A ŠTA JE SA ŽRTVAMA USTAŠKOG ZLOČINA?

Ћирилица

Priredio: Darko Terzić

BEOGRAD, BANJALUKA, 27. SEPTEMBRA /SRNA/ - Inicijativa da samo 21. oktobar, datum njemačkog zločina u Kragujevcu, bude obilježavan kao dan sjećanja na sve srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, pogrešna je, jer bi se tako zataškale i stavile u drugi plan najveće srpske žrtve iz tog perioda, a to su one iz NDH - smatra Milenko Jahura iz Srpskog nacionalnog društva /SND/ "Prebilovci" iz Beograda.

"Nema sumnje da je hrvatski genocid nad Srbima u Drugom svetskom ratu, koji se dovršava od 1991. godine do danas, najtraumatičniji događaj i bitno obeležje celokupne srpske istorije", izjavio je Jahura za Srnu, komentarišući ovu inicijativu.
On kaže da je u srpskom narodu svako saglasan da kragujevački 21. oktobar bude dan sjećanja na žrtve njemačkog nacizma u Srbiji, ali da je pogrešna ideja da to bude dan sjećanja na sve srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu.
"To bi izazvalo nova podvajanja u srpskom narodu zbog njegovih žrtava i mučenika, što bi bilo tragično i neoprostivo" - ističe Jahura, predsjednik Upravnog odbora SND "Prebilovci".
Prema njegovim riječima, zločin u Kragujevcu spada među najstravičnije koje su Nijemci počinili nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.
"Svako ubijeno dete je nemerljiv zločin. Takvih nemačkih zločina na prostorima nekadaše Jugoslavije ima još dosta i sa još većim brojem ubijene dece. Nažalost, ustaški zločini nad srpskim narodom daleko su teži i brojniji, posebno oni nad decom, kojom su punili stotine kraških jama, a imali su i posebne logore za decu", kaže Jahura.
On podsjeća da je samo sa Kozare ubijeno više 11 200 srpske djece, od onih u kolijevci do onih sa 14 godina, dok je u Prebilovcima u Hercegovini, selu od 1 000 stanovika (koje je imalo 826 žrtava) samo u jednom danu 1941. godine, u kraškoj jami ubijeno 300 djece, zajedno sa njihovim odraslim sestrama, majkama i bakama.
Slična sudbina zadesila je i stotine drugih srpskih sela u zloglasnoj ustaškoj tvorevini Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/.
"Ako Beograd neće ili ne sme da obeležava stradanje Srba u NDH /Hrvatska, Krajina, Slavonija, Hercegovina, Bosna i Srem/, onda ne bi trebalo da proglašava neke nove datume sećanja na srpske žrtve, kada već imamo Vidovdan - dan sećanja na sve srpske žrtve `od Kosova do današnjih dana`", istakao je Jahura.
On je u ime SND "Prebilovci" zatražio od predlagača da odustanu od inicijative da 21. oktobar bude dan sjećanja na sve srpske žrtve, ocjenjujući da tu incijativu ne bi trebalo da podrže ni grad Kragujevac, ni Srpska pravoslavna crkva /SPC/.
Predsjednik Udruženja "Jadovno 1941" iz Banjaluke Dušan Bastašić rekao je Srni da je strijeljanje u Šumaricama svakako najveći pojedinačni zločin na tlu Srbije u Drugom svjetskom ratu, ali da je istorijska činjenica da po broju žrtava i karakteru to nije ni približno najveći zločin nad srpskim narodom počinjen u tom ratu.
"Ustaški pogrom nad srpskim narodom, ne samo u kompleksima logora "Jasenovac" i "Jadovno", nego i na kućnim pragovima, po jamama, livadama i ševarju NDH, nije samo dio istorijskog iskustva Srba van Srbije, već i paradigma svih srpskih stradanja u Drugom svetskom ratu. To je dio našeg srpskog i pravoslavnog identiteta, ali i veliki ispit našeg istorijskog dostojanstva i odgovornosti", naglašava Bastašić.
On je ocijenio da je dobrodošla inicijativa za podizanje "srpskog memorijalnog `Jad Vašema`", ali ne samo za sjećanje, kao što je rekao lider SPO Vuk Drašković, na "sve žrtve i njemačkog, i mađarskog, i bugarskog, i albanskog nacizma".
"Kako ovaj bojkot stradanja Srba van Srbije objasniti, protumačiti, pokušati opravdati i time se pokušati izboriti sa tugom u duši i sramom pred svijetlim licem onih stotina hiljada poklanih mučenika na području NDH?", pita Bastašić.
On je rekao da je "teško povjerovati da su Boris Tadić, Vojislav Šešelj i Vuk Drašković, okupljeni u ovoj neprincipijelnoj koaliciji, zaboravili i na vlastito, ustaškim nožem posječeno korijenje u Semberiji i Hercegovini".
"Ovu inicijativu smatram pokušajem institucionalizacije zaborava stradanja našeg naroda van granica Srbije. Pošto se ono što je zaboravljeno lako može i ponoviti, ovakvim odnosom posredno se ugrožava biološki opstanak još nerođene djece", upozorava Bastašić.
On ukazuje na poznatu praksu da se samo u usamljenim slučajevima šalju delegacije na stratišta koja se nalaze van granica Srbije.
"Veličinu i strahotu našeg stradanja u Drugom svjetskom ratu na području Kraljevine Jugoslavije ne mogu raspolutiti ni trenutne državne granice ni ovakve istorijski neodgovorno koncipirane inicijative. Duboka je, ali i opasna zabluda da se izgradnja dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa može ubrzati i pospješiti odricanjem od naše stradalne prošlosti i gušenjem istorijskog iskustva. Odricanjem od prekodrinskih srpskih gubilišta griješimo dušu cijelog srpskog naroda", kaže Bastašić.
Predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir smatra da je ova inicijativa "tendenciozna, jer ostavlja mogućnost manipulacije žrtvama".
"To svakako govori da je organizatoru ove akcije bila preča lična promocija nego da se dođe do rješenja koje bi bilo prihvatljivo sa stanovišta istine. Tužno je vidjeti predstavnike najvećih stranaka u Srbiji, koji bi trebalo da zastupaju interese cijelog srpskog naroda, a oni dozvoljavaju da ih organizatori ove akcije izmanipulišu", navodi Budimir.
On naglašava da niko ne spori da se u Šumaricama dogodio najveći pojedinačni zločin na tlu Srbije i da taj datum treba da se dostojanstveno obilježi, što je i do sada činjeno.
"Ali, pitamo se kome ćemo ostaviti one datume koji su vezani za stradanje stotina hiljada nedužnih civila za vrijeme zločinačke tvorevine NDH. Znači li to da će te datume obilježavati `antifašistička` Hrvatska koja je porušila više od tri hiljade spomenika Narodnooslobodilačke borbe i protjerala preživjele potomke onih koji su završili u Jasenovcu, Jadovnu, Prebilovcima i na hiljadama drugih stratišta?", kaže Budimir.
On pita "da li je to način da se amnestiraju ustaše koje su počinile najveće zločine nad srpskim narodom, osim ako se ne krene od pretpostavke da taj narod nije živio u granicama `avnojevske` Srbije".
"Ovakav pristup koristi matricu koja je do sada donosila samo nesloge i razdore među Srbima. Posebno zabrinjava činjenica da se to čini u vrijeme kada oni malobrojni Srbi koji su poslije progona ostali na svojim vjekovnim ognjištima ulažu napore da dostojanstveno obilježe 70. godišnjicu stradanja", dodaje Budimir.
Prema njegovim riječima, da se zaista htjelo doći do jednog datuma koji bi ujedinio sve Srbe, bez obzira na neprirodne `avnojevske` granice, onda bi se organizovao ozbiljan naučni skup na kome bi istoričari i sami učesnici ovih događaja na osnovu argumenata došli do prijedloga rješenja koje bi bilo prihvatljivo za sve.
"Ovako ostaje gorak ukus spoznaje da danas u Srbiji nema ozbiljnih političara, a još manje onih čiji bi glas trebalo i morao da se čuje", smatra Budimir.
On kaže da izbjegli i prognani Srbi nijednim svojim gestom ne žele da budu faktor nestabilnosti i zahvalni su svima onima koji su im u najtežim danima dali podršku i pružili utočište, ali im je istina preča od svega.
"Zato i ne čudi da su do sada bezbroj puta u svojoj istoriji i stradali radi istine i ljubavi koju su imali za svoj narod i pravoslavnu vjeru", navodi Budimir.
On smatra da bi datum koji bi bio obilježen kao dan sjećanja na sve srpske žrtve trebalo da odredi Sveti arhijerejski sabor SPC koji zastupa interese svih Srba bez obzira gdje se nalaze.
Poslije tri mjeseca velike akcije, beogradski list "Pres" predao je nedavno ministru rada i socijalne politike Srbije Rasimu Ljajiću više od 16 000 potpisa da se 21. oktobar, datum njemačkog zločina u Kragujevcu, obilježava kao dan sjećanja na sve srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu.
Podršku inicijativi dali su predsjednik Srbije Boris Tadić, premijer Mirko Cvetković, predsjednica Skupštine Srbije Slavica Đukić - Dejanović, skoro svi ministri u Vladi Srbije, predsjednici političkih partija, poslanici, ugledne javne ličnosti i sportisti.

 

Izvor: