Prenosimo: Svedeni na Tuđmanov postotak

Datum objave: sreda, 2 februara, 2011
Veličina slova: A- A+

big-1087Uvjeren sam da nas ima manje od 201.631 koliko pokazuje posljednji popis, odnosno da smo svedeni na granice koje je odredio Franjo Tuđman u svojoj politici etničkog čišćenja: svesti Srbe u Hrvatskoj između 3-4 posto, kaže politolog prof. Jovan Mirić.

Novi popis stanovništva Hrvatske, koji će biti održan u aprilu 2011. godine, za srpsku zajednicu imat će znatno veće značenje od statističkog, budući da će kroz narednih deset godina predstavljati temelj za ostvarivanje prava iz Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama. Prema Ustavnom zakonu, o rezultatima tog popisa ovisit će zastupljenost pripadnika manjina u tijelima regionalne i lokalne samouprave, ravnopravna upotreba jezika i pisma te drugih prava, čija je obavezna primjena vezana uz udio nacionalne manjine u stanovništvu određenog područja.

Popis iz 1991. godine dočarao je zadnju, predratnu sliku tadašnje Jugoslavije i s vremenom postao osnovni parametar za buduća istraživanja demografskih procesa na tlu nekadašnje države, dok je popis iz 2001. godine sadržavao rezultate politika devedesetih, egzodusa i ratnih zbivanja. Sljedeći popis, osim temelja za ostvarivanje navedenih prava, predstavljat će stanje demokratske Hrvatske poslije 3. januara 2000. godine. Bit će i indikator trenda povratka srpskog stanovništva, a poslužit će i kao odgovor na pitanje o tome koliko smo u današnjem društvu slobodni da javno iskažemo svoju nacionalnu pripadnost.

256.000 Srba iselilo, 200.000 Hrvata doselilo iz BiH

Kvalitetna demografska analiza koja bi kao osnovu uzela rezultate popisa stanovništva 1991. godine, morala bi utvrditi u kojoj su mjeri nakon ovog popisa nastupili neregularni utjecaji na demografski razvoj Hrvatske i njezinih dijelova.
– Nakon popisa 1991. nastupile su ove značajne demografske činjenice: ratnih gubitaka bilo je 20.000; događalo se prvo nepovratno iseljavanje hrvatske populacije; pa nepovratno, znatno brojnije iseljavanje srpske populacije (njih oko 256.000). Zatim je uslijedio dolazak izbjegličkog stanovništva iz Srbije (oko 80.000 osoba); a dogodili su se trajno nastanjenje prognanih Hrvata iz BiH (oko 200.000 ljudi) i redistribucija hrvatskih državljana unutar Hrvatske – ističe demograf Ivan Lajić.

“Redukcija” na 3-4 posto

Politolog Jovan Mirić smatra da ne možemo sa sigurnošću reći koliko Srba u Hrvatskoj ima.
– Nema egzaktnih pokazatelja, nemamo dokumentacijskog centra koji bi nam pružio te podatke, a sljedeći popis što god da pokaže, neće predstavljati realnu sliku. Ukoliko pojedinci tokom popisa doputuju u zavičaj, neće se odlučiti svoj život nastaviti u Hrvatskoj. Uvjeren sam da nas ima manje od 201.631 koliko pokazuje posljednji popis, odnosno da smo svedeni na granice koje je odredio Franjo Tuđman u svojoj politici etničkog čišćenja: svesti Srbe u Hrvatskoj na broj između 3 – 4 posto stanovništva – govori Mirić i naglašava da je od samih brojki indikativnija i tragičnija dobna struktura zajednice.

Područja od posebne državne skrbi su i nadalje depopulirajuća. Njihova demografska struktura velikim dijelom je poremećena ratnim zbivanjima. Nema vitalne, potencijalne autohtone demografske obnove. U dugoročnoj perspektivi, ukoliko ne dođe do radikalnih imigracijskih zaokreta, ova će područja velikim dijelom izumrijeti, i to ne samo ruralni dio već i gradovi kojima ova seoska naselja gravitiraju – skeptičan je demograf Ivan Lajić iz Instituta za migracije i narodnosti, koji napominje da su u usporedbi s prethodnim međupopisnim razdobljem, suvremeni migracijski tokovi bili znatno manjeg intenziteta od očekivanog.

Demograf Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta smatra i da su migracije prije devedesetih bile većinom nacionalno, a ne ekonomski obojene.
– Srbi iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske migrirali su prema Srbiji ili prema velikim gradovima u Hrvatskoj, dok su u Hrvatsku useljavali Hrvati iz BiH i Vojvodine te ju tako u određenoj mjeri revitalizirali. Iz Like i unutrašnjosti Dalmacije “bježali” su svi: Hrvati i Srbi. Međutim, sada ni jedni ni drugi ne mogu više računati na useljavanja iz svojih tradicionalnih useljeničkih područja, što vodi do zabrinjavajućih demografskih trendova. Potrebno je voditi politiku koja će podupirati ostajanje. Dobri politički odnosi između Hrvatske i Srbije jedan su od važnih uvjeta za stabilizaciju i za revitalizaciju srpske zajednice u Hrvatskoj – poručuje Akrap.

Nesrazmjer između pravoslavaca i pripadnika SPC: 4 naprama 1

Koliko je u nekim segmentima bila loša metodologija popisa 2001. godine, pokazuje to da, u dvije ponuđene rubrike, broj onih koji su se izjasnili samo “pripadnicima pravoslavne crkve” iznosi 196.000, dok je onih koji se smatraju „pripadnicima Srpske pravoslavne crkve“ 40.400.
Unatoč očitome nesrazmjeru, broj od 40.400 pripadnika SPC se koristi u službenim dokumentima Republike Hrvatske.
Tako je u Karlovačkoj županiji samo 88 osoba zavedeno pod pripadnike SPC-a, a čak njih 14.643 izrazilo je “pripadnost pravoslavnoj crkvi”.
U pojedinim općinama u kojima je prevladavajuće stanovništvo pravoslavne vjere, ova lažna statistika pokazuje sljedeće: u Krnjaku od ukupno 1.306 pravoslavaca samo njih 13 pripada SPC-u, u Plaškom od 1.045 pravoslavnih vjernika, samo 4 stanovnika zabilježena su u rubrici “SPC”. U Gradu Zagrebu od 15.634 onih koji su se deklarirali pripadnicima pravoslavne vjere, samo je 129 zavedeno pod pripadnike SPC-a.
U Vukovarsko-sremskoj županiji sporazumijevanje između popisivača i građana bilo je malo uspješnije – od 31.564 pripadnika pravoslavne crkve, 18.166 izjasnilo se pripadnicima Srpske pravoslavne crkve.
Očigledno je da vjernicima srpske pravoslavne crkve nije bilo dobro objašnjeno pitanje, ili je nekima čak pogrešno upisan odgovor.

Politika i biologija

Jovan Mirić smatra da Hrvatska nastavlja politiku etničkog čišćenja te da je takva politika normalna za hrvatske demografe “koji nisu izrazili čak ni žaljenje što su mnogi hrvatski krajevi opustjeli i što su nastali demografski gubici”.

– Ono što nije napravila politika, napravit će biologija. Čitavi krajiški prostori su nestali, oni koji su ostali kao da ih nema jer nemaju komunikaciju s ostatkom svijeta, a s raseljenom rodbinom pokidane su im veze. Dom nije samo objekt i domovina nije samo topus. Čak demografskim majstorima nije uspjelo mehaničko naseljavanje opustjelog prostora, jer su jednako nesretni oni koji su otišli i oni koji su ušli u tuđe – napominje Mirić, čije su riječi potvrđene i iskustvima s terena.

Kako kaže Mirko Rašković, zamjenik župana Kninsko-šibenske županije, na tom području intenzivnijeg povratka nakon posljednjeg popisa nije bilo. Demografska struktura povratničkog življa znatno je narušena, jer svaki dan sahranjuju umrle.
– U većini sela, tokom ovih devet godina nije rođeno ni jedno dijete. Stariji povratnici umiru svaki dan, dok je povratak u stagnaciji – kaže Rašković.

Veći broj pripadnika srpske manjine očekuju na području susjedne Zadarske županije, gdje je zabilježen intenzivniji povratak, posebno u Benkovcu i Zadru, što je djelomice rezultat stambenog zbrinjavanja. Na drugom kraju Hrvatske, u Istočnoj Slavoniji, gdje je na posljednjem popisu bila najveća koncentracija srpske manjine, očekuju izvjesne promjene, jer je u međuvremenu došlo do vala iseljavanja u treće zemlje, a jedan broj ljudi se vratio u unutrašnjost Hrvatske.
– Dogodit će se pad broja stanovnika, jer odlazili su Srbi i Hrvati, a značajnijih doseljavanja nije bilo – ističe Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog veća opština.

Mijenjati metodologiju

Kako bi se dobila što točnija brojka stanovništva, potrebno je na osnovu iskustva od prije devet godina mijenjati metodologiju i organizaciju popisa, smatraju u Srpskom narodnom vijeću, koje je uložilo primjedbe na sam proces popisa iz 2001. godine, a njegove rezultate nije priznalo.
– Državni zavod za statistiku nije uvažio popis od 40.000 imena Srba iz Hrvatske koji su se u to vrijeme još uvijek nalazili u izbjeglištvu, nego su tu dokumentaciju uzeli kao arhivski materijal – ističe predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, koji dodaje da se što prije moraju pokrenuti opsežne pripreme u koje bi se zajedničkim snagama trebale uključiti državne institucije, Srpska pravoslavna crkva, vijeća srpske nacionalne manjine i SDSS.

Na brojne propuste i nedostatke prethodnog popisa, upozorava i Dragan Crnogorac ističući da su popisivači samovoljno mijenjali podatke, postavljali dvosmislena pitanja ili čak poticali osobe da se ne moraju izjašnjavati po narodnosti i vjeroispovijesti.
– Problemi prouzrokovani lošim popisom bili su vidljivi posebno na izborima za manjinska vijeća gdje ljudi nisu imali pravo glasati jer nisu bili zavedeni kao Srbi, a da to sami nisu ni znali. Da se to opet ne bi dogodilo, moramo se pravovaljano pripremiti. Ipak, strahujem da će popis biti kontroliran od strane države kako broj Srba ne bi prešao “razumne” granice – ističe Crnogorac.
– Ukoiko se ponove metode s prethodnog popisa tada neće biti obuhvaćene poluizbjeglice i izbjeglice, posebno one u prihvatnim centrima, čime se stvara nepotpuna slika u Hrvatskoj i narušava osnova za ostvarivanje manjinskih prava. Metodologiju i organizaciju sljedećeg popisa treba obaviti na osnovu metode koju koristi Eurostat – objašnjava Milorad Pupovac i upozorava da je potrebno obaviti aktivnu kampanju da Srbi iz Hrvatske tih dana budu dostupni popisivačima.
– Potrebno je stvoriti klimu koja bi omogućila slobodno izjašnjavanje narodnosti. To na prošlim parlamentarnim izborima nije bilo osigurano, što dokazuje i broj od 89.130 neizjašnjenih i 17.975 osoba nepoznate narodnosti – ističe Pupovac.

Bijeg iz identiteta

Međutim, sociolog Ivan Šiber s Fakulteta političkih znanosti postavlja pitanje koliko su promjene 2001. godine uopće rezultat fizičkog mijenjanja broja Srba u Hrvatskoj, a u kojoj mjeri “bijega iz identiteta”.
– Petnaest godina nakon formalnog završetka rata strasti su se smirile, situacija je normalizirana, ali je veliko pitanje hoće li se oni koji su prije deset godina “pobjegli iz identiteta” ponovo u njega vratiti – navodi Šiber.

Psiholog Dean Ajduković s Filozofskog fakulteta ne vjeruje da će pripadnici bilo koje manjinske zajednice zatajiti svoju etničku pripadnost u okruženju vlastitog doma.
– Tu praksu ljudi primjenjuju samo u izrazito teškim i opasnim situacijama. Mislim da tako izrazito rizična situacija u Hrvatskoj ne postoji – optimističan je Ajduković.

No Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije ističe da u svom radu i dalje primjećuje kako ljudi nisu u stanju javno stati iza svog etniciteta. To mišljenje dijeli i Jovan Mirić koji smatra da se velik broj Srba, posebno iz gradova, već navikao na novo obilježje i teško će se javno vratiti etničkim korijenima.
– Jer u proteklih deset godina, stvorena je samo ustavna odredba po kojoj se možemo slobodno izjašnjavati, ali u životu običnih ljudi i u borbi za opstanak, situacija je znatno drugačija – zaključuje Mirić.

Paulina Arbutina

Novosti

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top