Stradanje porodice Pušonja na Crkvinama 1942.

Francetića „Crna legija“ počinila je stravičan zločin nad Srbima u selu Crkvine. Taj dan ubijeno je 165 civila, među kojima je bilo 40 članova porodice Pušonja.

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. marta   2017. godine.

Njemačka komanda je 10. aprila 1942. godine izdala naređenje da se pokrene ofanziva pod nazivom „Trio“ (u Jugoslaviji poznata pod nazivom „treća neprijateljska ofanziva“), čiji je cilj bio uništenje ustaničkih snaga i temeljno čišćenje područja od Han Pijeska prema Rogatici i doline rijeke Drine.

Angažovane su elitne njemačke, italijanske, ustaške, domobranske snage i lokalna milicija (sastavljena većinom od domaćih muslimana).

U ovoj ofanzivi angažovana je i zloglasna ustaška „Crna legija“ pod komandom Jure Francetića.

Bježeći pred neprijateljem, većina srpskih civila iz Istočne Bosne tražila je spas povlačeći se prema Drini u Srbiju.

Na žalost mnogi od njih nisu uspjeli doći do Drine. Za mnoge kojima je to uspjelo ipak nije bilo spasa, jer zločinci nisu dozvoljavali da se pređu mostovi spasa u Zvorniku i Višegradu.

Narod iz pravca Olova, Han Pijeska, Mrkalja, Džimrija i Žljebova, kretao se prema Drini u pravcu Višegrada.

26. aprila 1942. godine, zaostalu kolonu naroda ustaše su sustigle u selu Crkvine. Satniju sa preko 2.000 ustaša predvodio je pukovnik Jure Francetić.

Iz naroda su izdvojili muškarce i natjerali ih da pripreme ražnjeve i pokolju ovce, koje je narod potjerao sa sobom, kako bi nahranili ustašku vojsku.

U zbjegu se nalazilo 165 ljudi, kompletnih porodica, među kojima je bilo 42 sa prezimenom Pušonja iz sela Džimrija (južno od Han Pijeska).

Muškarce koji su pripremali ražnjeve ustaše su poklale na tijelima njihovih porodica.

Kukanje i zapomaganje djece, djevojaka, žena i vapaj staraca odjekivali su selom.

Na najokrutniji način 26. aprila 1942. godine ubijeno je 40 žena, djece i staraca iz porodice Pušonja.

Najmlađa žrtva Marko Pušonja imao je sedam dana, a najstarija Đurđija Pušonja 77 godina.

Pokolj su preživjeli brat i sestra, Mijat (8) i Anđelka Pušonja (12). Anđelku su ustaše izbole 18 puta i ostavile da iskrvari, dok su joj brata izboli 8 puta po grudima i stomaku.

Pokolj Pušonja iz sela Džimrija 1942. godine opisao je i Momir Krsmanović u istorijskom romanu „Islamske krvave ruke“, Beograd 1993, na str. 118-121 i 128-142.

Ovo stradanje, opjevao je Milenko Pušonja.

Izvor:

– Jovo I. Krsmanović, Savo V. Sokanović, Mirko M. Kosorić, Han Pijesak, prostor – vrijeme – ljudi, Beograd 2011., str. 115, 181-183 (Spisak stradalih iz sela Džimrije), 571-584 (Porodično stablo Pušonja).

– Grupa autora, Stari Brod, zaboravljeni zločin, Izdavačka kuća „Dabar“, SSD „Soko“, Višegrad – Dobrunska Rijeka 2014., str. 20, 82 (Spisak stradalih iz sela Džimrije), 131, 170-171. Autori spominju da je u Crkvinama stradalo između 145 i 165 ljudi, od toga 42 iz porodice Pušonja.

Priredio:

Teolog Predrag Cupać

Sekretar UG Jadovno 1941.

Vezane vijesti:

Istina skrivana u trnju 62 godine – Jadovno 1941.

Hrvatska: Ustaški koljač TV heroj! – Jadovno 1941.

Ustaški pokolj Pušonja na Crkvinama

U DRUGOME SVIJETSKOM RATU

VJEROVAO NIJE NI BRAT BRATU

POLITIKE IZDJELILE NAIVNU BRAĆU SRBE

JEDAN ODE U ČETNIKE

DA ZA SRPSTVO HRABRO GINE,

A DRUGI U PARTIZANE

SVAKO NA SVOJ NAČIN SRPSKI NAROD

OD DUŠMANA BRANE IL’ NE BRANE

USTAŠE SE NASLAĐUJU

KAKO BRAĆA TAD RATUJU

TE SUKOBE POSPJEŠUJU

I SRPSKU NAM MAJKU PSUJU

STRAŠNOM MRŽNjOM SRBE TRUJU

I POKOLjE PRIŽELjKUJU

JEDAN TAKAV DESIO SE

NIKAD NE PONOVIO SE

NAVALILA USTAŠKA JE SILA

TA ČUVENA FRANCETIĆEVA OFANZIVA

CJELU BOSNU OČISTIT ŽELILA

ISTRIJEBITI SVAKOGA SRBINA

FRANCETIĆ NA BJELOM KONjU JAŠE,

A U POMOĆ MU PRITIČU USTAŠE

SVAK SE PRED NjIM HOĆE DOKAZATI

KO ĆE VIŠE SRBA TAD POKLATI

PRED NALETOM CRNIJEH USTAŠA

SRBI STOKU SKUPIŠE SA PAŠA

POHVATAŠE KONjE I VOLOVE

DA IZ SELA BJEŽE BRŽE BOLjE

NASTALA JE ZBRKA I POMETNjA

ZAKUKAŠE ŽENE, ZAPLAKAŠE DJECA,

A STARCI SU KOLA PRIPREMILI

DA BI NEŠTO HRANE NATOVARILI

KAKO BI SE USPUT PREHRANILI

NA DUG PUT SE ONI NAKANILI

KUĆE SVOJE SAME OSTAVILI

NE BIL’  KAKO SAMO PREŽIVILI

SRBIJI SE MAJCI UPUTIŠE

KUĆE SVOJE SAME OSTAVIŠE

USTAŠE IH REDOM POPALIŠE

I U TOME MNOGO UŽIVAŠE

KA MAJČICI SRBIJI KRENULI

NE BIL’ KAKO TAMO PREŽIVILI

POSLE RATA OPET SE VRATILI

DA BI SVOJE KUĆE OBNOVILI

NA BRZINU BJEŽI SE IZ KUĆE

OSTAVIŠE I ŠPORETE VRUĆE

I MANDALE NA VRATA STAVILI

KAKO BI IH TOBOŽ ZAŠTITILI

I PUŠONjE BRAĆA SU KRENULI

KAKO BI SE ZBJEGU PRIDRUŽILI

I SVOJ ŽIVOT TAKO PRODUŽILI A

SVI SU SE MNOGO RASTUŽILI

NASTALA JE VELIKA POMETNjA

SVAK PO NEŠTO U TORBICU META

KAD OGLADNI DA DUŠU OKRIJEPI

DAL’ ĆE IKAD MOĆI DA SE VRATI

SVAK ZA SVOJOM KUĆOM TADA PATI

OKREĆE SE, POGLEDOM JE PRATI

DA JE DOBRO JOŠ JEDNOM ZAPAMTI

AKO JOJ SE NIKADA NE VRATI

STARCI, ŽENE, NEJAKA DJECA

SVAKO U SVOM SRCU MNOGO JECA

MUŠKARCI SU U BORBU OTIŠLI

DA BI SVOJU NEJAČ ZAŠTITILI

NEJAČ S PLAČOM OGNjIŠTE NAPUŠTA

PRAZNO IM JE I SRCE I DUŠA

NIKO NIKOG TADA I NE SLUŠA

SVAK SE O SVOM JADU ZABAVIO

DO JUČE JE MNOGI SREĆAN BIO

A DANAS JE SELO NAPUSTIO

U BJELI SVIJET JE KRENUO

KO ZNA GDJE BI SUTRA OSVANUO

TOG KRVAVOG 26-OG APRILA

ČETRDESET DRUGA GODINA JE BILA

PUŠONjE JE U CRNO ZAVILA

NIKADA SE NE PONOVILA

CVIJETI SU TOGA DANA BILE,

A HRVATSKO CVIJEĆE I USTAŠE

NI KRIVE NI DUŽNE NE OSTAVIŠE IH ŽIVE

NA CRKVINAMA TOG NESREĆNOG DANA

FAMILIJA PUŠONjA NASTRADA

OD STARACA DO DJETETA MLADA

USTAŠKA IH POKLALA ARMADA

ČETRDESET ŽIVOTA SE GASI

NIKO NE BI DA IH TADA SPASI

VRIŠTALI SU NjIHOVI TAD GLASI

DOK SE SVAKI POLAKO UGASI

IZ POKOLjA POBJEGLA JE STAKA

I IZNIJELA MALOG SINA RAJKA

MALO KOJA USPJELA JE MAJKA

OD ZLOTVORA POBJEĆ NA BRZAKA

OSMORO JE DJECE IZRODILA

SAMO RAJKA ONA ZAŠTITILA

SEDAM RANA U SRCU NOSILA

I SA NjIMA U ZEMLjU OTIŠLA

JOŠ JE DVOJE DJECE PREŽIVILO

IAKO JE IZBODENO BILO

MALI MIJAT I SESTRA ANĐELKA

VRATILI SE SA ONOGA SVIJETA

ON JEDANAEST ONA SEDAMNAEST RANA

BOŽJOM VOLjOM ŽIVI SU OSTALI

DA BI DJECI O TOME PRIČALI

KAKO SU IM PRECI NASTRADALI

I MILOVAN U POKOLjU JE BIO

ISPOD MRTVIH RANjEN PREŽIVIO

PLjAČKAŠI GA RANjENOG NAĐOŠE

I OPET GA RANjENOG BODOŠE

TAKO RANjEN USPIO POBJEĆI

DO SUSJEDNOG SELA TAKAV PREĆI

A LUGONjA ZET GA PRIHVATIO

NE BI LI GA KAKO IZLIJEČIO

SEDAM DANA ON GA LIJEČIO

MELEME MU RAZNE DONOSIO

IZLIJEČITI NIJE GA USPIO

SVOJU ČASNU DUŠU ISPUSTIO

MALI MARKO IM’O SEDAM DANA

PREMINUO OD USTAŠKIH RANA

ŠTA JE KOME MOG’O ZGRIJEŠITI

DA BI I ON ZAKLAN MOR’O BITI

ĐURĐIJA JE NAJSTARIJA BILA

SEDAMDESETSEDAM GODINA ŽIVILA

I STARICA NjIMA KRIVA BILA

PA OD NOŽA ŽIVOT IZGUBILA

OD SEDAM DO SEDAMDESETSEDAM LjETA

GODIŠTE IM NIŠTA NE ZASMETA

DA IH ZBRIŠU SA OVOGA SVJETA

DAL’ ĆE IKAD TO DA IM ZASMETA

NA CRKVINAMA SU PUŠONjE ZAV’JENE U CRNO

KO NI JEDNA DRUGA FAMILIJA

DO TADA JE BILA NAJBROJNIJA

A  TU SU IM SASJEČENA KRILA

A KADA SU POKOLj IZVRŠILE

USTAŠE SE BRZO UDALjILE

KOMŠIJE IH SKUPA SAHRANILE

DOK SU DRUGI PORED STRAŽARILI

DA ZLOTVORI NE BI SE VRATILI

26-i APRIL 42-e GODINE JE BIO

NIKADA SE NE PONOVIO

ZA PUŠONjE ON JE KOBAN BIO

JER SE MNOGI NIJE POVRATIO

SEDAMDESETPRVE SINOVI SU ISKOPALI KOSTI

POSLE TUGE, ETO IM RADOSTI

DA IM KOSTI SVOME GROBLjU VRATE

DA S’ PRECIMA MIRNO POČIVAJU

PO NAŠEMU SRPSKOM OBIČAJU

FAMILIJA PONOVO ZAJECA

ZAPLAKAŠE I STARCI I DJECA

MUČENIKE OPET SAHRANIŠE

I BOGU SE DRAGOM POMOLIŠE

DA KAPIJU RAJA IM OTVORI

SVAKO SVOJU DUŠU DA ODMORI

STRAŠAN ZLOČIN TADA SE DESIO

ALI NIKO KAŽNjEN NIJE BIO

U NARODU PRIČALO SE VAZDA

ZLOČINCE ĆE STIĆI BOŽJA KAZNA

ETO BRAĆO TAKO JE TO BILO

NIKADA SE NIKOM NE DESILO

ŠTO PUŠONjE BRAĆU ZADESILO

POSLE DOSTA PROTEKLIH GODINA

O TOME SE PRISJEĆA RODBINA I

PRENOSI TUŽNA KAZIVANjA

POTOMCIMA O SVOJIM PRECIMA

POTOMAK IH BOJAN SE SJETIO

SPOMEN PLOČOM PRETKE OKITIO

I SVE REDOM ON IH POBROJIO

NA IVANjDAN NjU IM PODARIO

71 GODINU ČEKALI

DA SE JAVNO OVO SVE OBZNANI

A BOJAN JE PRVI TO ŽELIO

I GOSPOD MU DOBRIM UZVRATIO

ŠTO JE PRETKE OPET OŽIVIO

UVJEK ZDRAV NAM I VESEO BIO

KOD GOSPODA MJESTO PRIBAVIO

ŠTO JE DOBRO DJELO UČINIO

CRKVINE SE ZABORAVIT NEĆE

UVJEK ĆEMO TAMO PALIT SVJEĆE

NA STRATIŠTU POLAGATI CVJEĆE

POTOMCIMA ŽELIT VIŠE SREĆE

Napisao: Milenko Pušonja