Sofisticirani hrvatski šovinisti Banac i Mesić

Datum objave: ponedeljak, 16 oktobra, 2017
Veličina slova: A- A+

„Svi se moramo suočiti s činjenicom da pitanje referenduma o nezavisnosti Republike Srpske neće biti regulirano Dejtonskim sporazumom nego mogućnošću nje, Rusije i Srbije da takvo nešto nametnu. Ako to uspiju nametnuti, ne vidim kako se to pitanje može riješiti bez ratnog sukobljavanja u ovom dijelu svijeta … To je nenapisani program koji se artikulira među redovima svakog dana. Ono što Dodik govori je ono što Vučić misli, a Dobrica Ćosić je napisao još prije 20 godina.“ Rekao je Ivo Banac i osto živ, a pridružio mu se Stjepan Mesić sa već uglavnom poznatom pričom …

“Ja mislim da Dodik iskreno vjeruje da BiH može da se podijeli i da u tom smislu on sve preduzima. Međutim, njega će vrijeme razuvjeriti, kao i mnoge druge. BiH je nedjeljiva i na ovom prostoru ta arhitektura je do kraja završena … Kada bi neko otcjepio dio Bosne i Hercegovine, da se ja pitam, presjekao bih koridor, i to bi bilo za dva sata završeno.“

Šta na ovo reći?! Može se samo odmahnuti rukom jer riječ je o dva penzionera od kojih ništa ne zavisi. Međutim, jedan je američki umirovljenik, a drugi prima najvišu državnu mirovninu. Mogu da ih zamislim kako sa ostalim poznatim i imućnim „zagrebačkim starim dečkima“ u Esplanadi ili Gradskoj kavani, za svojim stolom uz jutarnju kavicu, prelistavaju tisak i mudruju. Okruženi probranim novinarima, koji mogu nakratko da primaknu stolicu i zabilježe dnevna reagovanja bivšeg profesora sveučilišta u SAD i bivšeg predsjednika države. Njihovo mišljenje se publikuje i prati, te ga ipak ne treba ostaviti bez komentara.

Paranoičan strah od referenduma o secesiji RS

Dakle, o kom referendumu o nezavisnosti Republike Srpske govori Banac? Ni Dodik niti bilo koji političar u „manjem entitetu“ nije službeno ni pokrenuo, ni najavio, pa čak ni na nekom zvaničnom forumu pomenuo tako nešto. Jeste bilo riječi o referendumima o pravosuđu, jer je kontra Dejtonu oteto entitetitetima, bilo je i o datumu Dana Republike jer se istorijska činjenica da je proglašena 09. 01. 92. ne može izmjeniti, te i o vojnoj neutralnosti Srpske, što je valjda za svaku pohvalu, ali nikada o referendumu o secesiji. Ta izmišljotina se svakodnevno ponavlja u izjavama evroatlantskih zvaničnika, koji svako neposredno demokratsko izjašnjavanje građana u Srpskoj proglašavaju antidejtonskim atakom na BiH i ništa manje nego opasnošću po mir i stabilnost u regionu. Ali, profesor je istoričar pa bi trebalo da zna da se izvori moraju provjeriti i oni evro-američki i bošnjački uporediti sa srpskim i ruskim.

Ukratko, Dodikove riječi su naprosto još jedan falsifikat tzv. međunarodne zajednice, poput onog o Sadamovom tajnom hemijskom oružju što je poslužio kao alibi za stotine hiljada mrtvih u Iraku. Što se pak tiče usput apostrofiranog Vučića, šta predsjednik Srbije u sebi misli, ne znam kako može znati Banac, ali mogao je čuti da po sto puta ponavlja da poštuje Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet BiH. Granice na Drini premijerno je priznao još Milošević, a ni Ćosić ih nije osporavao. Ali, Banac izvodi dalje konsekvence na osnovu iskonstruisane pretpostavke da RS sprema referendum o nezavisnosti, pa kaže da to ne zavisi od Dejtonskog sporazuma, nego od kapaciteta Srpske, Srbije i Rusije da ga nametnu. A zašto bi Dejton zabranio „manifestaciju najvišeg oblika demokratije“? I zašto bi Rusija nametala referendum kada EU preporučuje članicama da ga što više koriste. Najzad, ko bi zbog referenduma u RS započeo „rat u ovom dijelu svijeta“.

Topovima na srpsko samoopredjeljenje

Stjepan Mesić ide i korak dalje pa kaže da bi to bila Hrvatska. Veli „da bi on da se pita na referendum srpskog naroda o nezavisnosti presjekao koridor života kroz Posavinu“. Kako i čime? Podrazumijeva se, slanjem vojske iz Hrvatske i upotrebom oružja. Da kako bi i moglo drugačije? Hrvatskim topovima udario bi na srpsku demokratiju! Ne sumnjam, jer je početkom rata u BiH to već pokazao, ali me čudi da je spreman da to i kaže. E sad, kada je već sam zapodjenuo na taj način, valja ga upozoriti da bi to bio upad na teritoriju druge države, što međunarodno pravo definiše kao agresiju. A pošto bi to bio i napad na Srbe, umiješala bi se i Srbija sa eskadrilom od deset ruskih „migova“, a vjerovatno bi do Zagreba stigao i poneki projektil sa podmornice u Crnom moru. Tako precizan da ne bi srušio ni Gradsku kavanu ni Esplanadu, nego bi proletio kroz prozor pa Mesića posred glave.

Možda i greškom, jer nije kriva Mesićeva mudra glava nego Dodikova neuka, koja ne razumije da je „BiH nedjeljiva i da je arhitektura na ovom prostoru do kraja završena …“ Matori Stipe je očito već zaborovio da je i SFRJ, i to po rezoluciji OEBS-a o „nepovrjedivosti spoljnih granica u Evropi“, takođe bila nedjeljiva, a da je ipak i on lično doprinio njenom raspadu i time se hvalio u Hrvatskom saboru. Ili je i on, otkako je Hrvatska ušla u EU, usvojio politiku briselskih duplih standarda, u jednom slučaju ovako, a u drugom onako. Umirovljeniku Stipi se i može kako hoće, ali zbog takvih akrobacija Unija je, pored ekonomske i političke, upala i u moralnu krizu. Nijedan princip više nije neprikosnoven i, kako se u Briselu od slučaja do slučaja svi principi različito tumače, tako do njih više ne drže ni članice, i zašto bi tek one u vječitom kandidatskom statusu. Srbi su bili najveće žrtve evropske nemoralne nedosljednosti te Srpska i Dodik imaju najmanje obaveze da slijede te pravnopolitičke „premete preko glave“ koje stalno izvodi briselska birokratija od Kosova do Katalonije.

Ali, da vidimo šta je to Dodik stvarno rekao da je izazvao sablazan bivšeg američkog profesora i bivšeg hrvatskog predsjednika. Da, rekao je da je „BiH propala država, da će se sama od sebe raspasti i da ima pravo da sanja da će se Srpska i Srbija do kraja ovog vijeka državno i teritorijalno ujediniti“. I šta onda?! Da je BiH nedovršena, neuspjela, u raspadanju, propala i sl. država govore svi, uključiv i stranci i Bošnjaci. Jedino Banac i Mesić valjda misle da je, naprotiv, „stamena, uspješna i perspektivna“. I Dodik bi morao tu glupost da ponavlja da ga ova dva penzionera ne bi osumnjičili da ruši Dejton. Dodik je još kao rok da se to spontano dogodi odredio 83 godine, koliko na Balkanu nijedna državna tvorevina nije trajala. Ni tri Jugoslavije zajedno, ni tri njenim raspadom nastale države (Slovenija, Hrvatska i Makedonija) nisu trajale osam decenija, pa zašto bi baš hronično labilna Bosna bila izuzetak. A ako se BiH u budućnosti već sama od sebe raspadne, zašto se njeni dijelovi ne bi ujedinili sa maticama?

Purgerski prezir prema „Hercegovcima“ i Bošnjacima

Neće biti da Mesić i Banac ne znaju da i njihovi sunarodnici u „Herceg-Bosni“, sa Čovićem na čelu, sanjaju iste snove o izlasku Herceg Bosne iz BiH i priključenju „lijepoj našoj“. Isto kao što su i njih dvojica, jedan u emigraciji, drugi u zatvoru, sanjali raspad SFRJ, tj. secesiju Hrvatske, a ponešto tome obojica i doprinijeli. Jasno je da bi im odgovaralo da je, kako veli Banac „arhitektura Balkana definitivno završena“ jer privremeni dobitnici bi uvijek da zaustave vrijeme pa proglašavaju „kraj istorije“, ali postoje čak i neki Hrvati kojima ne odgovara da ostane ovako kako je. Djeluje paradoksalno da nacionalisti Banac i Mesić zanemaruju da su među takvima i njihovi sunarodnici u BiH koji se bore za treći entitet. Međutim zagrebački stari dečki iz Esplanade njima generalno nisu naklonjeni.

To su za njih primitvni rođaci iz provincije u bijelim čarapama i bez godišnje pretplate za koncerte klasične muzike u dvorani „Lisinski“, koji su poslije rata bili „okupirali“ purgerski Zagreb. Iskusili su Herceg-Bosanci da je upravo tako, i za Mesićevog mandata su u znak protesta masovno vraćali domovnice i putovnice i ponovo odlazili u emigraciju. Kako mi reče jedan od njih: „Valjali smo im na Slavonskom frontu, a sada im je važniji uspjeh turističke sezone u primorju nego naša sudbina u dijaspori“. I zaista, u zapadnu Hercegovinu je iz Vukovara stizalo više mrtvačkih sanduka nego u Zagorje, Dalmaciju i Istru zajedno. Ali zagrebačke gornjogradske i kaptolske manipulacije počele su prije rata: odustajanjem od „livanjskog pitanja“ na referendumu u martu ’92, zapadni Hercegovci su se odrekli prava da odlučuju o unutrašnjem ustrojstvu nezavisne BiH, a Vašingtonskim sporazumom krajem rata, i svog entiteta Herceg-Bosne.

Mesić je bio promotor te probosanske političke linije u politici HDZ-a prema BiH, a izvršilac na terenu Stjepan Kuljić. Mesić se od Tuđmana, kao i Kljuić od Bobana, razlikovao samo u taktici, a strateški ciljevi su im bili isti. Dok je Franjo htio da podijeli Bosnu, Stipe je smatrao da su cjelovita BiH i Muslimani Hrvatskoj potrebni kao tampon zona prema uvijek opasnim Srbima, a sa njima će već biti lako po već isprobanoj formuli „hrvatskog cvijeća“. Zato Banac u istom intervjuu osuđuje Kolindinu izjavu da je „u BiH porastao islamski radikalizam“, ali pošto je riječ o predsjednici Hrvatske, tvrdi da je „ona mislila na neke pojedince i grupe, a ne bošnjački narod u cjelini, ali je to nespretno formulirala“. Naravno, islamski radikalizam u BiH jeste u usponu (dobrovoljci Islamske države, vehabijske komune itd.), a da se to ne odnosi na baš svakog Bošnjaka, naprosto se podrazumjeva. Ali „zagrebački stari dečki“ imaju fine europske manire pa ne bi da Hrvatska kvari odnose sa muslimanima, a ni da se zamjere svojoj Kolindici.

Tekstopisci za Tompsonove ustaške hitove

Oni se ne ustežu ni da se ograde od hrvatskih zločina u „Oluji“, ali ne i od rezultata koje je proizvela. Oni takođe kažu da je Pavelićeva kvislinška NDH bila ostvarenje povjesnih težnji hrvatskog naroda za nacionalnom državom, ali ne odobravaju ustaška klanja. Uostalom, zašto se i ne bi uljudno izvinili, nakon što je proces uništavanja i istjerivanja Srba u Hrvatskoj nepovratno završen, „a kotač povijesti itako nemre natrag, kaj ne?“ Eto, kako je, recimo, Mesić lijepo zamolio za razumijevanje i praštanje kada je otkriven snimak njegovog ustaškog govora koji je uoči rata održao u Australiji. I nikom ništa! Banac mu se pridružio izrazom bratstva i jedinstva sa muslimanima Bošnjacima protiv Srba. „Odnosi između Hrvata i bosanskih muslimana u 20. stoljeću su bili usmjereni jedni prema drugima jer smo se borili protiv istih hegemonističkih pritisaka koji su dolazili iz Beograda.“ Tekovina te zajedničke borbe bio je i konclogor Jasenovac za Srbe, Jevreje i Rome nad kojim su se zgražavali i nacistički generali. U Pavelićevoj vladi bilo je uvijek po nekoliko muslimana „cvjetića hrvatskog naroda“, a tek koliko ih je bilo u ustaškoj operativi u BiH. Recimo, Banjalučkog vladiku Platona ’41 . zaklao je musliman u ustaškoj uniformi.

Perkoviću-Tompsonu ostaje samo da uglazbi Ivine i Stipine tekstove i napuni hrvatske stadione

Autor: Nenad Kecmanović

Izvor: Fond strateške kulture

Vezane vijesti:

Nenad Kecmanović: Zapadu je Srebrenica alibi za svo nasilje …

Nenad Kecmanović: Šeici pune Bosnu | Jadovno 1941.

Kec iz rukava – Nenad Kecmanović | Jadovno 1941.

Kecmanović: EU je u većoj krizi nego BiH | Jadovno 1941.

Kecmanović: Antisrpska kampanja u službi obnove bošnjačko …




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top