PARASTOS ZA SVIREPO UBIJENE SRBE

Datum objave: ponedeljak, 10 juna, 2013
Veličina slova: A- A+

Na Čemernom u opštini Ilijaš danas će služenjem parastosa biti obilježena 21 godina od svirepog ubistva 32 srpska civila, koje su u ovom selu počinili pripadnici takozvane Armije BiH.

Parastos
Parastos

Porodice ubijenih Srba na Čamernom kod Ilijaša ogorčene su na pravosuđe BiH, jer ni nakon 21 godine od zločina, iako su zločinci poznati, niko nije procesuiran niti osuđen.

Iz Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo saopšteno je da je za 10.00 časova planirana posjeta crkvi na Nišićima, a u 12.00 časova na Čemernom parastos, polaganje cvijeća i paljenje svijeća.

Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića Rijeke i Orahova napale su selo Čemerno rano ujutro 10. juna 1992. godine.

Pripadnici tadašnje Teritorijalne odbrane Breza ubili su 32 srpska civila i vojnika, među kojima je najviše bilo staraca, žena i djece, ranili troje seljana i sravnili selo sa zemljom.

U selu Čemerno od 10. juna 1992. godine više niko ne živi.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske 8. marta 2007. godine podnijelo je dopunjenu krivičnu prijavu sa dokazima i imenima 15 Bošnjaka osumnjičenih za ove zločine.

Služenjem parastosa u selu Čemerno, u opštini Ilijaš, obilježena je 21 godina od svirepog ubistva 30 srpskih civila koje su na današnji dan 1992. godine počinili pripadnici Armije BiH.Članovi porodica žrtava i njihovi potomci iz ovog sela položili su cvijeće i prislužili svijeće na spomen obilježju.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo Mirko Vranić rekao je da postoje tri istine o ovom zločinu.

“Prva je da se na ovom mjestu u istom danu na najbrutalniji način dogodio masakr, druga da nalogodavci i izvršioci slobodno hodaju BiH i treća da Tužilaštvo BiH za 21 godinu nije, a vjerovatno i neće, provesti istragu o ovom zločinu”, naglasio je Vranić.

On je najavio da će, zbog toga, porodice ubijenih zatražiti od visokog predstavnika u BiH Valentina Incka da naredi tužilaštvu da pokrene taj proces, te da će, ukoliko on to ne učini za 60 dana, porodice blokirati OHR.

Svjedok zločina Branko Trifković ogorčen je što ni poslije 21 godine niko nije odgovarao za svirepa ubistva iako u Tužilaštvu BiH ovaj predmet stoji pet godina.

“Žalosno je da se počinioci, a zna se ko su, slobodno šetaju. Od njih se može očekivati da sutra naprave nešto slično što su ovdje uradili”, rekao je Trifković novinarima.

On je naveo da su seljani ubijani krampama i sjekirama, da su davljeni žicama, da su im vađene oči, rezane uši, da su žene silovane. “Mom bratu su iz ležišta iščupali ruku i nogu”, kaže Trifković kroz plač.

Iako je bio lakše ranjen, on je uspio da pobjegne do mjesta Okruglica, dokle se probijao četiri sata. Istog dana se vratio u Čemerno gdje je zatekao stravičan prizor. Među masakriranim seljanima bili su njegovi roditelji, brat, nevjesta, tetka, rodica i njena dva sina.

On je dodao da mu je ranjena sestra, igrom slučaja, preživjela jer su zločinci mislili da je mrtva.

Masakr u Čemernu preživjela je i Veliborka Trifković koja je tada bila trudna. Ona se sa desetak žitelja sakrila u obližnju pećinu. Kaže da je napad na selo, koji je počeo u 5.20, trajao do 16.00 časova.

“U pećini smo čuli šta se dešavalo napolju. Kada smo izašli, vidjeli smo da su sve živo poklali i ubili na zvjerski način. Ni mačku nisu poštedjeli. Tada sam izgubila supruga i oca. To su sve uradile komšije iz okolnih sela Korita, Orahova, Mahmutovića Rijeke, koji su cijeli život sa nama jeli i pili”, rekla je Veliborka, koja danas oskudno živi u Janji sa dvoje djece.

Jovan Damjanović izgubio je majku, brata strinu i njene dvije kćerke. Kaže da su svi bili masakrirani, udarani tupim predmetima, a da su njegovom bratu i oči izvađene.

“Kada smo došli, sve je bilo krvavo. Istog dana, žrtve smo ovdje sahranili, a 1998. godine posmrtne ostatke smo prenijeli u groblje na Sokocu”, rekao je Damjanović.

On je naveo da je bilo problema oko natpisa na spomeniku podignutom u Čemernu, jer opštinske vlasti nisu dozvoljavale da na njemu piše da je riječ o ratnom zločinu.

“Ne znam ni ja kako su oni htjeli, samo nisu dali da napišemo onako kako je trebalo”, rekao je Damjanović.

On je naglasio da u Čemernu, u kojem je bilo dvadesetak srpskih kuća u kojima su uglavnom bili starci, više niko ne živi. U nekada mirnom selu, u kojem su se tokom Drugog svjetskog rata komšije slagale i međusobno štitile, nastradali su nedužni ljudi koji su tu došli da pronađu siguran kutak.

Parastos u Čemernu služio je jerej Damjan Radović koji je dočekao porodice nastradalih u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Ilijašu.

Tom prilikom rekao je da je crkva, koja je sagrađena u 19. vijeku, spaljena nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995. godine.

Njena obnova započeta je 2005. godine, a jerej kaže da je cilj da joj se vrati ljepota koju je imala prije 100 godina.

Izvor: SRNA




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top