Skaradni lament NAD “kulturnim dostignućima” NDH

Datum objave: četvrtak, 15 decembra, 2011
Objavljeno u Ostala stratišta
Veličina slova: A- A+

Ustaše

“Margelov institut” iz Zagreba ocijenio je da je skaradno lamentirati nad “impresivnim” repertoarom “Hrvatskog državnog kazališta” u periodu Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ kada su se istovremeno dešavala masovna klanja Srba, Jevreja i Roma.

“Anegdote o svijetlim trenucima `pravoslavaca` u glumištu Pavelićevog glavnog grada više su nego degutantne epizode evociranja sjećanja na ustašku strahovladu sa osnovom rasnih zakona”, kažu za Srnu u Institutu, reagujući na nedavni intervju hrvatske rediteljke Snježane Banović, koja je autor doktorske disertacije pod nazivom “Hrvatsko državno kazalište u Zagrebu od 1941. do 1945. godine”.

NDH je bila kvislinška satelitska paradržava stvorena voljom fašističkih i nacističkih sila, ogrezla u zločinu i pljački i kao takva nije mogla stvarati nikakvu kulturu i nauku, jer nije bilo slobode izražavanja, djelovanja i ravnopravnosti za sve njene građane, podsjeća jevrejska nevladina organizacija “Margelov institut”.

“Pošto se o tom dijelu istorije manje-više sve već veoma dobro zna, kao što se dobro zna da je cijela NDH bila impregnirana kulturom smrti, premrežena sa 28 koncentracionih logora, gotovo je nepotrebno danas govoriti o nekim kulturnim dešavanjima ili podvizima kvazidržavnih institucija, koje su vodili tadašnji Pavelićevi ministri kulture ustaške kvislinške paradržave”, kažu u Institutu.

U ovom institutu ocjenjuju da Banovićeva u intervjuu za portal “H-Alter” pokušava prikazati “Hrvatsko državno kazalište” kao tobožnjeg “zaštitnika i utočište” za pravoslavce i Jevreje.

“Pred svaku svečanu predstavu dizale su se ruke u nacistički pozdrav. Za čestih dolazaka Slavka Kvaternika sve je odjekivalo od usklika ‘Za dom – spremni!’, nakon čega bi nastupali Bela Krleža i drugi pravoslavci”, navodi Snježana Banović u tom intervjuu, koji je prenio i portal “E-novine”.

“Sasvim je neutemeljeno i pitanje novinara: `Kako je bilo moguće da dvoje pravoslavaca, Bela Krleža i Dejan Dubajić, imaju najveću `minutažu` na daskama u doba NDH`, kao i novinarska konstatacija da je `paradoksalno da je Bela Krleža tek u NDH postala `zvijezda`, premda je bila pravoslavka”, kažu u “Margelovom institutu”.

U tom institutu naglašavaju da ni Bela Krleža ni Dejan Dubajić u to vrijeme nisu bili među pravoslavnim vjernicima, već su bili rimokatolici, a autorka čak priznaje da je Dubajić prešao na katoličku vjeru, dok za Belu Krležu to ne navodi.

“Istine radi, Leposava Kangrga – kako se djevojački zvala Bela Krleža – brisana je u Senju 22. februara 1899. godine iz matica krštenih pravoslavne vjeroispovijesti i upisana u rimokatoličku. Majka Bele Krleže bila je Hrvatica Kata Vuksan koja se udala za Belinog oca Milana Kangrgu po pravoslavnom obredu, dok je Leposavi za vrijeme osnovne škole promijenjeno ime u Bela”, kažu u “Margelovom institutu”.

U institutu navode da je za NDH “dužnosnike” Bela Krleža dijete iz miješanog srpsko-hrvatskog braka i po vjeri rimokatolkinja, te udata za Hrvata rimokatolika /Miroslava Krležu/ i nikako nije mogla biti “pravoslavka”, te nije bilo nikakvih prepreka da kao Hrvatica nastupa u “Hrvatskom državnom kazalištu”.

“Čemu uopšte memento na Pavelićevo `kazalište` srama u obliku najavljene knjige, kad glavna `pravoslavna` protagonistkinja cijele priče uopšte nije pravoslavka”, pitaju u “Margelovom institutu”.

U toj nevladinoj organizaciji naglašavaju da svi u intervjuu navedeni slučajevi preživljavanja “pravoslavaca” i pokrštenih Jevreja, te nejevreja ubačenih među Jevreje, ne opravdavaju ubistva hiljada pripadnika srpske i jevrejske zajednice, kao i ćutanje ondašnjih kulturnih krugova i prećutno odobravanje zločina.

“Tvrditi da rasistička politika NDH ipak nije uspjela razviti jedinstveni aparat za eksterniranje Jevreja /vjerovatno se mislilo na eksterminiranje/ zapravo je istorijski nekorektno, kao i polovično tačna tvrdnja da su Jevreji transportovani u logore Rajha, zaboravljajući ili izostavljajući pritom strijeljanja na Dotrščini, odvođenje zagrebačke jevrejske mladosti u jame Jadovna, odvođenja u logore smrti na Pagu, logor Danica kod Koprivnice, Loborgrad, Đakovo, logor smrti Jasenovac”, ističu u “Margelovom institutu”.

Oni navode da su u NDH na snazi bili rasni zakoni, a ne uredbe – kako to u razgovoru nonšalantno naziva autorka teksta – koji su se odnosili i na pozorište, jer je Jevrejima i Srbima bilo striktno zabranjeno učešće u stvaranju “arijevske” kulture hrvatskog naroda.

“U cijelom tekstu pokušava se ustaški ideolog i potpisnik rasnih zakona Mile Budak prikazati kao osoba koja je bila blažih stavova od arhiustaše Ante Pavelića, te kao neko ko se grčevito brinuo za hrvatsku kulturu, a izostavlja se pomenuti zločinački element Budakove ličnosti, pa čak i kada je, prema riječima autorke, namicao značajna sredstva iz Državne riznice za `ambiciozni repertoar`”, kažu u “Margelovom institutu”.

Ista ta Državna riznica, kako napominju, prisvojila cjelokupnu imovinu Jevreja, Srba i Roma na osnovu rasnog zakonodavstva, a dok su pripadnici jevrejskog, srpskog i romskog naroda zvjerski ubijani, njihovi satrapi zabavljali su se “kulturnim dostignućima `državnog kazališta`”.

Autorka navodi da je “čitavu studiju iznjedrila jer su joj smetali marksistički stavovi koji su čitav jedan period kulture za vrijeme postojanja NDH smatrali mračnim”, pa se, kako kaže, iz tog razloga upustila u istraživanje “kulturno-političkog konteksta tog vremena”.

“Zašto se govori o podizanju ruku na nacistički pozdrav, kad su se ruke podizale na ustaški pozdrav?! Zašto se govori da su ustaše politiku prema Jevrejima preslikale od nacističke Njemačke, kao da sami nisu imali ideju kako da se obračunaju sa `jevrejskim pitanjem`”, pitaju predstavnici Margelovog instituta.

U toj ustanovi naglašavaju da je poznato da su ustaše pravnu diskriminaciju i ideologiju posredno crpile iz Rajha, ali i da je isto tako poznato da je svirepost ustaša daleko nadmašila Nijemce – dok su Nijemci bili sofisticirane ubice, ustaše su bile mesari!

“A gdje je u čitavoj priči mala glumica Lea Dojč? Nju niko nije štitio, ni krštenica, ni ustaške glavešine. Za nju kao Jevrejku više nije bilo dostupno pozorište kao i za mnoge druge `nepoćudne` elemente. Završila je u dimu holokausta zauvijek u transportu sa žutom zvijedom na prsima među nebrojenim žrtvama Aušvica”, navodi Uprava Margelovog instituta.

Margelov institut je nevladina organizacija jevrejske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Usko sarađuje sa Centrom “Simon Vizental” iz Jerusalima i Institutom za istraživanje Jasenovca iz Njujorka.

Pripremio: Darko Terzić

Izvor: srna

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top