U srijedu nova svjedočenja o zločinu nad Srbima u Orašju

Suđenje desetorici optuženih za zločine nad srpskim civilima u Orašju 1992. i 1993. godine biće nastavljeno u srijedu, 29. avgusta, u Sudu BiH.

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Жivković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Matuzović, Жivković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.

Na ročištu održanom 22. avgusta, svjedok Tužilaštva BiH Sretko Dragojlović rekao je da ga je u školi u Donjoj Mahali, osim Pere Vincetića, tukao i optuženi Mato Жivković.

Dragojlović je u Sudu BiH, između ostalog, rekao da su Srbi iz mjesta Novi Grad prevarom zatvoreni u osnovnu školu i preduzeće “Strolit” u Odžaku, nakon što su sa pripadnicima HVO-a koji su ih držali u okruženju, dogovorili da će predati oružje i otići sa tog područja.

“U `Strolitu` je u tri prostorije bilo zatvoreno 120 Srba. Odatle smo prebačeni u osnovnu školu, iz koje sam odveden u Bosanski Brod gdje sam bio dva mjeseca, do 6. ili 7. oktobra 1992. godine. Nakon toga protjerani smo u Slavonski Brod gdje smo u jednoj kafani prenoćili i narednog dana skelom odvedeni u osnovnu školu u Donju Mahalu. Odmah po dolasku na ulazu u školu smo bili pretučeni”, ispričao je Dragojlović.

Prema njegovim riječima, vojna policija ih je tukla rukama, nogama i palicama, a tokom noći bilo je i pojedinačnih maltretiranja, što su uglavnom činili Pera Vincetić, te Anto i Mato Жivković.

Svjedok Tužilaštva Goja Gajić rekla je da je njen suprug Maksim sa kojim je živjela u Lončarima, nestao 2. maja 1992. godine zajedno sa Jovanom Stevanovićem i Senahidom Đuđićem.

“Javili su mi da su zarobljeni u Donjoj Mahali, a Jovo Stevanović, koji je bio zarobljen sa mojim mužem, kasnije mi je rekao da mu je Zoran Kalinić iz Slavonske Požege zabio nož u vrat i ubio ga”, navela je Gajićeva.

Treći svjedok Tužilaštva BiH, Radenko Stojnić rekao je da je od Aleksandra Božića čuo da je njegov brat Ranko ubijen u logoru u Donjoj Mahali.

“Moj brat je sredinom aprila 1992. godine krenuo prema Zagrebu gdje je radio, a Aleksandar, koji je bio u logoru s mojim bratom, rekao mi je da je u Жupanji istjeran iz autobusa i odveden u logor. Rekao mi je da je tamo mučen i prebijan, a da su to činili izvjesni Dama, Luna, Amazonka, Pera Vincetić, a da ga je ubio Mato Жivković”, rekao je Stojnić.

Nastavak suđenja zakazan je za srijedu u 9.00 časova.

Izvor: Srna

Vezane vijesti:

Stradanje Srba u Sremu od strane domaćih Švaba

Mati Baotiću 13 godina za zločine nad Srbima u Orašju