arrow up

Dušan Babac: U Hrvatsku na more, iz mog ugla

Srbi iz Tribnja Šibuljine su teško postradali tokom Drugog svetskog rata, ponajviše u ustaškom koncentracionom logoru Slano na ostrvu Pag. Prva hapšenja Srba započela su već u aprilu mesecu 1941. godine i odvođenje na stratište u Jadovno. Rođen sam u Beogradu, kao i moj otac Marko, deda Pavle je rođen u Zadru (nedavno je Zadarska ulica na Kosančićevom vencu, koja je tamo uživala stanarsko pravo još od 1896. godine, izbačena iz grada da bi se uselio Dobrosav Ćosić, kalemar iz Velike Drenove) a pradeda Marko je rođen u jednom malom primorskom selu u podnožju Velebita po imenu Tribanj Šibuljina. Tribanj Šibuljina se nalazi u u zadarskom zaleđu u tzv, Velebitskom

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika)

 U znak sjećanja na 82-godišnjicu zločina nad žeteocima iz Krša  srpske nacionalnosti, koji su mučeni, klani i silovani  a nakon toga bačeni u jamu. Piše: Đorđe Pražić Jama „Nezdravka“nalazi se uz sami put koji vodi iz Vukelić Sela (Donji Kosinj), preko Majdana, Miletić vrha, Vrščića, pokraj Pištaline prema Brujinom vrhu. Ispod same Pištaline sa lijeve strane puta idući iz Vukelića, na oko deset metara udaljenosti od puta, tačna je pozicija jame „Nezdravka“. U nju je 10.08.1941. godine zaklano i bačeno 11 osoba srpske nacionalnosti iz Krša, koji su uhapšeni od strane ustaša na kosinjskom kamenom mostu u Kosinj- Mostu, kada su išli sa žetve. Naime, među preostalim srpskim narodom pročula

KALENDAR GENOCIDA NDH U HERCEGOVINI, 8. JUN: Užas Kapavičke jame i zločin u Izgorima

Hrvatske vlasti su početkom juna 1941, započele plansku lividaciju Srba u istočnoj Hercegovini kako bi se riješili buntovnog epskog srpskog elementa prema crnogorskoj granici i kako bi uvukli muslimane u zločine i time ih vezali za NDH, a suprotstavili ih Srbima i izložili ih tako srpskoj eventualnoj srpskoj odmazdi. Mora se reći da su se muslimani u velikoj većini prihvatili uloge koju im je za njih Zagreb odredio. Ljubinjski srez Od 3. do 8.juna ustaško vođstvo u Ljubinju na čelu sa Leom Togonalonm, koje je na raspolaganju imalo masu hrvatskih ustaša iz Popova polja i muslimana iz Ljubinja i okoline, uspjelo je u selima Kapavici, Pocrnju, Rankovcima, Vlahovićima i Ubosku

Kalendar genocida: 08. avgust. Godišnjica stradanja Srba iz Like i Korduna

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Жrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

frontal-jadovno-2014.jpg

Bijeg iz logora i bezdanih jama– Knjiga Jadovno 1.

Uprkos rigoroznim mjerama koje su ustaše provodili u cilju osiguranja logora Jadovno na Velebitu i logora Slana na otoku Pagu, u nekoliko slučajeva su pojedinci ili manje grupe zatočenika pokušali pobjeći iz žice i spasiti se. Prema raspoloživim izvorima i saznanjima do kojih sam došao tokom rada, kao i na osnovu izjava preživjelih, da se zaključiti da je postojala mogućnost bijega, i to iz svakog logora u kompleksu Jadovno, pa i iz samog Jadovna. Pojedinci, pa i grupe, mogli su pobjeći već tokom sprovođenja od mjesta hapšenja do logora ili putem ka stratištu. Prosto je nevjerovatno da su tek grupice ustaša sprovodile po dvjesta i više ljudi, koji su poslušno

Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.

U ljeto 1991. godine, kada je u štampu krenulo prvo izdanje knjige „Ognjena Marija livanjska“, pedest godina nakon tog krvavog ljeta 1941, kojem je posvećena, još nije bio definitivno utvrđen ni spisak stratišta, a kamoli imena svih žrtava ustaškog genocida na području Livna i Livanjskog polja. Ti  podaci nijesu u potpunosti sređeni ni do danas i kako vrijeme prolazi, sve je manje nade i izgleda da će taj tužni i zastrašujući imenik ikada biti kompletiran, jer je iz dana u dan sve manje svjedoka i savremenika,  pouzdanih i vjerodostojnih. Uz sve to, na ovim prostorima je u međuvremenu progrmio još jedan rat, dogodili se novi zločini i pogromi nad preostalim

dr. Đuro Zatezalo

Umro je dr Đuro Zatezalo

GODIŠNJICA STRADANJA ĐURE ZATEZALA 05. AVGUSTA 2017. Zatekla nas je tužna vijest da je nesrećnim slučajem život izgubio dr Đuro Zatezalo, istoričar koji se godinama bavio istraživanjem stradanja Srba u vrijeme postojanja NDH, posebno onim na području kompleksa logora Gospić-Jadovno-Pag. Prema još uvijek nezvaničnim informacijama, u subotu 05. avgusta ugušio ga je dim tokom spaljivanja korova kod njegove rodne kuće u Donjim Dubravama. Njegovo tijelo je nađeno dan kasnije usred potpuno izgorjelog područja. Kako javljaju zagrebačke Novosti : “Oko kuće je izbio požar, a vatru je Zatezalo pokušao sam gasiti i našao se okružen vatrom i dimom. S obzirom na svoje zdravstveno stanje i veliku vrućinu, ovakvi slučajevi nesretnih stradanja

Hrvatski oficir o likvidaciji 500 srpskih civila 5. avgusta 1995. kod zaseoka Januzi na Baniji

Oficir Hrvatske vojske progovorio o masovnom zločinu nad srpskim civilima kod banijskog sela Brubno, opština Glina, kada su pripadnici 2. brigade „Gromovi“ 5. avgusta 1995. godine ubili oko 500 srpskih civila. (Prvi put objavljeno 5. 8. 2025.) Hladnjače na Baniji „U našoj motorizovanoj koloni bilo je i 35-40 kamiona hladnjača za koje smo kasnije saznali čemu su služile“, kaže svedok Da je tokom hrvatskih vojnih akcija na područja sa srpskom većinom u proleće i leto 1995. godine („Bljesak“ i „Oluja“) bilo mnogo zločina nad srpskim stanovništvom više nije tajna ni za hrvatsku javnost, koja je inače dugo pokušavala da pred tim činjenicama žmuri. Mnogo toga još nije poznato i tek

Uspon i pad Krajine: Sećanja jednog ministra (KRAJ)

Činjenica o izdaji Krajine od strane Miloševića ne negira pozitivne učinke njegove politike (Republika Srpska i uspostavljanje celovite Srbije). I u ovom slučaju se potvrđuje da niko nije sazdan iz jednog komada i da svako ima svoje lice i naličje. Piše: Borivoj Rašuo Prvi deo teksta možete pročitati OVDE. Da je zaista postojao scenarij širenja rata na Bosnu i Hercegovinu ilustrovaću frapantnom činjenicom iz razgovora sa britanskim diplomatom, koji sam vodio novembra 1991. godine u Beogradu, u svojstvu ministra spoljnih poslova u Vladi Krajine. Reč je o razgovoru koji je vođen pola godine pre početka rata u Bosni i Hercegovini. Razgovarali smo na temu Krajine, naših ciljeva i očekivanja, da bi

Kolona

Probudila sam se ispod traktorske prikolice, prljava i umorna, još mokra od kiše koja nas je neumoljivo progonila. Pod ceradom, koja je podsećala na one kaubojske kočije, u koloni koja se nije prekidala, grabili smo dalje, putem koji je vodio preko Drine i Save, tamo gde su nas odavno “terali”! Bože, šta će biti s nama?!?! Piše: Đurđica Dragaš U tu nepreglednu, nesrećnu kolonu stali su vekovi trajanja i borbe. Iako tada nije tako izgledalo, jasno je danas da nismo poraženi i uništeni. Dokaz se nazirao već u koloni, u radoznalim dečjim očima koje su virile ispod cerada, u plaču beba koje su se rađale usput… Sunce je lagano rasterivalo

spomen područje Šušnjari – Sanski Most

Sofija Praća – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu

Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Sanski Most (162 metra nadmorske visine, 44-45 stepeni geografske širine i 15-17 stepeni geografske dužine) leži u dolini rijeke Sane, u jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine, između planina

Uspon i pad Krajine: Sećanja jednog ministra (1)

Nakon što smo mi iz Krajine odbili Vensov plan, Slobodan Milošević je izvršio smenu Milana Babića i kompletne vlasti koju je on predstavljao. Zamenio ga je Goranom Hadžićem, koji je već sutradan prihvatio plan, čime je bio utrt put za slamanje Krajine. Autor: Borivoj Rašuo Metodološki pristup u pisanju memoarske građe, u što spada i ovaj rad, ide od favorizovanja ličnosti do davanja većeg značaja događajima koji su predmet obrade. Pristup praktikovan u ovom radu biće kombinacija ta dva koncepta, zato što se na taj način može najpotpunije izraziti bit obrađivanog predmeta. Naime, poznato je da ličnosti prave događaje, a onda ti događaji u posledičnom nizu zahtevaju uključivanje većeg broja

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Zašto Sarajevu smeta podsećanje na decu Kozare? | gost: Boris Radaković

Istoričar i kustos Memorijalnog muzeja na Mrakovici, u okviru Nacionalnog parka “Kozara” Boris Radaković, govorio je u emisiji “Relativizacija” Ljiljane Smajlović o ovogodišnjem obeležavanju godišnjice Kozaračke bitke, reakcijama koje je to obeležavanje izazvalo, stradanju civila u Drugom svetskom ratu i posledicama ustaškog genocida nad Srbima. Priredio: Redakcija portala Jadovno 1941.

VLADO ŠEGRT – DŽELAT KOJI SE NIJE POKAJAO: Kako Hercegovina pamti „heroja“ koji je ubijao sopstveni narod

Na današnji dan, prije 35 godina, umro je Vlado Šegrt, za jedne general i revolucionar, za Srbe iz Hercegovine – nemilosrdni egzekutor. Dok je Beograd slavio njegovo ime, Nevesinje i Trebinje su ispisivali spiskove pobijenih domaćina i ugašenih ognjišta. Povodom godišnjice smrti ovog nekrunisanog kralja „lijevih skretanja”, pretresamo činjenice koje je zvanična istorija pokušala da sakrije pod tepih „bratstva i jedinstva”. Istina o krvavom Trifundanu i jamama koje i danas traže pravdu, više se ne može prećutati. U udžbenicima je on general, ministar i narodni heroj. U hercegovačkom predanju, onom koje se prenosi šapatom uz slavsku svijeću, Vlado Šegrt je ostao upamćen pod imenom koje mu je istorija dodijelila prije

NAJNOVIJE VIJESTI

Izdavačka djelatnost

  Rješenjem Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.030-053-162-5/10 od 22.02.2010.

Sadržaj

Autorica Zdenka Novak, rođena 26. novembra u Zagrebu u imućnoj jevrejskoj obitelji,

Izrael

“Što je u jednom imenu?”, kaže Julija kad čuje da je Romeo

Zagreb

U Zagrebu nakon četiri godine! U početku sam osjećala samo umor i

S partizanima

Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika.

Na Sušaku

Od lipnja 1941. pa do kapitulacije Italije u jesen 1943. godine živjela

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.