Sačićeva panika zbog Grubora

Datum objave: ponedeljak, 14 marta, 2011
Veličina slova: A- A+
Željko Sačić
Željko Sačić

Zašto je Željko Sačić baš sada dobio poriv da se aktivno uključi u borbu za braniteljska prava i zašto generalima u Hag šalje gotovo ljubavne poruke? Zato što se boji suđenja za Grubore, koje bi trebalo rasvijetliti njegovu ulogu u prikrivanju tog masakra i počinitelja
Vojničkim rječnikom rečeno, umirovljeni general Željko Sačić u posljednje je vrijeme u ofenzivi: organizira braniteljske prosvjede protiv Vlade, ima ga na televiziji, radiju, njegovo ljutito, zabrinuto, strogo ali pravedno lice gleda u vas iz svih tiskovina. Koristi svaku priliku kako bi upozorio javnost na navodno strašan položaj hrvatskih branitelja i na kriminalizaciju svih učesnika Domovinskog rata, traži zaustavljanje kaznenog progona branitelja…
Iako Sačić tvrdi da nastupa u ime svih branitelja, dok iznosi za jednog pravnika nebulozne zahtjeve kako bi braniteljima trebali suditi jedino suci koji su i sami bili branitelji, teško je ne zapitati se zašto je baš sada dobio poriv da se aktivno uključi u borbu za njihova prava. Odgovor ne leži u njegovom strahu da će, kako se to voli reći, pobijeđeni pisati povijest pobjednicima. Željko Sačić naprosto se boji suđenja za zločin u Gruborima, koje bi trebalo rasvijetliti njegovu ulogu u prikrivanju tog masakra i zaštiti počinitelja. Sve što Sačić poduzima zapravo je motivirano panikom da će završiti u zatvoru; riječ je o najobičnijem pritisku na pravosuđe i Vladu kako bi zaustavili progon samo jednog, konkretnog branitelja – njega.

Čelić: Eksplozije nisam čuo
Problem je u tome što su broj i snaga dokaza u slučaju Grubori takvi da bi rasvjetljavanje tog zločina za tužiteljstvo trebalo biti lak posao.
Podsjetimo, zločin u Gruborima dogodio se 25. kolovoza 1995, kada je skupina Markačevih i Sačićevih specijalaca osiguravala teren kojim će uskoro proći čuveni Vlak slobode, kojim se kroz spaljenu i opljačkanu Krajinu provezao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Franjo Tuđman s kompletnim državnim vrhom. Prema riječima preživjelih svjedoka, stanovništvo Grubora i okolnih sela doline Plavno pozvano je na zborno mjesto kako bi se izvršio popis stanovnika. Kada su ljudi, većinom starije životne dobi, došli na sastanak, iz pravca Grubora vidjeli su dim, a kada su se vratili u selo, ono je već bilo zapaljeno, a troje staraca i dvije starice bili su ubijeni. Pobijena je i sva stoka u selu, kako bi se oni mještani koji su ostali na životu konačno odlučili na odlazak iz tog kraja.
Nakon zločina, Ivan Čermak, Mladen Markač i Željko Sačić napravili su sve da ga prikriju i zaštite ubojice, iako su odmah doznali što se zbilo. Markač se nakon akcije navodno sukobio s danas glavnim osumnjičenikom za zločin, Franom Drljom, specijalcem i ekstremnim desničarem, koji je vodio akciju. “Ja sam to napravio! Šta mi možeš!” ovako je, prema pisanju “Jutarnjeg lista”, na Markačevo pitanje što se dogodilo odgovorio Drlje, koji je donedavno radio u Ravnateljstvu policije. Tamo bi i ostao da se za Grubore nije zainteresiralo Haško tužiteljstvo, koje je progon djelomično prepustilo Hrvatskoj.
Grubori su jedna od najvažnijih točaka optužnice protiv Ante Gotovine, Markača i Čermaka na suđenju u Hagu. Tokom dokaznog postupka, u Hagu je svjedočio i Josip Čelić, koji je 1995. bio pomoćnik zapovjednika Antiterorističke jedinice Lučko, opisavši što je stavio u svoj prvi izvještaj o zbivanjima na terenu. Haškog je tužioca interesiralo je li Čelić svjedočio bilo kakvom sukobu s teroristima, jer je u službenom izvještaju o akciji pisalo kako se u Gruborima odvijala teška bitka: “Cijelo vrijeme dok sam ja bio tamo eksplozije nisam čuo, ali pucanj iz puške ili pištolja se čuo, ali taj pucanj se nije odnosio na bilo kakav otvoreni sukob, na otvorenu vatru, nego je tu i tamo bio pucanj da li zbog linije ravnanja, da li zbog ne znam čega, znači tu i tamo se moglo čuti, ali da je bilo eksplozije, to se nije čulo.” Čelić je rekao kako u izvještaju piše i da grupa koju je on vodio nije sudjelovala u nikakvim borbama: “U izvješću se navodi sljedeće, znači, dana 25. kolovoza, u to i to vrijeme, dobili smo zadaću pregleda, odnosno pretresa terena, znači, prilikom odrađivanja zadaće nije bilo nikakvih intervencija i to je kraj izvješća. Znači, suština izvješća je da se prilikom izvršenja te zadaće ništa nije dogodilo.”

Falsificirani izvještaj
Dan nakon masakra i pisanja izvještaja, Markač i Sačić pozivaju Čelića na sastanak, gdje traže da napiše novi izvještaj, čiji sadržaj diktira osobno Željko Sačić i u kojem se falsificiraju činjenice kako bi se prikrio zločin. Čelić je i tu situaciju opisao u Hagu: “U tom trenutku sam znao da se nije ništa dogodilo, obzirom da je on bio moj pretpostavljeni, ni u jednom trenutku nisam sumnjao da nije istina to što on govori i on je kao rukovoditelj za mene bio neosporan autoritet i ja sam zapravo postupio po zapovijedi i napisao sam ono što mi je on rekao.”
U istražnom spisu, sastavljenom u sklopu istrage o Gruborima, stoji kako su nakon zločina na teren izašla i dva krim-tehničara iz Splita. Čermak, Sačić i Markač navodno su pritisnuli krim-tehničare da lažiraju očevid, a Čermak i Sačić navodno su tražili da se uz tijela ubijenih stave puške, kako bi izgledalo da su ubijeni u borbi.
Čermak je o Gruborima za HTV govorio kao o “četničkom uporištu”, iako je od “Oluje” prošlo 18 dana. Tada nije znao da je UN, odmah nakon odlaska specijalaca, snimio poprište zločina i da nikakve naknadno postavljena scene nemaju smisla. Postavlja se pitanje zbog čega je vrh vojne i civilne vlasti na oslobođenom području, pod visokim pokroviteljstvom ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka koji je sa svime bio upoznat, prikrivao taj zločin? Zašto Drlju i ostale ubojice, koji su jednog starca zaklali, nisu odmah uhitili? Da se to napravilo, jedna od najvažnijih točaka haške optužnice protiv Markača, Čermaka i Gotovine ne bi ni postojala. Na to pitanje zasad nema drugog odgovora osim da je ubijanje građana srpske nacionalnosti nakon “Oluje” bilo dijelom šireg plana, kako bi i preostali Srbi prestali predstavljati, kako je u Kninu nekoliko dana kasnije rekao Tuđman, “remetilački faktor”.
Danas Željko Sačić u Hag šalje gotovo ljubavne poruke. Na prosvjedu branitelja na Jelačić placu posebno je pozdravio haške optuženike: “Poseban pozdrav upućujem obespravljenim radnicima, seljacima, ribarima, koji su i danas s nama, kako bi se solidarizirali s obitelji Tihomira Purde, Veljka Marića, Merčepa i svih dragih… Gotovinu mog dragog, zapovjednika ratnog, hrabrog humaniste, ljubljenog generala Mladena Markača, generale, drži se, čekamo tvoj povratak! Klanjamo vam se do zemlje, ljubimo vam… ljubimo vam… sve što je na vama vrijedno, jer i vi nas ljubite!”
Nema oka koje se na ovaj iskaz zdrave muške ljubavi nije orosilo! Lijepo je kada se ljudi vole, ali mnogima nije promaklo kako Sačić, koji je želio ostaviti dojam spontanog emotivca iako je čitao pripremljen govor, nije spomenuo Čermaka. Budući da je čitao govor koji je sto puta prije nastupa provjerio, izostavljanje Čermakova imena bilo je namjerno. Zašto? Odgovor na to pitanje leži u susretu na Plesu, gdje su se našli Čermak i Markač koji su upravo sletjeli iz Haga i Sačić koji ih je dočekao. Bilo je to nakon njegovog svjedočenja pred haškim istražiteljima – Sačić je želio opipati bilo svojih kolega i vidjeti kako oni doživljavaju njegov nastup. Dok mu je Markač uzvratio pozdrav, Čermak mu nije želio stisnuti ruku, a kasnije se prepričavalo da ga je i pljunuo jer ga je, prema njegovom mišljenju, Sačić svjedočenjem “ukopavao”. “Rekao si im da sam ja planirao i zapovijedao”, navodno mu je odbrusio Čermak. Naravno, Sačić je takve napise demantirao, ali Čermak nije. Čermak se očito teško miri s činjenicom da odgovara za postupke ljudi kojima je zapovijedao Sačić.

Trusićeve muke
Željko Sačić prošle je godine kazneno prijavio ministra Tomislava Karamarka, ravnatelja policije Olivera Grbića i zamjenika mu Milijana Brkića. Razlog je njegovo navodno protuzakonito hapšenje zbog Grubora. Kako u zadnjim nastupima Sačić Karamarka više ne spominje, nego svu paljbu koncentrira na Jadranku Kosor, mnogi to tumače njihovim navodnim sporazumom o nenapadanju u sklopu sporazuma o Karamarkovom preuzimanju HDZ-a.
Treba napomenuti kako Sačić nije jedini koji vlastitu paniku zbog mogućnosti da završi u zatvoru prenosi na sve branitelje. Jedan od organizatora braniteljskih prosvjeda je i Željko Trusić, koji vlastima prijeti probojem na Markov trg jer su, kako kaže, “u ratu branitelji rješavali teže zadatke”. Trusić je odavno trebao tužiteljima objasniti svoju navodnu ulogu u Merčepovoj ekipi, koja je zagrebačke Srbe zlostavljala u paviljonu 22 Zagrebačkog velesajma i odvodila ljude u Pakračku Poljanu. Danas Trusić, vjerojatno preplašen hapšenjem Merčepa, ponovno navlači uniformu i s televizijskih ekrana upozorava kako “ovakva hrvatska država ne može opstati, jer se više od 3.000 branitelja procesuira, a 300 ih je u zatvoru temeljem sudjelovanja u Domovinskom ratu”. Otkud mu ti podaci, nije objasnio. Taj veliki zaštitnik braniteljskih prava, kojeg se dugo povezuje sa zločinima, zbog izdaje proziva ljude poput Predraga Matića Freda, vukovarskog heroja i logoraša iz Stajićeva, Niša i Sremske Mitrovice, danas savjetnika predsjednika Ive Josipovića. Interesantno, ograđuje se i od Sačića, što dokazuje da ni među desničarima ne cvjetaju ruže.

Piše: Saša Kosanović

Izvor: SRPSKO NARODNO VIJEĆE

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top