas u školi čekale velike novosti. Određeni broj đaka je iz kombiniranog razreda premješten u redovni prvi, a mi smo dobili isto toliko novajlija iz drugih internata. Sa njima je došao i Stevo Mrkšić, koji je do tada bio u kombiniranom A. Smjena je izvršena za vrijeme sata iz ruskog, kad je tu bio razrednik. Svi su se predstavili, a razrednik reče da su to sve odlični i vrlo dobri đaci, pa da i mi trebamo tako nastaviti. Učili smo puno. Gradiva je bilo mnogo.
Profesori i odgajatelji su nas hrabrili tako što su govorili: „Što budete bolje učili, rat će se prije završiti i odmah idemo kući“. To nas je držalo i nosilo, a pobjedonosne vijesti o Crvenoj armiji, saveznicima i partizanima ulijevali su svakodnevnu nadu u povratak kući. Prvi maj, međunarodni praznik rada, proslavili smo radno. Na prvom satu toga dana profesor je govorio o značaju toga datuma. Ručak je bio nešto bolji i imali smo krafne.
Vrijeme je sve toplije. Iznosimo stolice i u dvorište pa učimo na suncu. Dudovi pupaju, a dva jorgovana u našem dvorištu već otvaraju pupove koji mirišu.
Uz zid daruvarskog internata je cijeli red zumbula, koji je Stana okopala. Na suncu ponekad i zadrijemam, pa onda odem u trpezariju jer se gradivo mora savladati. Ponavljanja u školi neće biti. Na to nas profesori stalno opominju. Na koncu godine sve će nas ispitati.