1. Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu povodom smjene urednika lista "Novosti"

Zašto Milorade – Brute, smjeni urednika „Novosti“ Radu Dragojevića, a to predsjednik Josipović od tebe nije tražio? A da i jeste! Dokle ćeš kositi i rušiti sve oko sebe drukčije misleće.[1]

Dragojević je ne samo dobar novinar, nego i vrlo dobar urednik. Pa on je „Novosti“, kao urednik, izveo na tržište, a ne ti, i učinio ih ponajboljim tjednikom. Istina je, on je okupio bolje suradnike od sebe pa mu to može služiti na čast, a ti ga nezasluženo kažnjavaš i stigmatiziraš. Sumnjam da će naredni urednik htjeti sniziti rang slobode uređivanja i zašutjeti pred tobom.

Milorade, Srbi u Hrvatskoj nemaju niti jednu instituciju osim okljaštrene Pravoslavne crkve na koju si se svojedobno „kamenom nabacio“. Možda umišljaš da si ti svesrpska institucija! Zašto u ime „kulture smrti“ žrtvuješ pojedince i institucije? Ta valjda ne smatraš, doktrinarno, da treba sjeći i lijeve ruke?

Jadranki Kosor ne treba srpsko glasilo, njoj je dovoljan oteti srpski stan i jedan Srbin manje i da je postala jedan od 500.000 bojovnika, a kasnije i predsjednica Vlade.

Nemoj sebe, Dragojevića i javnost familijarno uvjeravati da si ga čak unaprijedio. Taj cinični geg smo već vidjeli (Faber). Dragojevića si stigmatizirao ali i „Novosti“. Njegova smjena nije dovoljna za zagovarače „kulture smrti“ i da si Dragojevića čak spalio kao što su to takozvani „izvorni pravaši“ učinili sa jednim primjerkom „Novosti“.

Poslije Francuske revolucije bijaše jedan junak literature „meštar za sve“, a u Hrvatskoj je poslije nacionalne kontrarevolucije to postao Šeks, plus leks. „Sve je po zakonu“ iz kojeg je prokuljala banalnost zla (Arent). Valjda se ne bojiš one: „Vratila se 91.“ čije smo posljedice gorko svi iskusili, a prevalit će se i u 22. stoljeće. Skoro 5 godina sam Kangrgi svjedočio po raznim provincijalnim sudovima zbog izjava o knjigocidu ili zbog metafore.

Ova Vlada pada kao gnjila kruška ma što ti činio! Međutim, njenom prolongacijom navlačiš mržnju hrvatskog društva na ostatke ostataka Srba u Hrvatskoj, za agoniju u kojoj se ono nalazi. Srbima je oduzeta društvenost, među ostalim, osim ukopa. A kad im oduzmeš ili stigmatiziraš njihovo javno glasilo ili otvorenu informaciju, kao zakonito pravo, kao da si im dokinuo život. Poznato ti je valjda: „Informiran – slobodan“. Dakle, ovaj ti je čin smjene Dragojevića veći politički grijeh, nego kad si glasao s pompom za Hrvatski Državni Sabor – naziv iz NDH, što me prisililo, kao antifašistu po učešću i spoznaji što je fašizam, da se politički raziđemo za sva vremena, jer ti politiku vazda stavljaš ispred ljudi, društva i povijesti. Slično si napravio kad si glasao za priznanje Kosova. Stalno podržavaš začuđujuće dražavotvorstvo koje razara društvo.

Dok ti uzaludno trošiš srpsko vrijeme, Vlada skoro kanibalski pomjera biološke satove svojih građana, a one iz najproduktivnijih generacija ubrzano troši, zbog otetog minulog rada i tekućih primanja, da tri i pol godine umiru ranije. Volio bih da pogledaš degresivnu skalu mortaliteta u RH.

Tvoja, da se Kantom poslužim, „samoskrivljena nezrelost“ (politička) bit će povijesno zapamćena po najvećim implikacijama za sudbinu Srba na ovim prostorima. Jer si se upustio u trgovinu sa njihovom svojinom, prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Naročito kroz glasanje „za šumu zakona i prašumu bezakonja“ prema Srbima. Onda se čudiš zašto te Srbi ne vole, a većina Hrvata prezire, jer tako uporno podržavaš agoniju i kaos u kojem se društvo nalazi. Kao empiričar, ne mogu da shvatim da nakon 17 godina vlasti „pokreta opasnih namjera i zločinačkog sadržaja“ (pljačka stoljeća, deindustijalizacija, etničko čišćenje, žrtvovanje 8% stanovništva, entropija i biološko razaranje društva, rat „spaljena zemlja“ na jednoj trećini teritorije), očekuješ da se u narednih nekoliko mjeseci može nešto promijeniti? Empirijski može doći samo do većeg kaosa, entropije i beznađa.

Vlastohleplje liberalnog kapitalizma dovodi u očaj suvremenu civilizaciju, a naš „divljački kapitalizam“ nas dovodi u kolonijalnu neizvjesnost, jer, na primjer, onih sedamdesetak tisuća koji ne primaju dohodak, u gorem su položaju nego nekadašnji robovi. Vlast koja troši ljude, krši vlastite norme i Ustav, i koja razvija sistem ozakonjene pljačke, korupcije, laži, prijevare, otimačine bez sankcija, levijatanski proždire društvo.

Dok svi slobodoumni napad na „Novosti“ osuđuju kao zatiranje slobode, ti represivno u ime svoje moći, kao jadnik u privremenom raju, primjenjuješ drakonske mjere.

Društveno gledano, minuli rad Rade Dragojevića za našu ukupnu javnost, samo kao urednika, važniji je i značajniji i časniji nego minuli rat Merčepa i Šeksa zajedno. Zbog toga, osvijesti se! Ne robuj „kulturi smrti“.

Valjda toliko znaš, Milorade, da je rat sam po sebi zločin. On zahtijeva imanentnu „kritiku svega postojećeg“ u njemu. Ne samo radi prelaska na izmirenje, nego na „kulturu života“ tako nužnu Srbima i Hrvatima koji nikada nisu međusobno ratovali. Kad su to Francuzi i Nijemci shvatili, Evropa koja počiva na groblju ratnih zločina, napravila je kopernikanski obrat trendom objedinjenja.

Milorade, sine Brute, valjda ne želiš da se u našoj javnosti onemogući uporaba analogija, poredbi, dosjetki, metafora, aluzija, ironija, cinizama, poruga, humoreski, satira, sprdnji, gegova itd. Time bi pledirao za dokidanje dijaloga uopće, ali istovremeno i cijele umjetnosti. Kako vidiš, kakva tragedija slijedi kad se političari i državotvorci „podržave“ u borbi protiv slobode! Avaj društvu!

            Kao što niste mogli u ime „kulture smrti“ zbog zakona sile teže zaustaviti „Oba, oba su pala“, jer su doista pala, tako zbog kulture života ne možete zaustaviti prirodu čovjeka da ostvari pravo slobode javnosti ma što činili. Jer svaki je od nas rođen slobodan.