Jedan zid još stoji samo sa kog Sv. Jovan gleda. Ikona je požutjela al` zaborav ona ne da… Nad skeletom rodne kućeLešinari dugo kružeUmiruće srce njenoIz rebara bijelih struže…. Odavno je oronulaBijela kost od dima siviPodumjenta potonulaOd bola se greda krivi… Jedan zid još stoji samoSa kog Sv. Jovan gledaIkona je požutjelaAl zaborav ona ne da… Čuje ciku, smijeh i ljudeU dvorištu dječju grajuKraj ognjišta luču svetuDok odrasli nazdravljaju…. Nema više cike, smijehaPod gredama rodne kućeNjeno srce umirućePrekrilo je divlje pruće….. Autor: Bojana Vučić Izvor: Fejsbuk stranica Bojana Vučić