Za vrijeme ručka rečeno nam je da su naše familije sretno prešle

Krenut ćemo poslije doručka, trotoarom. Ići ćemo slobodno, bez neke kolone, da

Druge saonice prođoše malo naprijed pa poče utovar u više njih istovremeno.

Došla je medicinska sestra sa tri čovjeka koji su nosili velike naramke

Još malo, i eto nas u Bajmoku. Svi smo nekako živnuli. Nekako

Kamo ćemo? Pa opet u vagon. Marveni, dakako! Slika uobičajena – peć

Trpeza djeluje ozbiljno i izazovno pa, otprilike, nema razloga koji bi nekoga

Reče da uzmemo svaki svoje stvari i da čekamo utovar u vagon.

Izlazimo iz toplog vagona na hladni snijeg, a vlak odmah ode nekuda

Konačno zviždi, fućka lokomotiva. Počinje graja, glasno se razgovara… Motam ceradu, a

„Dižite se i iznosite stvari“, oglasi se Stevo. Sve smo iznijeli i

Sve je tako potrajalo do onog dana kad Stevo reče: „Danas, negdje